Zamislite: evropske i američke vojnike kako štite palestinske pastire na Zapadnoj obali od nasilja doseljenika. Vojnike međunarodnih mirovnih snaga koji sprječavaju IDF da noću izvodi ljude iz njihovih kreveta, kao što je sada uobičajeno. Vojnike svijeta koji uklanjaju stotine kontrolnih punktova širom Zapadne obale, pomažući u izgradnji pravednije stvarnosti.
Evo još jedne dobre vijesti: postoji mogućnost da izraelsko-palestinski sukob uskoro doživi dramatičnu internacionalizaciju. U sadašnjosti čija budućnost ne sluti na dobro, nema boljih vijesti od toga. Palestince treba izbaviti iz vječnog izraelskog stiska, a to može postići jedino međunarodno uključivanje.
Nakon nedavnih izraelskih akcija u Gazi i na Zapadnoj obali, sudbinu Palestinaca više se ne može prepuštati izraelskim rukama. Nevjerovatna vijest da će američki predsjednik Donald Trump ove sedmice održati samit u Egiptu s arapskim liderima, bez prisustva Izraela, kako bi se razgovaralo o budućnosti Gaze, predstavlja dobar znak. Možda, samo možda, Palestinci konačno budu oslobođeni izraelske čizme koja im stoji na vratu.
Sve je počelo sporazumom o oslobađanju talaca. Odlučni i impresivni protesti u Izraelu, koji su zahtijevali njihovo oslobađanje, nisu uticali na vladu ni na njenog lidera, ali su se pokazali kao prekretnica u Bijeloj kući. Demonstracije, izjave i, prije svega, susreti s porodicama talaca, na čudesan su način dirnuli srce bezosjećajnog i narcisoidnog predsjednika, potaknuvši ga na akciju. Odjednom se pokazalo da se prava borba vodi u inostranstvu.
To je važna lekcija za budućnost: prije nego što se optuži sve one koji protestvuju, odupiru se, bore i iznose subverzivna mišljenja u inostranstvu, treba shvatiti da je jedina arena u kojoj se još može postići stvarna promjena međunarodna arena. Samo iz nje mogu proizaći znakovi nade.
Više ne postoji mogućnost da se Izraelci sami izvuku iz moralnog ponora u koji su potonuli, niti da se jednog dana probude i kažu: okončajmo aparthejd, okupaciju, zlobnu dominaciju nad drugim narodom. Svako ko želi da se bori protiv tih pojava mora usmjeriti svoje napore prema inostranstvu. Tamo će pronaći ne samo pažljivije uho, već i priliku za djelovanje. Kada javno mnijenje navede sve više vlada da se pridruže toj borbi, pojavit će se i nada.
Tvrdnja da je to „strano miješanje u unutrašnje poslove Izraela“ naravno je besmislica. Sudbina palestinskog naroda nije unutrašnje izraelsko pitanje, niti je to uopće izraelsko pitanje. Svijet ne samo da ima pravo pomoći Palestincima, nego ima i obavezu da to učini, budući da su oni bespomoćni pred izraelskom okupacijskom mašinerijom. Internacionalizacija će uvesti nove snage u odnos između okupatora i okupiranog, i jedino ona može preokrenuti taj odnos.
To nisu samo prazne riječi. „Sporazum o taocima“, kako se prikriveno naziva, uključuje i ulazak svijeta kroz vrata sukoba. Ako se dogodi neočekivano i ako se provedu daljnje odredbe sporazuma, svijet će biti unutra. Obećanja i izjave namjera također su ohrabrujuće. Svijet će ući u Pojas Gaze putem humanitarne pomoći, obnove i čak vojnih snaga koje će zamijeniti Izraelske odbrambene snage (IDF). Do sada je, nakon svake periodične izraelske ofanzive, vojska odlazila, ostavljajući enklavu njenoj sudbini do narednog napada, uvijek brutalnijeg od prethodnog. Sada bi u vakuum koji nastane u Gazi trebala ući druga sila. Inšallah.
Nadajmo se da će uspjeh pilot-projekta u Gazi dovesti i do dolaska stranih snaga na Zapadnu obalu, kako bi u taj prostor bezakonja unijele zakon i red, zamijenivši stranu vojsku koja ga trenutno kontroliše, IDF. Svaki drugi pokušaj Izrael i doseljenici će sabotirati.
Zamislite: evropske i američke vojnike kako štite palestinske pastire na Zapadnoj obali od nasilja doseljenika. Vojnike međunarodnih mirovnih snaga koji sprječavaju IDF da noću izvodi ljude iz njihovih kreveta, kao što je sada uobičajeno. Vojnike svijeta koji uklanjaju stotine kontrolnih punktova širom Zapadne obale, pomažući u izgradnji pravednije stvarnosti.
Zvuči li to kao halucinacija? Svakako. Ali uoči oslobađanja izraelskih talaca i zatvorenih i otetih Palestinaca nužno je sanjati. Radost zbog njihovog oslobađanja bit će veća ako znamo da će uslijediti nastavak, i da će se ovaj najstrašniji rat završiti nečim više od „sporazuma o taocima“. Lopta je sada u Trumpovom dvorištu. Možda nas njegovo ogromno ego krilo odvede daleko. Barem u našim snovima.
