Nova knjiga dvojice francuskih autora izazvala je pravu buru u naučnim i filozofskim krugovima, oni tvrde da upravo moderna nauka a ne religija pruža najjače dokaze za postojanje Boga. Djelo Michela-Yvesa Bolloréa i Oliviera Bonnassiesa “Bog, nauka, dokazi” postavlja pitanje koje je Zapadna civilizacija već odavno smatrala riješenim: ako svemir ima početak, ko ili šta ga je pokrenulo?

Nauka i religija stoljećima su stajale na suprotnim stranama. Od Galileovih teleskopa i Darwinovih fosila do Cricka i Watsona koji su dešifrovali DNK, činilo se da svaka nova spoznaja gura Boga sve dalje iz ljudske misli. Thomas Jefferson je još 1820. zapisao da “svećenici drhte pred napretkom nauke kao vještice pred zrakom svitanja”.

No Bolloré i Bonnassies tvrde da se, paradoksalno, upravo nauka vratila na početnu tačku, i ponovo otvorila pitanje Stvoritelja. Na više od 580 stranica oni razvijaju tezu da najnovija otkrića u fizici, biologiji i kosmologiji vode ka jednom logičnom zaključku: svemir i život u njemu nisu mogli nastati sami od sebe.

Francusko izdanje knjige iz 2021. godine već je prodano u više od 400.000 primjeraka, a prevođena je na španski, italijanski i portugalski. Englesko izdanje izlazi 14. oktobra, s početnim tiražom od 110.000 primjeraka, rijetko viđenim za djelo koje miješa nauku, filozofiju i teologiju.

Obojica autora dolaze iz tehničkih i poslovnih sfera, ne iz crkvenih redova. Michel-Yves Bolloré, 79-godišnjak iz Bretanje, inženjer je i osnivač više industrijskih i mehaničkih kompanija. Olivier Bonnassies, 59, Pariz, studirao je fiziku i matematiku prije nego što je postao medijski poduzetnik.
Ipak, obojica su i vjernici. Bolloré je katolik od mladosti, dok je Bonnassies do vjere došao tek u dvadesetim godinama. “Prije obraćenja mislio sam da su vjernici nerazumni ljudi”, kaže on. “Ali što sam više proučavao svijet oko sebe, logika me dovela do uvjerenja da postoji racionalan razlog za vjeru u Boga.”

Uprkos osobnim uvjerenjima, autori tvrde da njihova knjiga nije religiozna apologija. “Ovo nije knjiga o vjeri,” objašnjava Bolloré. “Ne govorimo o tome ko je Bog, šta želi ili šta misli. Govorimo o dokazima, o naučnim činjenicama koje ukazuju na postojanje Stvoritelja.”

Njihova meta je ono što nazivaju “materijalističkim narativom”, idejom da je sve što postoji, uključujući i svijest, samo proizvod fizičke materije. Prema njihovom mišljenju, upravo su rupe u tom objašnjenju danas veće nego ikada. Kao primjer navode kosmologiju: ako se svemir stalno širi, logično je da je morao imati početak, tačku beskrajne gustoće iz koje je sve poteklo. Belgijski fizičar i svećenik Georges Lemaître nazvao je tu tačku “praatomom”; danas je znamo kao Veliki prasak. Ali ako je sve poteklo iz te jedne eksplozije, što ju je izazvalo?

Dugo se smatralo da postoji “veliko skupljanje”, da se svemir vječno širi i skuplja u beskonačnom ciklusu. No 1990-ih, astronomi su otkrili da se širenje svemira ne usporava, nego ubrzava. Hipoteza o “vječnom povratku” pala je u vodu. “Zakon kretanja pokazuje da mora postojati jedan početak,” kaže Bolloré. “Ništa nije beskonačno. Razuman um mora zaključiti da svemir ima trenutak stvaranja.”

Ako je svemir imao početak, tvrde autori, mora postojati nešto izvan materijalnog svijeta, “spoljašnji uzrok” koji ga je pokrenuo. Drugim riječima: Bog.

Drugo veliko pitanje je porijeklo života. DNK, podsjeća Bonnassies, pojavila se prije 3,8 milijardi godina, kao tehnološko čudo preciznosti. “Svaki oblik života na Zemlji, od bakterije do čovjeka, koristi isti genetski kod,” kaže on. “To je sistem pohrane informacija 40.000 milijardi puta gušći od najboljeg računara koji danas poznajemo.”

Prema teoriji evolucije, taj složeni kod nastao je slučajno, iz hemijskog “prajuha”. “Ali niko ne zna kako je taj jaz premošten,” pišu autori, “niti kako ponoviti taj događaj u laboratoriji. Ono što znamo dovoljno je da shvatimo koliko je to nevjerovatno.” Za Bolloréa i Bonnassiesa, upravo ta nevjerovatnost sugerira inteligentni uzrok, nekakav princip reda i namjere.

Zanimljivo, predgovor knjizi napisao je nobelovac Robert Wilson, fizičar koji je 1960-ih otkrio kosmičko mikrovalno zračenje, glavni dokaz za teoriju Velikog praska. “Ideja da bi viši um mogao biti na izvoru svemira ne pruža meni lično zadovoljavajuće objašnjenje”, napisao je Wilson, “ali mogu prihvatiti njenu logičku koherentnost. Ako je svemir imao početak, pitanje stvaranja ne možemo izbjeći.”

Autori su, kako tvrde, svako naučno poglavlje provjeravali s vodećim stručnjacima, od astrofizičara do genetičara, kako bi izbjegli greške u tumačenju nauke. U knjizi raspravljaju o teoriji relativnosti, kvantnoj mehanici i strukturi genoma, insistirajući da nijedna ne isključuje mogućnost Stvoritelja.

Francuski autori su posljednjih mjeseci gostovali na konferencijama u Princetonu i Berkeleyju, gdje su o svojim tezama raspravljali s fizičarima, neurolozima i filozofima, vjernicima i ateistima podjednako. Planiraju slične debate na Oksfordu i Kembridžu, s ciljem da se, kako kažu, “otvori prostor za racionalan dijalog, ne za propovijedanje”.

Najveći kritičari, zanimljivo, nisu naučnici nego teolozi. “Neki svećenici su nam rekli: ‘Ne želimo dokaze o Bogu, jer bi oni poništili zaslugu vjere’”, priča Bolloré. “Ali mi ne nudimo dokaz. Nudimo argument koji pokazuje da nauka ne može sama sebi biti objašnjenje.” Autori priznaju da ne mogu dokazati postojanje Boga, ali ni njegovo odsustvo. “Ne možete to dokazati,” kaže Bolloré. “Možete samo usporediti dvije strane: dokaze za i protiv, i vidjeti koja vaga teže.” Za njega, i ateisti i vjernici žive na istom principu: vjeri. “Mi svi vjerujemo u nešto,” kaže. “Vjernici vjeruju u Boga, s određenim dokazima. Materijalisti vjeruju u teorije koje su, često, mnogo čudnije.”

Knjiga „Bog, nauka, dokazi“ nije pokušaj obraćenja, već, kako autori ističu, poziv na razmišljanje o porijeklu i smislu. “Svako bi se barem jednom u životu trebao zapitati”, kaže Bolloré, “jesmo li samo rezultat slučaja i nužnosti ili nešto više od toga?”

IZVOR: The Times