Sve balkanske zemlje oslanjaju svoju privredu na izvoz u eurozonu. Ako evropski izvoznici izgube konkurentnost zbog snažnog eura, pad njihove proizvodnje i potražnje može direktno pogoditi balkanske dobavljače i radnike u lancima snabdijevanja.

Vrijednost eura u odnosu na američki dolar dostigla je nivo nezabilježen još od 2017. godine. Samo u ovoj godini, evropska valuta porasla je za 12 posto prema dolaru, a procjene vodećih investicionih banaka poput Goldman Sachsa, JP Morgana i UBS-a sugeriraju da će euro nastaviti uzlazni trend, te da bi do kraja naredne godine mogao preći granicu od 1,20 ili čak 1,25 dolara.

Na prvi pogled, ovo jačanje predstavlja pozitivan signal za eurozonu – snažna valuta odražava obnovljeno povjerenje u evropsku ekonomiju i šalje poruku stabilnosti u vrijeme kada globalna tržišta potresaju neizvjesni politički i ekonomski potezi Sjedinjenih Država. Međutim, iza ovog trenda krije se i niz ozbiljnih izazova.

Najveći gubitnici snažnog eura su izvoznici. Za kompanije iz Njemačke, Italije, Francuske i drugih industrijski snažnih država eurozone, slabiji dolar znači manje prihoda po svakoj prodatog jedinici robe na američkom tržištu. Ako se roba naplaćuje u dolarima, konverzija u snažniji euro automatski smanjuje zaradu. Procjene pokazuju da bi izvoznik koji danas proda robu za 100.000 dolara ostvario preko 10.000 eura manje nego na početku godine.

Uz to, evropski izvoznici već se suočavaju s carinama i trgovinskim barijerama iz Washingtona, što dodatno smanjuje konkurentnost evropske robe na svjetskom tržištu. Dakle, jačanje eura udruženo s američkim protekcionizmom stvara dvostruki pritisak.

S druge strane, potrošači i kompanije koje se oslanjaju na uvoz iz Sjedinjenih Država mogu osjetiti određene benefite. Snažniji euro znači jeftiniju nabavku američke robe, tehnologije i energenata, što može ublažiti inflacione pritiske u eurozoni. Također, dio evropskih investicionih fondova počinje koristiti „hedging“ strategije kako bi se zaštitio od valutnih oscilacija, ali i iskoristio prilike koje donosi slabljenje dolara.

Na Balkanu situacija je specifična. Hrvatska i Crna Gora koriste euro kao zvaničnu valutu, dok su Bosna i Hercegovina i Srbija snažno vezane uz njega putem valutnog odbora (BiH) ili stabilne vezanosti dinara uz euro (Srbija). To znači da promjene kursa eura direktno utječu na cijeli region.

Pozitivno je to što jači euro olakšava servisiranje dugova denominiranih u dolarima i čini uvoz iz SAD-a jeftinijim – od energenata do tehnologije. Zemlje Balkana, koje uvoze značajne količine nafte i plina, mogle bi kratkoročno profitirati.

Međutim, sve balkanske zemlje oslanjaju svoju privredu na izvoz u eurozonu. Ako evropski izvoznici izgube konkurentnost zbog snažnog eura, pad njihove proizvodnje i potražnje može direktno pogoditi balkanske dobavljače i radnike u lancima snabdijevanja. Njemačka, kao najveći trgovinski partner BiH i Srbije, ključan je primjer.

Analitičari primjećuju da se kretanja na valutnom tržištu uklapaju u takozvani „Mar-a-Lago plan“, za koji se smatra da stoji iza politike Donalda Trumpa – ciljano slabljenje dolara kako bi američki proizvodi bili konkurentniji na globalnom tržištu i kako bi se smanjio hronični trgovinski deficit SAD-a. Zvaničnici Bijele kuće negirali su postojanje ovakve strategije, ali realnost valutnog kursa pokazuje da se američka ekonomija upravo kreće u tom pravcu.

Za Evropsku uniju ovo jačanje eura otvara složenu dilemu: s jedne strane, predstavlja dokaz stabilnosti i povjerenja investitora u eurozonu; s druge, rizikuje da oslabi ključni motor evropske ekonomije – izvoz. Njemačka automobilska industrija, francuski proizvođači aviona i italijanski izvoznici mašina već osjećaju pritisak. Ako se trend nastavi, Evropska centralna banka mogla bi biti primorana da balansira između očuvanja monetarne stabilnosti i potrebe za očuvanjem konkurentnosti.

Jačanje eura prema dolaru nije tek brojka na valutnim tablama. Ono predstavlja signal dubokih geopolitičkih i ekonomskih pomjeranja: slabljenje američkog dolara kao posljedica politike SAD-a, pokušaje EU da pokaže otpornost i povjerenje tržišta, ali i rastuće rizike za evropske izvoznike. Budući mjeseci pokazat će hoće li snažni euro biti simbol evropske snage ili kamen spoticanja za njenu ekonomsku budućnost.