Na osnovu svojih dugih godina poznanstva s Barghoutijem, usuđujem se nedvosmisleno reći da Ben-Gvir mrzi Palestince mnogo više nego što Barghouti mrzi Izraelce koji su njemu i njegovom narodu nanijeli sve te nepravde. Barghouti je posvetio veliki dio svog života traženju mosta ka srcima Izraelaca
Stajali su jedan naspram drugog – debeli i mršavi čovjek, jaki i slabi, tlačitelj i potlačeni, osvajač i osvojeni, počinitelj nepravde naspram svoje žrtve, zli naspram pravednog – u slici koja je govorila sve. Video koji je podijeljen na društvenim mrežama trajao je 13 sekundi. Govorio je samo jaki čovjek. Kada je njegova žrtva pokušala da progovori, snimak je prekinut. Prvi put kada sam ga pogledao, nisam imao pojma ko je čovjek koji stoji pred Itamarom Ben-Gvirom – ili bolje rečeno, pred njegovim nogama.
Tek nakon što sam pročitao objavu, shvatio sam da je čovjek naspram izraelskog ministra nacionalne sigurnosti bio Marwan Barghouti. Sumnjam da bih ga prepoznao da sam ga sreo. To nije Marwan kojeg sam poznavao, to su njegovi ostaci. Talac Evyatar David, čiji je izgled šokirao cijelu zemlju, nije izgledao u mnogo lošijem fizičkom stanju.
Blijed i izgladnio. Gladna ljuštura čovjeka, u tankoj i poderanoj potkošulji. Ovo je prva slika Barghoutija objavljena otkako smo ga posljednji put vidjeli u smeđoj uniformi Izraelske zatvorske službe u Okružnom sudu u Tel Avivu. To je bilo prije 21 godinu, ali njegov užasan izgled ne odražava samo tragove vremena, već i dokaze sadizma prema palestinskim zatvorenicima u Izraelu tokom posljednje dvije godine.
Bilo je očigledno iz Ben-Gvirovog ponašanja da je ponosan na rezultate svoje politike, oličene u slomljenom čovjeku koji je stajao pred njim. Njegova politička baza obožava slomljene palestinske heroje, po mogućnosti mrtve. To podiže moral. Ben-Gvir je govorio Barghoutiju kao gospodar svom robu. Srce mi se slamalo.
Na Dan zemlje 1997, dok nas je vozio kroz zapaljene gume u Ramallahu, Barghouti mi je rekao: „Moj najveći strah je da ćemo izgubiti nadu.“ Pa, to se i dogodilo. Ja sam izgubio nadu, možda i Barghouti također. Posljednja šansa za palestinsko vodstvo koje bi moglo postići dogovor s Izraelom uništena je u zatvoru Ganot. Ben-Gvir je pobijedio, i njegova pobjeda je potpuna.
„Ko god se drzne dirati u narod Izraela, ko god ubija našu djecu i žene – mi ćemo ih zbrisati,“ rekao je pobjednik, visoki član nasilničke vlade čije su ruke uprljane krvlju desetina hiljada žena i djece. Barghouti je pokušao odgovoriti, ali njegov glas je utišan. Kažu da je pokušao reći nešto o potrebi za političkim rješenjem.
Stajali su jedan naspram drugog. Visoki ministar u vladi moje zemlje, naspram vođe naroda koji bi trebao biti moj neprijatelj – a moje srce bilo je potpuno uz potonjeg. U izboru između Ben-Gvira i Barghoutija, Barghouti je apsolutno nadmoćan po svakom kriteriju. Od njih dvojice, on je čovjek mira i pravde – iako je osuđen za pet ubistava. Obojica su osuđena za terorističke optužbe, ali Barghouti predstavlja narod bez vojske, bez države i bez ikakvih nacionalnih prava. Zato je i posegnuo za putem terora nakon što je neumorno pokušavao putem diplomatije. Ben-Gvir je ministar u vladi države koja ima neobuzdanu vojsku i predstavlja narod koji je u ovoj zemlji vrhovni narod – u očima Ben-Gvira, jedini narod.
Na osnovu svojih dugih godina poznanstva s Barghoutijem, usuđujem se nedvosmisleno reći da Ben-Gvir mrzi Palestince mnogo više nego što Barghouti mrzi Izraelce koji su njemu i njegovom narodu nanijeli sve te nepravde. Barghouti je posvetio veliki dio svog života traženju mosta ka srcima Izraelaca.
Ben-Gvir je prezreo svaku takvu mogućnost i učinio sve da je sabotira. Ben-Gvir želi uništiti Arape ili ih, u najmanju ruku, protjerati s njihove zemlje. Barghouti kojeg sam poznavao želio je svim srcem da Izraelci i Palestinci žive zajedno, u pravednim i ravnopravnim uvjetima, naravno. Gledajući ga, sjetio sam se lika Adolfa Eichmanna u dvorištu izraelskog zatvora. Ben-Gvir bi sigurno volio tu usporedbu; u očima ljudi poput njega, Barghouti je Eichmann. A koliko je tada Izrael bio ponosan što je despota humano držao u zatvoru, nije ga ponižavao niti ga tako svirepo izgladnjivao. Koliko smo se promijenili od tada.
