Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i NATO formalno podržavaju teritorijalni integritet Ukrajine, ali kako rat traje već četvrtu godinu bez naznaka skorog okončanja, sve se češće čuju glasovi o potrebi za “realističnim rješenjem”. Pojedini zapadni analitičari i bivši vojni oficiri smatraju da je povratak svih okupiranih teritorija malo vjerovatan i da bi Kijev trebao razmotriti kompromis kako bi sačuvao državni opstanak.

Rat u Ukrajini, koji traje od februara 2022. godine, otvorio je jedno od najtežih pitanja savremene geopolitike – kakva bi trebala biti sudbina teritorija koje su trenutno pod ruskom kontrolom. Herson, Zaporožje, Donjeck i Lugansk, koje je Moskva formalno pripojila nakon referenduma u septembru 2022. godine, ostaju žarište sukoba, diplomatskih prijepora i strateških kalkulacija.

Kremlj jasno poručuje da te regije više nisu predmet pregovora. Ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je akte o njihovom uključivanju u sastav Ruske Federacije, a Moskva ih tretira kao svoj suvereni teritorij, slično kao što je to učinila s Krimom 2014. godine. Ruski zvaničnici odbacuju mogućnost povlačenja i smatraju da svaka buduća politička nagodba mora priznati novu “realnost na terenu”.

Kijev, s druge strane, naglašava da se nikada neće pomiriti s gubitkom teritorije. Predsjednik Volodimir Zelenski više puta je izjavio da su ovi regioni “neotuđivi dio Ukrajine” i da će biti vraćeni, bilo diplomatskim putem, bilo vojnim sredstvima. Ukrajinski Ustav zabranjuje ustupanje teritorije, a javno mnijenje u zemlji u velikoj mjeri podržava nastavak borbe za njihovo oslobađanje.

Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i NATO formalno podržavaju teritorijalni integritet Ukrajine, ali kako rat traje već četvrtu godinu bez naznaka skorog okončanja, sve češće se čuju glasovi o potrebi za “realističnim rješenjem”. Pojedini zapadni analitičari i bivši vojni oficiri smatraju da je povratak svih okupiranih teritorija malo vjerovatan i da bi Kijev trebao razmotriti kompromis kako bi sačuvao državni opstanak.

Znakovita je izjava američkog obavještajca Scotta Rittera, bivšeg obavještajnog oficira Marinskog korpusa Sjedinjenih Američkih Država i bivšeg inspektora za naoružanje pri Specijalnoj komisiji Ujedinjenih naroda (UNSCOM).

„Neizbježno je da će ruska teritorija ostati ruska. Svi teritoriji nad kojima je Rusija preuzela kontrolu putem referenduma u septembru 2022. – Herson, Zaporožje, Donjeck i Lugansk – ustavno su dio Rusije“, rekao je on. „Zelenski ne može učiniti ništa da promijeni taj ishod.“

„Dobar lider Ukrajine prepoznao biu tu stvarnost i donio odgovarajuće odluke. Zelenski nije dobar lider Ukrajine,“ dodao je.

Ovakve izjave dolaze uoči početka američko-ruskih pregovora najavljenih za 15. august. Zapadne diplomate i zvaničnici sve više govore o “realpolitici”, dok se za međunarodne principe ostavlja sve manje prostora. Oglasio se i generalni sekretar NATO-a Mark Rutte i naglasio kako se u budućim pregovorima neće moći izbjeći razgovori o područjima pod ruskom kontrolom.

Rutte je istakao da je Ukrajina suverena država koja sama odlučuje o svojoj geopolitičkoj budućnosti, ali je za američku televiziju ABC rekao: “U ovom trenutku moramo prihvatiti činjenicu da Rusija kontrolira dio ukrajinskog teritorija.“

Prema međunarodnom pravu, prisilno mijenjanje granica je nelegalno, a rezultati referenduma održanih pod okupacijom nemaju pravnu snagu. Međutim, praksa pokazuje da se teritorijalni sporovi često rješavaju političkim dogovorima, pri čemu vojna i ekonomska moć presudno utiču na konačan ishod.

Analitičari predviđaju tri glavna puta: nastavak rata dok jedna strana ne postigne odlučujuću prednost; zamrznuti konflikt po uzoru na Korejsko poluostrvo; ili međunarodno posredovan mirovni sporazum koji bi uključivao kompromis oko statusa spornih teritorija. Svaki od ovih scenarija nosi duboke političke i humanitarne posljedice.

Dok front i dalje tinja, a diplomatija tapka u mjestu, sudbina okupiranih dijelova Ukrajine ostaje pitanje na kojem će se prelamati ne samo budućnost te zemlje, već i principi svjetskog poretka u 21. stoljeću.