“U samom Kur’anu piše da je napisan 1116. godine po Hidžri, što prema gregorijanskom kalendaru odgovara 1706. godini. Međutim, kada smo 2006. godine poslali ovaj primjerak u Narodnu biblioteku Srbije na konzervaciju, stručnjaci su na osnovu vrste pergamenta i stila pisanja procijenili da je rukopis zapravo star više od 400 godina”, rekao je za RINU efendija Beširović.
U miru sela Hisardžik kod Prijepolja, smještenog pod zidinama srednjovjekovne tvrđave Mileševac, u dvorištu džamije iz osmanskog perioda, čuva se pravo duhovno i kulturno blago – jedan od najstarijih primjeraka Kur’ana na Balkanu.
Efendija Ensar Beširović, u džamiji u Hisardžiku, sa velikim poštovanjem govori o ovom dragocjenom rukopisu.
“U samom Kur’anu piše da je napisan 1116. godine po Hidžri, što prema gregorijanskom kalendaru odgovara 1706. godini. Međutim, kada smo 2006. godine poslali ovaj primjerak u Narodnu biblioteku Srbije na konzervaciju, stručnjaci su na osnovu vrste pergamenta i stila pisanja procijenili da je rukopis zapravo star više od 400 godina”, rekao je za RINU efendija Beširović.
Ovaj Kur’an je ručno pisan, što dodatno pojačava njegovu vrijednost i jedinstvenost. Za vjernike, on ima neprocjenjiv značaj, jer, kako efendija kaže: “Kur’an je svetinja. On je posljednja Božija objava vjernicima i predstavlja završnu poruku. Ovaj primjerak je poseban ne samo zbog svoje starosti, već i zato što se čuva ovdje, u našoj zajednici, kao simbol vjere, tradicije i istorije”.
Na početku rukopisa zabilježeno je da je Kur'an pisao Nuh, sin Inajtulaha, u Mahmudovoj džamiji, upravo u ovom mjestu.
“Prema predanju, Nuh i njegova porodica, Inajtulah, porijeklom su iz Sirije. Naslijedili su ove krajeve i tu ostali. Tokom boravka u ovom kraju, Nuh je prepisao ovaj Kur’an, koji i danas vjekuje među nama”, objasnio je efendija.
Na pitanje šta ovaj Kur’an znači za nove generacije, efendija Beširović je istakao važnost očuvanja: “Ovo je blago koje imamo. Djelić istorije koji možemo i danas držati u rukama. To je privilegija i odgovornost. Na nama je da, kao i generacije prije nas, sačuvamo ovu svetu knjigu za potomstvo. To je naša dužnost i čast”.
U vremenu brzih promjena, primjerak Kur’ana iz Hisardžika stoji kao svjedok trajne vjere i mudrosti. Njegovo očuvanje je više od kulturne misije, to je čuvanje identiteta, korijena i svjetlosti jedne duhovne baštine.
