Nova dokumentarna emisija britanskog Channel 4, pod naslovom „1,000 Men and Me: The Bonnie Blue Story“, donosi priču o 25-godišnjoj porno glumici Bonnie Blue (pravim imenom Tia Billinger), čiji rad i pristup seksualnosti izazivaju oštre društvene, feminističke i moralne polemike u Ujedinjenom Kraljevstvu i šire

Bonnie Blue postala je poznata širom interneta kao zvijezda OnlyFans platforme, gdje je skupila skoro milion pretplatnika. No, njen najnoviji projekat pomjerio je granice čak i za svijet pornografije: u 12 sati imala je seksualni odnos s više od 1.000 muškaraca, tačnije 1.057, koje je regrutovala putem društvenih mreža. Oni koji pristanu da se snimaju – uz mogućnost da pokriju lice – dobijaju seks besplatno. Ona, zauzvrat, prodaje snimljeni materijal.

U sceni koja otvara dokumentarac, Bonnie gola leži na podu sobe prekrivenom stotinama iskorištenih kondoma i njihovih omota, praveći rukama i nogama pokrete kao dijete koje crta anđela u snijegu. Ta slika, groteskna i simbolična, postaje polazna tačka za raspravu o ženi koja, kako tvrdi, preuzima kontrolu nad vlastitom seksualnošću u industriji koja je tradicionalno eksploatisala žene.

Ona sama insistira da je ovaj posao njen izbor, da je motivisana željom za samostalnošću i finansijskom slobodom. Napustila je posao u računovodstvu u britanskom javnom zdravstvu (NHS), a već sada mjesečno zarađuje više od dva miliona eura, iako, kako priznaje, dane provodi zatvorena u sobi sa svojim timom, rješavajući zagonetke i strategirajući iduće korake.

“Žene su se godinama borile za pravo da raspolažu svojim tijelom. Ja to sada živim, a vi mi govorite da ušutim, udam se i rađam djecu? Ne želim to”, izjavljuje hladno i odlučno pred kamerama.

Bonnie Blue ima i brojne protivnike, pogotovo među feminističkim aktivistkinjama, koje njenu karijeru vide kao slavljenje silovanja i degradacije žena. “Ona je unazadila žensku borbu za prava decenijama”, navodi jedan od brojnih komentara na njenom TikTok profilu.

Redateljica i voditeljica Victoria Silver pokušava u dokumentarcu odgovoriti na ključno pitanje: da li je Bonnie Blue emancipovana žena, marketinški genije ili simptom društva koje glorifikuje seksualnu ekstazu, a ignoriše duboke implikacije takvog ponašanja? Ipak, film se, umjesto odgovora, sve više pretvara u suvi prikaz fenomena, bez dublje analize posljedica.

U filmu se pojavljuju i članovi njenog tima – kreativni direktor, producent, PR stručnjaci – koji svi redom hvale njen karakter, samouvjerenost i posvećenost poslu. I njen suprug Ollie, kao i majka, također govore u prilog Bonnieinom načinu života.

“Važno mi je da mi je dijete sretno. I jeste. Nema trauma, niko je nije zlostavljao. Ima 25 godina i zna šta želi. Ponosna sam na nju”, kaže njena majka.

Zanimljivo, narator u filmu podsjeća da su svi oni – i suprug, i majka, i kolege – zaposleni kod Bonnie. U njihovoj podršci ima i emocionalne i finansijske motivacije.

Ironično, upravo zbog sve veće kontroverze koju izaziva, platforma OnlyFans je uklonila njen sadržaj, iako uzima 20% prihoda od svakog kreatora. U dokumentarcu, Bonnie se suočava s problemom – ima sate materijala koji više ne može plasirati publici.

Dokumentarac ne skriva fizičku iscrpljenost – bol u nogama i unutrašnjosti, kako sama kaže, kao ni grip i sedmicu oporavka nakon maratonskog seksualnog performansa s hiljadu muškaraca. Ali ne nudi kritički odmak: sve ostaje u okviru priče o ženi koja navodno uživa u onome što radi i zarađuje od toga.

“Ljudi me pitaju zašto ne pravim običnu pornografiju. Ali moji fanovi ne žele da me samo gledaju – oni žele da me zaista jebu. I ja im to nudim, jer i ja to želim. Uživam u tome. Uživam u davanju svog tijela. Ne mislim da je to pogrešno”, kaže Bonnie Blue.

Dokumentarac „1,000 Men and Me“ ne pokušava da donese konačne moralne ili etičke sudove. On prije služi kao ogledalo društva u kojem su granice između seksualne slobode, samopromocije i eksploatacije sve nejasnije.

U svijetu u kojem se uspjeh mjeri brojem pretplatnika, viralnim objavama i količinom pažnje, Bonnie Blue je uspjela ono što rijetko kome polazi za rukom – da kontroliše vlastiti narativ, proizvodi vlastiti sadržaj, šokira, zarađuje i opstaje.

Ali ostaje pitanje: po kojoj cijeni – i za koga?

IZVOR: El Pais