Dogovor podrazumijeva uvođenje opće carine od 15% na većinu evropskog izvoza u SAD, obavezu EU da u naredne tri godine kupi američke energente u vrijednosti od 750 milijardi dolara, neprecizirana ulaganja od još 600 milijardi dolara u američku privredu, kao i povećanu kupovinu američkog naoružanja

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i američki predsjednik Donald Trump potpisali su u nedjelju, u škotskom golf-klubu Turnberry, trgovinski sporazum koji je nominalno trebao zaustaviti trgovinski rat, ali je u stvarnosti izazvao ogorčenje u većem dijelu evropskog političkog, ekonomskog i stručnog establišmenta. Umjesto pravog kompromisa, Evropa je prihvatila niz jednostranih ustupaka, dok Washington nije dao gotovo nikakve koncesije.

Dogovor podrazumijeva uvođenje opće carine od 15% na većinu evropskog izvoza u SAD, obavezu EU da u naredne tri godine kupi američke energente u vrijednosti od 750 milijardi dolara, neprecizirana ulaganja od još 600 milijardi dolara u američku privredu, kao i povećanu kupovinu američkog naoružanja.

Sve to – bez ikakve američke protivusluge. Trump je zadržao ranije uvedene carine od 50% na čelik i aluminij, a ključna stavka – farmaceutski proizvodi – izostavljena je iz dogovora i bit će pregovarana naknadno.

Jedini sektor koji će osjetiti relativnu korist jeste automobilski: carine na uvoz evropskih vozila u SAD smanjene su s 25% na 15%, što je rezultat pritiska njemačkog konzervativca Friedricha Merza, saveznika Ursule von der Leyen, čime su ostale članice Unije još više frustrirane.

Evropa je pristala na ovaj paket uprkos ekonomskim i političkim štetama. U trenutku kada EU pokušava finansirati svoju stratešku autonomiju, posebno u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu i nestabilnosti na Bliskom istoku, ovakav dogovor otežava ionako tešku fiskalnu situaciju. Prema izvještaju Maria Draghija iz septembra 2024, EU godišnje bilježi manjak ulaganja od 800 milijardi eura.

Sama scenografija potpisivanja dogovora – Von der Leyen u Trumpovom privatnom golf-klubu – doživljena je kao simbolički poraz. Reakcije tržišta su bile brze: euro je zabilježio drugi najveći pad u 2025. godini. Investitori su doduše pozdravili kraj neizvjesnosti, ali ekonomisti upozoravaju da će nova carinska pravila smanjiti rast evropskog BDP-a za 0,2 do 0,3 postotna poena – značajan udarac u godini kada se očekuje skromni rast od 1,1%.

Prema analizi evropskih zvaničnika i stručnjaka, von der Leyen je odmah pristala na američki okvir: ograničavanje pregovora isključivo na robnu razmjenu, gdje SAD ima deficit od 235,6 milijardi dolara, dok je iz pregovora izostavljen sektor usluga, gdje Amerikanci imaju suficit od 109 milijardi. Time je EU dodatno oslabljena.

Francuski premijer François Bayrou jasno je izrazio razočaranje: “Ovo je mračan dan kada saveznici, okupljeni oko zajedničkih vrijednosti, odluče da se predaju.” Španski premijer Pedro Sánchez bio je umjereniji, ali ne manje jasan: “Podržavam ovaj sporazum, ali bez entuzijazma.” Ipak, Sánchez je istakao potrebu za hitnim diverzifikacijama trgovinskih odnosa, posebno s blokovima kao što je Mercosur.

Mađarski premijer Viktor Orbán, inače saveznik Donalda Trumpa, iskoristio je trenutak za napad na von der Leyen: “Trump ju je pojeo za doručak. On je teška kategorija, a ona laka.” Italijanska premijerka Giorgia Meloni, iako formalno zadovoljna izbjegavanjem trgovinske eskalacije, istakla je da sporazum “još treba detaljno analizirati”.

Prema procjeni ekonomiste Erica Dora s Katoličkog univerziteta u Lilleu, posljedice novog tarifnog režima su mnogo teže od samih 15%: „Treba dodati i rast eura prema dolaru od 13% ove godine. To znači da evropski proizvodi sada koštaju 28% više od američkih.“ On upozorava da bi to moglo dodatno pogoršati situaciju ako se trend nastavi.

Industrije koje su posebno pogođene uključuju farmaceutiku (Njemačka, Belgija, Irska), proizvodnju mašina, alkoholna pića, kao i automobile – uprkos smanjenju carina. Evropa će osjetiti udar kroz pad izvoza maslinovog ulja a i evropski vinari već trpe štetu jer im konkurencija iz zemalja s 10% carina (npr. Čile) preuzima tržišni udio.

Lamberto Frescobaldi, predsjednik italijanske udruge vinara UIV, procjenjuje gubitke na 317 miliona eura samo u narednih 12 mjeseci.

Olivier Blanchard, bivši glavni ekonomista MMF-a, ocijenio je: „Evropa je mogla biti snažna. Mogla je dobiti bolji dogovor i poslati snažnu poruku svijetu. Ovo je propuštena prilika.“

Victor Burguete iz CIDOB-a ocjenjuje da je EU previše popustljiva prema američkoj strategiji „mrkve i štapa“, podsjećajući da je čak i kada je najavila kontramjere na uvoz američke robe u vrijednosti 21 milijardu eura – iste odmah suspendirala. “Ovo je loš trgovinski sporazum i šalje zabrinjavajuću poruku: da se Evropska unija može uspješno ucjenjivati”, rekao je Burguete.

Ignacio García-Bercero, bivši glavni pregovarač EU s Amerikom, smatra da je „izvjesna neuravnoteženost bila neizbježna“, ali da je bilo nužno aktivirati evropski instrument za borbu protiv ekonomske prisile, što se nije dogodilo. On apeluje da se mjere koje je Evropski savjet odobrio prošlog petka – sankcije za američki uvoz od 93 milijarde dolara – ne deaktiviraju i da se automatski aktiviraju ako SAD uvede dodatne tarife.

Alberto Rizzi iz Evropskog vijeća za vanjske odnose smatra da su pojedini evropski lideri pristali na loš sporazum iz straha da bi trgovinski rat ugrozio i vojnu podršku Ukrajini. “S Trumpom nikad ne znaš, sve je moguće”, zaključuje.

Dogovor je dodatno produbio podjele među članicama EU. Dok su Berlin i Rim podržali pristup von der Leyen i ublažavanje stava prema Washingtonu, druge zemlje, posebno Francuska, Belgija i Španija, izrazile su sumnje ili otvoreno nezadovoljstvo. Njemački kancelar Friedrich Merz priznao je da će nova tarifa od 15% biti “ozbiljno opterećenje za izvozno orijentiranu njemačku privredu”, iako je umanjenje carina na automobile doživio kao djelimičnu pobjedu.

Njemačka industrijska udruženja, poput BDI-a i Udruženja hemijske industrije (VCI), istakla su da je “cijena visoka, a koristi minimalne”. VCI je poručio: “Izvoz gubi konkurentnost, kupci u SAD plaćaju više, a nova carinska realnost mogla bi postati trajna.”

Evropska komisija, svjesna sveopšteg razočaranja, pokušava ublažiti kritike navodeći da je dogovor o nabavci američke energije u skladu sa strategijom distanciranja od ruske nafte i gasa. No, malo je onih koji to prihvataju kao dovoljno opravdanje.

Ono što ostaje jasno jeste da EU mora brzo artikulisati novu strategiju trgovinske i političke autonomije. Ako se ovakav sporazum ne revidira ili ne nadogradi, prijeti opasnost da evropski projekt doživi ozbiljan strateški poraz – ne samo u ekonomiji, nego i u globalnoj politici.