Šefik Pezerović simbol je stradanja 1.187 branitelja Bošnjaka koji su svoje živote dali za slobodu Republike Hrvatske

Trideset i četiri godine prošle su od jednog od najokrutnijih zločina počinjenih na početku Domovinskog rata, kada je 26. jula 1991. godine u selu Kuljani na Banovini mučki ubijen Šefik Pezerović, hrvatski redarstvenik bošnjačke nacionalnosti, teško ranjen i zarobljen u pokušaju izvlačenja svojih saboraca s prve linije fronta. Imao je samo 23 godine.

Rođen 1968. godine u Palanki pored Brčkog, Šefik Pezerović odrastao je u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U ljeto 1990. godine prijavio se kao dobrovoljac na obuku za specijalne postrojbe, a u septembru iste godine primljen je u djelatni sastav MUP-a Republike Hrvatske kao redarstvenik Policijske postaje Črnomerec. Bio je jedan od onih koji su prvi stali u odbranu Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost – kao Bošnjak i musliman, jasno je i bezrezervno podržao hrvatsku nezavisnost.

U julu 1991. dragovoljno je upućen s jedinicom u obranu Pounja. Na području Struge Banske teško je ranjen u glavu i ruku nakon neprijateljskog napada srpske paravojske i jedinica bivše JNA. S još dvojicom ranjenih kolega, policajcima Dragom Matijevićem i Ivanom Žalcem, trebao je biti prevezen u sisačku bolnicu. U sanitetskom vozilu su se nalazili i liječnik Krešimir Šipuš, tehničar Marijan Majstorović i vozač Marinko Čerkez. No, na ulazu u selo Kuljani, vozilo su izrešetali pripadnici tzv. seoske straže. Medicinski tim je odveden u vojni logor u Spomen‑dom “Bratstvo-jedinstvo” na Čavić Brdu i kasnije razmijenjen. O sudbini Matijevića i Žalca do danas se ne zna ništa. Sudbina Šefika Pezerovića, međutim, otkrila je tamnu stranu rata u svoj njegovoj brutalnosti.

Njegov mučitelj, pripadnik srpske paravojske Jablan Kejić, s ranjenim Šefikom postupao je monstruozno – vozio ga je u prtljažniku automobila po okolnim selima Kirišnica, Jovac, Šakanlije i Lotine, kako bi mještani mogli učestvovati u njegovom fizičkom zlostavljanju. Prema svjedočenju preživjelih, doveden je pred školu u Jovcu, gdje su ga redom tukli kundacima, rukama i nogama, sve dok nije pokušao pobjeći. Ponovno uhvaćen, vezan je žicom, vraćen u prtljažnik vozila i nastavljeno je njegovo mučenje. Na jednoj livadi kod Zrina, konačno je usmrćen vatrenim oružjem. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek devet godina kasnije, u aprilu 2000. godine. Sahranjen je uz najviše vojne počasti 18. maja 2002. na zagrebačkom Mirogoju, u Aleji branitelja.

Mučitelj i ubica Jablan Kejić je uhapšen i osuđen za ratni zločin, ali kazna koju je dobio izazvala je ogorčenje porodice Pezerović i šire javnosti – osuđen je na sedam godina zatvora, da bi kazna bila smanjena na pet, nakon čega je i pomilovan. Njegovi saučesnici nikada nisu procesuirani i slobodno žive u Srbiji, hrvatskom pravosuđu nedostupni. Sestra ubijenog policajca, Amira Hamzić-Pezerović, godinama pokušava doći do pravde za svoga brata. Njene riječi odzvanjaju kao vapaj protiv zaborava:

– Moj brat je volio ljude, volio je pjevati, nije gledao tko je koje vjere i nacije. Bio je odgovoran, pedantan, pravedan. Bio je policajac koji je volio svoj posao i državu. Dao je najviše što je mogao – svoj život. Kada smo čuli da je njegov ubica pomilovan, osjećali smo se kao da se ponovo vraćamo u 1991. godinu.

Porodica Pezerović nikada se nije oporavila od gubitka voljenog sina i brata. Njegova majka Halima na jednoj od komemoracija izjavila je:

– Kada sam čula da je ubijen mislila sam da to neću preživjeti. On je želio biti policajac i dao je svoj život da bi nama bilo bolje. Tugujem, ali sretna sam što nije zaboravljen. Dok sam među ovim ljudima, osjećam kao da je živ.

U znak sjećanja na Šefika Pezerovića, prvi puta 2010. godine, a zatim u organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba od 2011. pa nadalje, održavaju se „Memorijalni dani Šefika Pezerovića i poginulih Bošnjaka branitelja u Domovinskom ratu“. Manifestacija je dvodnevna, a obuhvata komemoraciju kod spomen-parka ispred Islamskog centra u Zagrebu, te tribine o doprinosu Bošnjaka u odbrani Hrvatske, kao i sportska takmičenja. Uz prisustvo porodice Pezerović, okupljaju se branitelji, građani, predstavnici državnih institucija, i članovi bošnjačke zajednice.

Spomenik Šefiku Pezeroviću podignut je na mjestu njegove pogibije u Kuljanima, u organizaciji Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, ogranak Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije. Otkrili su ga 2017. godine njegovi roditelji Halima i Abdulah, uz prisustvo tadašnjeg ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda.

Šefik Pezerović posthumno je odlikovan s nekoliko odličja, a njegovo ime ostalo je trajno upisano u historiju Hrvatske kao simbol otpora i žrtve Bošnjaka u Domovinskom ratu. Njegova smrt simbolizira patnju i hrabrost 1.187 bošnjačkih branitelja koji su dali živote za nezavisnu Hrvatsku.

Njegov primjer nosi poruku zajedništva i patriotizma izvan svih nacionalnih granica. Bio je policajac, sin, brat, prijatelj i patriota. Bio je Bošnjak koji je dao život za slobodu Hrvatske. I zato je zauvijek upisan među one koji su svojim djelima potvrdili da se istinska domovina gradi krvlju pravednika, a ne mržnjom razlika.

Šefik Pezerović – neka mu je vječni rahmet i hvala.