Snimci koje izraelski domaći mediji – saučesnici u ovom zločinu – kriju od svoje publike, jasno su vidljivi ostatku svijeta. To su slike koje podsjećaju na preživjele iz koncentracionih logora, slike iz doba holokausta. Njihovo prikrivanje je ravno negiranju stvarnosti. Kosturi beba i male djece, živi i mrtvi, s izbočenim kostima kroz uvelo tkivo i mišiće, otvorenih usta i očiju, beživotnog izraza lica
Plan Izraela za etničko čišćenje Pojasa Gaze napreduje bez zastoja – možda čak i bolje nego što je očekivano. Osim značajnih „rezultata“ u sistematskom ubijanju i razaranju koje je već ostvario, proteklih dana postignuto je još jedno „dostignuće“: namjerno izgladnjivanje počelo je davati rezultate. Posljedice ove politike šire se velikom brzinom, odnoseći živote gotovo jednakim intenzitetom kao i artiljerijska paljba. Oni koji ne umru čekajući hranu, imaju velike šanse da umru od gladi.
Oružje namjernog izgladnjivanja pokazalo se „efikasnim“. Takozvana „Humanitarna fondacija Gaze“ također se pokazala kao „uspješna priča“. Ne samo da su stotine stanovnika Gaze upucane dok su čekale u redovima za pakete pomoći koje distribuira GHF, već su mnogi drugi umrli jer nisu uspjeli ni doći do tih tačaka – umrli su od gladi. Većina među njima su djeca i bebe. Samo u srijedu, 15 osoba umrlo je od gladi, uključujući troje djece i jednu bebu staru šest sedmica. Od početka rata, od gladi je umrlo 102 ljudi, uključujući 80 djece, a brojke posljednjih dana naglo rastu.
Snimci koje izraelski domaći mediji – saučesnici u ovom zločinu – kriju od svoje publike, jasno su vidljivi ostatku svijeta. To su slike koje podsjećaju na preživjele iz koncentracionih logora, slike iz doba holokausta. Njihovo prikrivanje je ravno negiranju stvarnosti. Kosturi beba i male djece, živi i mrtvi, s izbočenim kostima kroz uvelo tkivo i mišiće, otvorenih usta i očiju, beživotnog izraza lica.
Leže na podovima bolnica, na golim krevetima, ili ih voze na zaprežnim kolicima. To su prizori iz pakla. U Izraelu mnogi odbacuju ove slike, sumnjaju u njihovu autentičnost. Drugi, pak, izražavaju ponos i zadovoljstvo pri pogledu na izgladnjelu djecu. Da, i to smo postali.
Pretvaranje namjernog izgladnjivanja u legitimno i prihvatljivo oružje među Izraelcima – bilo kroz otvorenu podršku, bilo kroz hladnu ravnodušnost – predstavlja najdemonizovaniju fazu izraelskog rata protiv Gaze. To je ujedno i jedina etapa za koju se ne može izmišljati nikakvo opravdanje, izgovor ili objašnjenje. Čak ni izraelska beskrajna propagandna mašinerija ne može pronaći argument za to. Glad je postala legitimno sredstvo jer je još jedan alat za postizanje cilja: etničkog čišćenja.
Tu činjenicu treba internalizirati i posmatrati nastavak rata upravo kroz tu prizmu. Kao što je Izraelu „korisno“ da deseci hiljada ljudi umru pod njegovim mecima, isto tako mu je „korisno“ da stotine umiru od gladi. Samo na taj način Gaza može postati nepodnošljivo mjesto za život – i samo na taj način njeni stanovnici će je „dragovoljno“ napustiti: prvo u „humanitarni“ grad, a potom u Libiju – ili ko zna gdje.
Glad je sada vidljiva svuda. Palestinski novinari iz Gaze koji još nisu ubijeni od strane IDF-a, izvještavaju da danima nisu ništa jeli. Čak su i strani ljekari u srijedu govorili o tome šta su jeli – tačnije, šta nisu. Jedna kanadska doktorica u bolnici Naser izjavila je da je u prethodna dva dana pojela samo jednu malu zdjelicu leće. U takvom stanju, kaže, neće moći dalje liječiti ranjene i bolesne. I to je, izgleda, dobro za Izrael.
Ekipa Al-Jazeere pratila je jednog mladića koji je tražio hranu za svoju djecu. Tražio je i tražio, dok naposljetku nije pronašao dvije vreće izraelskog brašna i bocu ulja na jednoj tezgi na pijaci. Cijena: stotine šekela po vreći. Vratio se kući praznih ruku – svojoj gladnoj djeci. U studiju su potom objasnili tri stadija koja vode do smrti usljed gladi. Djeca tog čovjeka bila su već u drugom stadiju.
Ova namjerna glad pretvorila je rat u Gazi u najstrašniji izraelski rat do sada – nesumnjivo i najkriminalniji. Nikada dosad nismo izgladnjivali dva miliona ljudi na ovakav način. No postoji nešto još gore od namjernog izgladnjivanja: ravnodušnost s kojom se ono u Izraelu dočekuje – udaljenom svega sat i po vožnje od mjesta gdje je još jedna beba, Jusuf al-Safadi, umrla u srijedu. Njegova porodica nije mogla pronaći zamjensko mlijeko. Dok je umirao, izraelski Kanal 12 prikazivao je kulinarsku emisiju. Gledanost – izvrsna.
IZVOR: Haaretz
