Patriotska liga Bosne i Hercegovine predstavljala je prvu organiziranu odbrambenu strukturu bošnjačkog naroda uoči oružane Agresije na Bosnu I Hercegovinu 1992. godine. Nastala u političkom vakuumu, bez institucionalne zaštite, u uslovima sveopće nesigurnosti, Liga je uspjela organizirati mrežu od više stotina jedinica, logistički i kadrovski osposobiti vojne strukture, te pripremiti teren za stvaranje ARBiH

Desetog juna 1991. godine, u sarajevskom Domu milicije, održan je historijski skup koji je označio početak organiziranog otpora velikosrpskoj Agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Taj dan, kada je osnovano Vijeće nacionalne odbrane i postavljeni temelji za Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine (PL BiH), smatra se jednim od najznačajnijih trenutaka u novijoj historiji ove zemlje.

Sastanak nije bio samo simboličan čin, već ključni korak u pripremi za odbranu suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multikulturalnog identiteta Bosne i Hercegovine u vrijeme kada su prijetnje njezinom opstanku postajale sve očitije.

Početak 1990-ih godina obilježen je raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, procesom koji je popratio porast nacionalističkih tenzija i sukoba. U Bosni i Hercegovini, gdje su Bošnjaci, Srbi i Hrvati živjeli stoljećima zajedno, stvarale su se duboke političke i društvene podjele. Stranka demokratske akcije (SDA), predvođena Alijom Izetbegovićem, na prvim višestranačkim izborima 1990. godine osvojila je najveće povjerenje građana, čime je stekla legitimitet za vođenje političkih procesa u složenim okolnostima.

Međutim, suočena s opstrukcijama Srpske demokratske stranke (SDS), slabljenjem republičkih obrambenih kapaciteta i sve očitijim pretvaranjem Jugoslavenske narodne armije (JNA) u instrument velikosrpske politike, SDA je prepoznala potrebu za organiziranjem otpora.

Raspad Jugoslavije bio je popraćen nizom dramatičnih događaja koji su upozoravali na nadolazeću opasnost. U martu 1991. godine, pobuna Srba u Hrvatskoj eskalirala je u oružani sukob, dok su u Beogradu pokušaji uvođenja izvanrednog stanja signalizirali mogućnost vojnog udara. Istovremeno, prijetnje lidera SDS-a o uspostavi “Velike Srbije” i tajni sastanci između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu, gdje se nagađalo o dogovorima o podjeli Bosne i Hercegovine, dodatno su pojačali osjećaj ugroženosti. U takvim okolnostima, SDA je bila primorana djelovati brzo i odlučno kako bi zaštitila interese bosanskohercegovačkih naroda.

Sastanak 10. juna 1991. u sarajevskom Domu milicije bio je ključni trenutak u kojem je donesena odluka o osnivanju Vijeća nacionalne odbrane, čije je vojno krilo postala Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Ovaj skup, na kojem su sudjelovali čelni predstavnici bošnjačkog naroda i drugih patriota Bosne i Hercegovine, imao je za cilj analizu sigurnosne situacije i definiranje pravaca djelovanja za zaštitu države. Na skupu je usvojen proglas o organiziranju svih snaga u obrani zemlje od sve izvjesnije velikosrpske agresije, čime je započelo formiranje strukturirane mreže otpora.

Patriotska liga, u početku poznata i kao Patriotska liga naroda BiH, osnovana je u okrilju SDA, ali je okupljala širok spektar patriota spremnih braniti multikulturalni identitet Bosne i Hercegovine. Njezino djelovanje odvijalo se u poluilegalnim uvjetima jer legalne institucije, poput Teritorijalne obrane (TO) i snaga Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), bile su paralizirane zbog opstrukcija srpskih predstavnika. U takvim okolnostima, Patriotska liga postala je ključna snaga u pripremi za obranu zemlje.

U kratkom razdoblju nakon osnivanja, Patriotska liga uspostavila je impresivnu organizacijsku strukturu. Formirano je 106 općinskih i devet regionalnih štabova, uključujući centre u Bihaću, Prijedoru, Livnu, Doboju, Tuzli, Zenici, Sarajevu, Goraždu i Mostaru. Na vrhu organizacije nalazio se Glavni štab, predvođen političkim i vojnim krilom. Političko krilo činili su istaknuti članovi SDA, poput Alije Izetbegovića, Omera Behmena, Rusmira Mahmutćehajića, Hasana Čengića i Nasiha Rašidagića, dok je vojno krilo vodio Meho Karišik Kemo, bivši časnik JNA i magistar vojnih znanosti.

Meho Karišik, poznat pod konspirativnim imenom Kemo, bio je ključna figura u organizaciji Patriotske lige. Napustivši JNA krajem 1990. godine zbog prepoznavanja prijetnji svom narodu, Karišik je donio dragocjeno vojno iskustvo i stratešku viziju. Uz njega, u Glavnom štabu djelovali su i drugi istaknuti pojedinci, Sefer Halilović, Rifat Bilajac, Zićro Suljević, Atif Šaronjić i drugi. Zbog sigurnosnih razloga korištena su konspirativna imena: „Kemo“, „Halil“, „Čiča“, „Stari“ itd.

Uz centralnu komandu, uspostavljeni su regionalni štabovi za Sarajevo, Tuzlu, Zenicu, Bihać, Doboj, Travnik i druge regije. U okviru tih štabova formirane su jedinice, određene za lokalnu odbranu i operativne zadatke.

Godina 1991. predstavlja prekretnicu u sigurnosnoj dinamici u BiH. U proljeće iste godine, pobunjeni Srbi u Hrvatskoj uz podršku JNA pokreću oružanu pobunu protiv hrvatskih vlasti, što je rezultiralo eskalacijom sukoba. Paralelno, JNA gubi neutralnost i sve otvorenije prelazi u velikosrpski instrument.

Početna ideja o uspostavi Patriotske lige formulirana je u martu 1991. godine u Sarajevu, na sastanku u naselju Soukbunar, kojem su prisustvovali visoki zvaničnici SDA. Inicijativu je predvodio Hasan Čengić, jedan od ključnih kadrova za logistiku i strateško planiranje unutar SDA, a podršku su dali i Sefer Halilović, bivši oficir JNA, te drugi vojni i politički kadrovi.

Patriotska liga počinje intenzivnije djelovati u drugoj polovici 1991. godine. Uspostavljeni su kanali za nabavku oružja iz inozemstva (prije svega iz Turske i arapskih zemalja), organizirani su kursevi za rukovanje oružjem, snajperske obuke, te se formiraju prve diverzantske i izviđačke jedinice.

Jedan od ključnih trenutaka u procesu konsolidacije Patriotske lige predstavlja vojno savjetovanje održano 7. i 8. Februara 1992. godine u selu Mehurići kod Travnika. Ovaj sastanak okupio je najviši kadar Patriotske lige i regionalne komandante. Analizirane su sigurnosne procjene, kapaciteti jedinica, stanje logistike i moguće reakcije JNA.

Najznačajniji ishod savjetovanja bilo je usvajanje strateškog dokumenta pod nazivom Direktiva za odbranu suvereniteta Republike BiH, kojim su definirani osnovni ciljevi Patriotske lige: odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta, zaštita stanovništva, uspostava sistema komandiranja i početak priprema za mobilizaciju u slučaju otvorene agresije.

U razdoblju od rujna 1991. do aprila 1992. godine, Patriotska liga je djelovala u ambivalentnom odnosu prema JNA. S jedne strane, bilo je pokušaja kooptacije muslimanskih kadrova unutar JNA, te pokušaja da se sačuvaju dijelovi Teritorijalne obrane pod nadzorom legalne vlasti BiH. S druge strane, postajalo je sve jasnije da je JNA postala ekspozitura velikosrpske politike i aktivni sudionik priprema za agresiju na BiH.

Zbog toga je Patriotska liga od listopada 1991. počela formirati vlastite komandne centre i planirati formiranje oružanih jedinica potpuno nezavisnih od JNA. U tom kontekstu treba razumjeti i pokušaje uspostave mreže veza, nabavke radiouređaja, sigurnih komunikacija, kao i distribuciju oružja u kritične regije poput Podrinja, Krajine i Hercegovine.

S obzirom na naglo pogoršanje sigurnosne situacije, rast napada na civilna naselja i zauzimanje strateških objekata od strane JNA i srpskih paravojnih formacija, političko vodstvo BiH donosi odluku o formiranju legalne vojne sile. Dana 15. travnja 1992. godine formalno je osnovana Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), u koju su integrirane strukture Patriotske lige i dijelovi TO BiH pod nadzorom bošnjačkog vodstva. Patriotska liga time ispunjava svoju historijsku funkciju – prelazi iz faze tajnog organiziranja u fazu legalne, institucionalne borbe za odbranu Republike.