Život joj je duboko obilježen prezimenom i naslijeđem koje nosi: ona je unuka bivšeg pakistanskog premijera i predsjednika Zulfiqara Ali Bhuttoa, te nećakinja bivše premijerke Benazir Bhutto, koja je i supruga sadašnjeg predsjednika Asifa Alija Zardarija.

Nakon decenija monopolizacije američke pop kulture, iz Azije su se pojavili novi kandidati koji su stigli na naše televizije i mobilne telefone: od turskih serija ili dizi, do K-popa, Bollywooda ili TikToka.

Novinarka, spisateljica i aktivistica Fatima Bhutto (Kabul, 1984.) rođena je u Afganistanu, ali je veći dio svog života živjela između Sirije i Pakistana. Život joj je duboko obilježen prezimenom i naslijeđem koje nosi: ona je unuka bivšeg pakistanskog premijera i predsjednika Zulfiqara Ali Bhuttoa, te nećakinja bivše premijerke Benazir Bhutto, koja je i supruga sadašnjeg predsjednika Asifa Alija Zardarija.

Bhutto je u ratu sa svojom tetkom i njegovom suprugom, koje optužuje za ubistvo njenog oca, Murtaza Bhutto, političara koji je otvoreno kritikovao administraciju svoje sestre. Sve je to prikazano u autobiografskom romanu Songs of Blood and Sword: A Daughter's Memoir (2012).

Bhutto, koja se kreće između romana i eseja više od decenije, upravo je objavila svoj rad. Posvećen je i političkom fenomenu, ali ovaj put manje očigledan i često potcijenjen od strane velikih sila. Novi kraljevi svijeta: Bollywood, Dizi i K-Pop (2025.), kroz tri primjera prikazuje rast mehke moći rođene u Aziji, u isto vrijeme kada zapadni kulturni uticaj počinje da opada.

On naziva Bollywood, dizi (turske serije) i K-pop “kraljevima svijeta” i objašnjava: “Veoma su moćni. Mehka moć je opasna jer je potcjenjujemo. Mislimo da je to samo zabava, ali ona daje informacije o našoj politici, oblikuje naše predrasude i oblikuje naše razumijevanje ljudi. Ona nema istu žestinu kao tvrda moć, koju imaju predsjednici ili vojske. Ali ima trajniji uticaj i vrlo ga je teško kvantificirati. Mnogo toga što mislimo o ljudima dolazi iz kulture koju apsorbujemo. Moramo da počnemo da koristimo isto kritično sočivo za mehku snagu kao i za hard power”.

Ranije su, smatra Bhutto, Amerikanci bili 100 posto “kraljevi svijeta”. Moglo bi se reći da su Britanci imali kratak period sa Beatlesima, Rolling Stonesima i Jamesom Bondom, ali ništa slično Amerikancima.

Na pitanje novinara El Diario kako su Amerikanci izgubili svoj monopol na mehku moć, Bhutto odgovara da su Amerikanci zapravo izgubili u relanom svijetu.

“Da bi mehka moć funkcionirala, ona mora biti vjerodostojna. A Amerika to nije bio još od ratova u Iraku i Afganistanu. Američki filmovi o promišljenim, brižnim herojima ne samo da su nevjerovatni, već i uvredljivi kada ih vidite kako pomažu genocid u Gazi. Vrlo je teško povjerovati u njihove priče kada proživljavate uništenje za koje je njihova moć sposobna. I, naravno, i Trumpov prvi mandat i ovaj drugi su takođe težak udarac”.

Govoreći o Kini i društvenoj mreži TikTok Bhutto je istakla kako se kultura kreće jako brzo, a proteklih godinu i po dana nam je zaista pokazalo koliko su Kina i TikTok važni. Ali njegov utjecaj se počeo da blijedi ranije: tokom Trumpove kampanje za reizbor 2020., grupa obožavatelja K-pop grupe BTS poznate kao “ARMY” mobilizirala se na TikTok-u kako bi kupila ili rezervisala karte za događaj. I niko nije mogao da ode. Iz ovog primjera postalo je jasno da mladi ljudi koriste TikTok za političko djelovanje, izražavanje i informisanje.

A najinovativnija stvar je da je to način vođenja politike koji ne zahtijeva iPhone ili pismenost. Ima tako jednostavan interfejs i tako jednostavan format da jedva da morate da znate kako da pišete da biste komunicirali, kao što radite sa Facebook-om. I to je veoma važno.

Najinovativnija stvar kod TikToka je to što je to način vođenja politike za koji vam ne treba iPhone niti da ste pismeni.

“Boliwood je vrsta fantazije. Vrlo je jednostavno, na neki način, i mislim da evocira nevinost: ljubav prema porodici, teškoću dužnosti i tradiciju. Dopire do publike koja se bori sa modernošću, razapeta između dva svijeta i pokušava živjeti dostojanstveno. Šareno je i muzika je lijepa, ali najviše od svega je nešto sa čim se možete povezati. Svako ima roditelja koji je možda malo strog ili ima strahove kako da uspije u savremenom svijetu, koji je prilično nemilosrdan. A Hollywood se time ne bavi.

“Hollywood nije u borbi. To je uspjeh i bogatstvo. Čak i američki reality showovi govore o vrlo bogatim ljudima koji žive vrlo banalnim životom. U pitanju je novac, ali previše novca, a to nije ono što većina ljudi brine. Ljudima je stalo do toga kako da plate hipoteku. A to se ne odražava ni u jednom od tih programa. Ali dešava u bolivudskim i turskim programima. Kultura je sredstvo za bijeg, ali i svojevrsno ogledalo u kojem pokušavamo razumjeti kako se suočiti sa svojim neizvjesnostima i tjeskobama u životu”, kaže Bhutto.

Zlatno doba, odaje ona, bilo 70-ih. Muzika je bila fantastična i sluša se i danas. Bavila se borbom ljutitog mladića protiv moći, kapitalizma, nepravde i okrutnosti. “I nekada sam pobjeđivala, nekad gubila. Ali borba je uvek bila lijepa. I imala sam širu sliku indijskog društva.

Mehka moć često inspiriše fanatizam, poput kluba obožavatelja bolivudskog glumca Shah Rukh Khana u Peruu, ali i među fanovima K-popa koji vole umjetnike i idealiziraju život u Koreji. Romantiziramo li zemlju i kulturu, a zanemarujemo poteškoće mjesta i njegovih ljudi?

“Uvek smo to radili na neki način. Odlučili smo da su Amerikanci sjajni zbog Madonne, Michaela Jacksona, Jamesa Deana… i ignorisali smo rasizam, ropstvo, zatvorsku populaciju i američku moć. Isto je i sa Britancima: James Bond je savršen primjer: on je sofisticiran, elegantan i uglađen. Ali zanemarujemo činjenicu da je on ubica i ignorišemo britansku historiju kolonijalizma i eksploatacije. Informacije kojima danas raspolažemo mnogo su bogatije. Ljudi koji vole K-pop znaju mnogo o pritisku pod kojim su zvijezde ovog žanra. I o problemima sa kojima se žene suočavaju u Koreji. I isto je sa Turskom. Mislim da nismo dostigli isti nivo opsesije kao Zapadom. Različite generacije su u potpunosti apsorbirale američku kulturu. Ne samo da smo uživali, već smo željeli i učiti na njihovom jeziku. Vjerovali smo svemu što su nam rekli. Htjeli smo pisati za njihove novine. Htjeli smo raditi za njihove kompanije, kupiti njihovu odjeću. To je bila totalna opsesija. A razbiti te iluzije je prilično teško. Potrebno je puno ponovnog učenja”, objašnjava Bhutto.