Protivnici ga optužuju da je novac usmjeravao prema terorističkim grupama, poduzetnicima i novinarima, unajmljujući „pisce po narudžbi“ za rasprave na društvenim mrežama. Prema tim tvrdnjama, uz podršku FETÖ-a, Zapada i Izraela, İmamoğlu je bio dio plana za destabilizaciju Turske
Ulice Istanbula polako se vraćaju uobičajenom ritmu nakon vala protesta izazvanih hapšenjem Ekrema İmamoğlua, bivšeg gradonačelnika tog grada i vodeće opozicione figure u Turskoj, 19. marta. Njegovo hapšenje javnost i međunarodna zajednica doživjeli su kao konačni udarac svakoj političkoj alternativi turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu. Više od 220 demonstracija, koje je policija žestoko suzbila, postupno se raspršilo u većim gradovima zemlje, unatoč pozivima Republikanske narodne stranke (CHP), čiji je İmamoğlu član, da se nastavi s protestima.
İmamoğlu se prvi put nakon hapšenja pojavio u petak na sudu u Silivriju, u gradu kojim je nekoć upravljao. Jedinica za borbu protiv terorizma optužuje ga za vrijeđanje i prijetnje glavnom tužitelju Istanbula, Akinu Gurleku. „Ovdje sam jer sam pobijedio na tri izbora u gradu koji pripada 16 miliona stanovnika Istanbula“, izjavio je 54-godišnji političar na početku suđenja, koje smatra manevrom Erdoğanove vlade kako bi mu onemogućila kandidaturu za predsjednika. „U Silivriju sam jer predstavljam volju naroda, kao odgovor onima koji vjeruju da ko osvoji Istanbul, osvaja Tursku“, dodao je, ponavljajući poznati politički slogan.
Optužnica tvrdi da je İmamoğlu na panelu u januaru kritizirao Gurleka, koristeći „namjerno ponižavajući“ jezik i „izdvajajući pojedince u borbi protiv terorizma“. Za ovaj slučaj tužiteljstvo traži kaznu do sedam godina zatvora. Osim toga, suočava se s dva dodatna slučaja: jedan zbog navodne manipulacije javnim tenderom 2015. godine, a drugi zbog „ilegalnog prikupljanja donacija“ za kampanju 2019. godine.
CHP tvrdi da su hapšenja brojnih gradonačelnika stranke dio šire kampanje za neutralizaciju opozicionih zvaničnika prije izbora. Vlada odbacuje ove tvrdnje, insistirajući na nezavisnosti pravosuđa.
Neposredno prije hapšenja, İmamoğlu je imenovan kandidatom CHP-a za izbore 2028. godine. Nakon što je Kurdska radnička stranka (PKK) položila oružje, İmamoğlu je bio jedina značajna alternativa Erdoğanovu. Više od 2000 ljudi uhapšeno je tiokom najvećih protesta u Turskoj u posljednjem desetljeću, od kojih je oko 300 zadržano u pritvoru. Proteste su predvodili CHP, a pridružile su im se i grupe mladih, posebno u Istanbulu i Ankari.
Turski mediji, pak, opisuju İmamoğlua kao arhitektu opsežne mreže utjecaja koja se proteže kroz sve sfere društva. Navodno je upravljao gradonačelnicima, vijećnicima, poduzetnicima, medijima i strukturama na društvenim mrežama, sklapajući saveze s različitim grupama, uključujući PKK i DHKP-C.
Protivnici ga optužuju da je novac usmjeravao prema terorističkim grupama, poduzetnicima i novinarima, unajmljujući „pisce po narudžbi“ za rasprave na društvenim mrežama. Prema tim tvrdnjama, uz podršku FETÖ-a, Zapada i Izraela, İmamoğlu je bio dio plana za destabilizaciju Turske. Njegov uspon, posebno nakon pobjede za gradonačelnika Istanbula, bio je praćen agresivnom medijskom kampanjom koja je zavela birače.
No, kako tvrde njegovi kritičari, ta „paralelna država“ koju je izgradio u Istanbulu srušila se. Njegova politička karijera, kažu, završila je sudarom s realnošću turskog sistema.
