Prema podacima Saveza logoraša BiH, srpski vojnici su preživjele i ranjene odveli u logor “Podhranjen”, kao i na druga mjesta zatočenja. Oko 38 zarobljenih odmah je odvedeno u nepoznatom pravcu i nakon toga im je izgubljen svaki trag.

Naselje Lozje nalazi se na ulazu u Goražde iz pravca Ustiprače. Od 4. do 22. maja 1992. godine bilo je u potpunom okruženju, da bi potom u ranim jutarnjim satima bio izvršen napad u kojem je desetine civila ubijeno u svojim kućama ili u pokušaju da pobjegnu.

Pripadnici srpskih snaga su prilikom ulaska u goraždansko naselje Lozje odveli i ubili 40 bošnjačkih civila, uglavnom žena, djece i staraca. Bila je to združena akcija srpskih snaga iz Goražda kojima je komandovao Brano Petković, sa jedinicama Užičkog korpusa Vojske Jugoslavije.

Niko još nije procesuiran za ovaj zločin. Nakon završetka Agresije svjedoci su pozivani u tužilaštvo da daju izjave. Nažalost, prema riječima onih koj su preživjeli najkrvavije goraždanske dane, zločinci slobodno šetaju Kopačima, naseljem koje danas pripadaju teritoriji Novog Goražda, u sastavu entiteta Republika srpska. Mnoge porodice još nikad nisu pronašle i ukopale posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Midheta Oruli Kaloper tada je bila izbjeglica iz Slatine kod Foče. Svjedoči da joj je tog dana ubijeno 13 najbližih članova porodice. Pronašla je samo posmrtne ostatke majke Munire Kaloper, koji su pronađeni u kući Bogdanića još 1997. godine zajedno sa ostacima Vasvije Ramić. Obje su ranjene, a potom žive zapaljene u toj kući. Postoje preživjeli svjedoci koji tvrde da ih je zapalio izvjesni Mutlak, komšija, čija se kuća nalazi nedaleko od mjesta zločina, dok se on danas skriva u Kanadi.

Svaki 22. maj je težak i za Saninu Tabaković koja je u napadu na selo Lozje izgubila oca Šahina. Od majke Paše, koja je pobjegla dolinom rijeke Drine, saznala je za njegovu sudbinu.

“Otac je bio tu negdje čuvao stražu u komšiluku i samo je njoj rekao da bježi kroz prozor sa zadnje strane kuće i da trči prema kući Ibra Bogdanića, u kojoj su bile sve komšije. Pošto su bili napadnuti, išli su dole prema Drini, gdje je spomenik, tu su pretrčavali cestu. Ko je uspio da pretrči, spasio se, ko nije, ostajao je na cesti“, priča Sanina.

U Sudu Bosne i Hercegovine vodi se postupak protiv Branislava Lasice i Miroslava Milovića, koji su optuženi da su komandovali i učestvovali u napadu na Lozje i zločinu nad njegovim žiteljima. U optužnici je navedeno  da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije osobe – a više desetina ljudi odvedeno je  zatočeno. Optuženi su u svojstvu komandanata jedinica Vojske Republike Srpske (VRS).

Za zločin u Lozju u drugom je predmetu optužen Brane Petković. Optužnica protiv njega potvrđena je još u novembru 2020. godine, ali on nije dostupan nadležnim organima.

Dvije osobe koje su optužene za ovaj zločin se nalaze u Srbiji.

Prema podacima Saveza logoraša BiH, srpske vojne formacije su preživjele i ranjene iz Lozja odvele u logor “Podhranjen”, kao i na druga mjesta zatočenja. Oko 38 zarobljenih odmah je odvedeno u nepoznatom pravcu i nakon toga im je izgubljen svaki trag. U logorima Goražda ubijeno je preko 40 stanovnika, izbjeglica, kao i trudnica u devetom mjesecu trudnoće, dok je među najmlađim žrtvama bila djevojčica od 12 godina.

Sud BiH je ranije optužbe za učešće u napadu na Lozje oslobodio Dragana Šekarića, koji je zbog zločina počinjenih na području Višegrada osuđen na 17 godina zatvora.

Viši sud u Beogradu je krajem prošle godine nepravosnažno osudio Lazara Mutlaka na sedam godina zatvora zbog silovanja u Lozju krajem maja 1992.  Mutlaka je prvobitno optužilo Tužilaštvo BiH, a predmet je kasnije preuzelo srbijansko pravosuđe.