Za 300 zatvorenika Danska će Kosovu platiti 200 miliona eura. Slovenija, Kipar, Francuska, Italija, Rumunija i Belgija već sada imaju više zatvorenika nego mjesta. Hrvatska, Irska, Švedska, Mađarska, Azerbejdžan, Finska, Turska i Sjeverna Makedonija također premašuju kapacitete, iako u nešto manjoj mjeri, dok su mnoge druge zemlje na samoj ivici.

Računica u mnogim evropskim zatvorima više ne ide u korist sistema. Zatvorska populacija neprestano raste, a broj zatvorenika u mnogim zemljama premašuje broj raspoloživih mjesta, čime se povećavaju tenzije u već kompliciranim ustanovama. To predstavlja sve veći izazov za vlade širom Evrope. Pod tim pritiskom, neke zemlje — posljednjih godina Velika Britanija i Italija — pribjegavaju skraćivanju kazni za neopasne zatvorenike, mjeri koju stručnjaci najviše preporučuju. Ipak, sve češća praksa jeste traženje rješenja van granica, iako ranija iskustva zemalja poput Belgije i Norveške nisu dala željene rezultate i izazivaju stalne kritike.

Prema posljednjem godišnjem izvještaju Vijeća Evrope o prenatrpanosti zatvora, riječ je o „kritičnom problemu“ koji pogađa čak trećinu evropskih zatvorskih administracija. Prosječna popunjenost zatvora ubrzano se približava gornjoj granici, sa brojem zatvorenika na 100 raspoloživih mjesta koji je porastao sa 93,5 na 94,9 u samo godinu dana (od januara 2023. do januara 2024, prema posljednjim podacima). Šest zemalja već sada ima daleko više zatvorenika nego što ima mjesta: Slovenija (134), Kipar (132), Francuska (124), Italija (118), Rumunija (116) i Belgija (113). Također, Hrvatska, Irska, Švedska, Mađarska, Azerbejdžan, Finska, Turska i Sjeverna Makedonija premašuju kapacitete, iako u nešto manjoj mjeri, dok su mnoge druge zemlje na samoj ivici.

„Prenatrpanost ozbiljno narušava uslove života zatvorenika i napore za njihovu resocijalizaciju“, upozorava profesor Marcelo Aebi, šef istraživačkog tima sa Univerziteta u Lozani koji je izradio izvještaj.

U toj situaciji, nekoliko evropskih vlada pokušava rješenje pronaći izvan svojih granica. Danska je, nakon višegodišnjih pregovora, postigla sporazum s Kosovom, koji joj omogućava da premjesti do 300 zatvorenika u jedan kosovski zatvor. Za to će platiti 200 miliona eura u narednih deset godina jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja. Svi zatvorenici koji budu premješteni bit će stranog porijekla i, po izdržavanju kazne, bit će deportirani u svoje zemlje. Kosovo insistira da zatvorenici ne smiju biti visokorizični, niti mentalno ili terminalno bolesni, i da kazne ne prelaze 10 godina zatvora.

Iako nije među najkritičnijim slučajevima, Švedska, pogođena porastom nasilja kriminalnih bandi, takođe planira da izmjesti strane zatvorenike u Estoniju, jednu od rijetkih zemalja u kojoj je broj zatvorenika opao posljednjih godina. Sporazum između Švedske i Estonije predviđa premještanje do 600 zatvorenika od naredne godine, uz trošak od oko 30 miliona eura. Nizozemska također razmatra Estoniju kao moguću destinaciju za svoje zatvorenike, a Finska je spremna proučiti tu opciju.

Čak je i francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio da „nema tabua“ kada je riječ o rješavanju problema prenatrpanosti zatvora. Belgija, u čijim zatvorima zatvorenici ponekad spavaju na madracima na podu zbog nedostatka prostora, takođe razmatra saradnju s Kosovom. No ako neka zemlja zna koliko takvo rješenje može biti upitno, to je Belgija — jer je već pokušala sličan model u prošloj deceniji, kada je, poput Norveške, iznajmila zatvor u Nizozemskoj. Taj eksperiment je brzo prekinut.

„Kada su države iznajmljivale zatvore u drugim zemljama, iskustva su bila negativna“, rezimirao je nedavno Hugh Chetwynd, izvršni sekretar Evropskog komiteta za prevenciju mučenja (CPT) pri Vijeću Evrope. Podsjetio je da su se u belgijskom i norveškom slučaju javljali brojni problemi — pored visokih troškova — uključujući teškoće u pronalaženju zatvorenika koji su voljni da učestvuju (program je bio dobrovoljan), kao i u praćenju izvršenja kazne ili provođenju programa resocijalizacije tako daleko od kuće.

„Ovakvi eksperimenti neće riješiti problem, već ga samo izvoze“, upozorio je Chetwynd. Takođe je doveo u pitanje mogućnost zabrane povratka stranih zatvorenika nakon izdržavanja kazne. „To više liči na političku mjeru kojom se pokušava brzo odgovoriti na dva problema: prenatrpanost i pitanje stranaca“, dodao je.

Radi se o čistom “kaznenom populizmu”, slaže se i Marion Guémas, direktorica belgijske organizacije I.Care, koja okuplja medicinsko i psihološko osoblje te medijatore u zatvorskom sistemu. „Ako je Belgiji već bilo teško provesti nizozemski eksperiment, i to unatoč blizini i zajedničkom jeziku (flamanski), pokušaj na većoj udaljenosti s pritvorenicima stranog porijekla bit će još komplikovaniji“, upozorava ona. Prije svega, ističe, zbog „ozbiljnog pitanja osnovnih ljudskih prava — iako to možda nije glavna briga vlade: da, postoje zatvorenici bez papira. Ali to ne znači da im se prava ne trebaju poštovati“, naglašava. „I oni imaju pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života“, podsjeća, pozivajući se na član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Vijeće Evrope jasno poručuje da rješenje ne leži u izgradnji više zatvora ili iznajmljivanju ćelija u inostranstvu. „Podaci o trajanju kazni pokazuju da kraći periodi zatvora uglavnom znače i niže stope zatvorske populacije.“

To je pravac koji sada razmatra Italija – planira omogućiti da oko 10.100 zatvorenika, kojima je ostalo manje od dvije godine kazne i koji nisu počinili teška krivična djela, ostatak kazne izdrže van zatvora, uz mjere poput kućnog pritvora, uslovnog otpusta ili rada za opšte dobro. Velika Britanija je u posljednjih godinu dana također pustila gotovo 3.000 zatvorenika koji su odslužili 40% kazne i proveli u zatvoru više od pet godina.

Paralelno s mogućim iznajmljivanjem zatvora u inostranstvu, Belgija je nedavno usvojila i zakon o hitnim mjerama kojim se rasterećuje zatvorski sistem. Prema novim pravilima, zatvor će biti krajnja mjera za kazne kraće od tri godine.

Sve ove mjere zahtijevaju političku volju i društvenu raspravu o svrsi zatvaranja. To je složen, zakonski zahtjevan zadatak – i upravo zato ga mnogi radije izbjegavaju.