Nova međunarodna studija o psovkama i tabu jeziku otkriva fascinantne razlike među kulturama. Dok Englezi i Španci prosječno nabrajaju 16 zabranjenih riječi, Nijemci ih znaju više od 50. Italijani, s druge strane, dominiraju u bogohuljenju: 24 psovke povezane s crkvom i čak 17 varijacija na temu „jeb… Boga“. Istraživači tvrde da jezik odražava društvene vrijednosti, ali i patrijarhalne obrasce jer su pogrde prema ženama prisutne gotovo svuda

Kada su istraživači zamolili ljude iz različitih dijelova svijeta da nabroje sve tabu riječi koje mogu da se sjete, otkrivene razlike bile su fascinantne i duboko kulturne. Englezi i Španci, recimo, obično su navodili oko 16 psovki ili uvreda. Nijemci su, s druge strane, bili daleko „kreativniji“, u prosjeku su nabrajali 53 riječi, od intelligenzallergiker („alergičan na inteligenciju“) do hodenkobold („testisni goblin“), što se koristi za nekoga ko je posebno naporan ili dosadan.

Rezultati ovog međunarodnog istraživanja, koje je obuhvatilo 13 jezika i 17 zemalja, pokazali su da način na koji psujemo, vrijeđamo ili kršimo jezičke tabue otkriva vrijednosti, granice i društvene norme svake kulture. „Psovke mogu biti više ili manje uvredljive, pune ironije ili ljutnje, ali zajedno čine male snimke stvarnosti jedne zajednice“, objašnjava kognitivni naučnik Jon Andoni Duñabeitia s Univerziteta Nebrija u Madridu.

On smatra da je razlika između španskog i njemačkog dijela uzorka dijelom u samoj strukturi jezika, njemački omogućava beskonačno kombinovanje riječi i stvaranje novih izraza. No, dodaje, moguće je i da govornici drugih jezika jednostavno teže prepoznaju „zabranjene riječi“ kada se nađu u neutralnom okruženju istraživanja.

Riječ „shit“ (ili njen prevod) bila je među najčešće korištenim psovkama u engleskom, finskom i italijanskom jeziku, dok u francuskom, španskom, holandskom i njemačkom nije ni ušla među najpopularnije.

Ipak, izrazito česta bila je jedna vrsta pogrda, ona upućene ženama. Riječi poput „kučka“ (bitch) pojavile su se u gotovo svim kulturama. „To je, nažalost, odraz duboko ukorijenjene mizoginije“, ističe Duñabeitia. „Rječnik pokazuje realnost društava u kojima su žene bile potisnute, udaljene iz javnog života i svedene na pozadinsku ulogu.“

Seksualni izrazi takođe su univerzalni, jer, kako navode autori, u gotovo svakoj kulturi postoji nelagoda prema temama koje se smatraju intimnim ili „nepristojnim“. Neke riječi, poput „feminazi“, otkrivaju kako se vokabular mijenja s društvenim i političkim promjenama. U doba društvenih mreža i anonimnih komentara, istraživači su uočili širenje i zaoštravanje jezika, uvrede su postale češće i brutalnije.

Psiholog Simone Sulpizio s Univerziteta Milano–Bicocca, glavni autor studije, priznaje da je očekivao daleko više psovki vezanih za religiju. „Iznenadili smo se jer, iako se bogohuljenje pojavljuje u svim jezicima, jedino je u Italiji bilo među najčešćim.“

Italijanski ispitanici ponudili su čak 24 psovke povezane s crkvom, uključujući 17 različitih varijacija fraze koju su istraživači preveli kao „j…i Bog“. Sulpizio smatra da je to posljedica blizine Vatikana i dugotrajne moći katoličke tradicije u Italiji. „Svi narodi imaju pogrdne riječi, ali meta uvreda varira“, napominje Sulpizio. „Negdje se vrijeđa inteligencija, negdje porijeklo, a negdje svetinje.“

Studija je pokazala i nekoliko univerzalnih konstanti: muškarci psuju češće od žena, a ekstrovertni ljudi češće od introvertnih. Zanimljivo je da psovke ne moraju uvijek imati negativan učinak. Sulpizio navodi eksperiment u kojem su učesnici držali ruku u ledenoj vodi dok su izgovarali običnu ili tabu riječ: „Oni koji su psovali izdržali su duže.“ Drugim riječima, psovke mogu čak imati fiziološki efekat, oslobađanje napetosti i bola.

Donedavno se psovanje smatralo znakom neobrazovanja, agresije ili „siromašnog jezika“. Ali nova istraživanja pokazuju da psovke mogu imati i društvenu funkciju, izražavanje bliskosti, humora ili zajedničkog prkosa. „Dugo se vjerovalo da je psovanje samo znak bijesa ili niskog IQ-a“, navodi se u radu objavljenom 2022. u časopisu The Conversation. „Danas imamo dovoljno dokaza da to nije istina. Psovke su prozor u emocionalni svijet ljudi i u ono što svaka kultura zaista smatra svetim.“