Od vikinških naseobina i inuitskog opstanka u arktičkim uvjetima, preko misionarskog kršćanstva, do velikih evropskih ratova priča o Grenlandu mnogo je složenija od pukog pitanja teritorije. Kako je najveće ostrvo na svijetu završilo pod upravom Danske i šta ta veza znači danas?
Zašto Grenland pripada Danskoj? Odgovor na to pitanje ne leži u jednom ugovoru ili jednoj vojnoj odluci, nego u dugom i složenom historijskom nizu koji povezuje Vikinge, Inuite, misionare i velike evropske ratove. Iako danas, zbog klimatskih promjena i geopolitičkih interesa, Grenland privlači pažnju svjetskih sila, njegova veza s Danskom duboko je ukorijenjena u prošlost.
Na većini svjetskih mapa Grenland se pojavljuje kao golema bijela masa, tik uz istočnu obalu Kanade. Riječ je o najvećem otoku na svijetu, od kojeg je oko 84 posto prekriveno ledom. Uprkos svojoj veličini i strateškom položaju, Grenland je stoljećima bio periferija svjetske historije, prostor surovih prirodnih uvjeta, ali i iznenađujuće bogate ljudske priče.
Prije nego što je Danska postala dijelom grenlandske historije, otok je već imao svoje stanovnike i evropske posjetioce. Prema izvorima, prvi Evropljanin koji je ugledao Grenland bio je norveški moreplovac Gunnbjörn Úlf-Krakuson oko 930. godine. Nekoliko decenija kasnije, na otok stiže čuveni vikinški vođa Erik Crveni, koji jednom od rijetkih nastanjivih područja daje ime Gronland, „zelena zemlja“. Ime je, prema predaji, imalo propagandnu svrhu: trebalo je privući doseljenike, iako je stvarnost bila daleko negostoljubivija.
Vikinzi su na Grenlandu opstajali nekoliko stoljeća, ali su potom nestali iz historijskih zapisa. Razlozi tog nestanka nisu do kraja razjašnjeni: klimatsko zahlađenje, iscrpljeni resursi i izolacija vjerovatno su igrali ključnu ulogu. Za razliku od njih, Inuiti, narod porijeklom iz Sibira, naviknut na život u ekstremnim uvjetima, naselili su Grenland oko 1300. godine i ondje ostali do danas, bez obzira na promjene vlasti.
Zbog vikinškog naslijeđa Grenland je dugo bio u političkoj i simboličkoj orbiti Norveške. Od sredine 14. stoljeća Norveška i Danska činile su jedinstvenu državu, u kojoj je Danska bila administrativno središte, dok je Norveška imala status zavisnog kraljevstva sa vlastitim zakonima i tradicijama. U tom okviru Grenland se smatrao norveškim posjedom, ali je stvarnu kontrolu sve više preuzimala Danska.
Ključnu ulogu u ponovnom uspostavljanju evropskog prisustva na Grenlandu imao je danski misionar Hans Egede, koji je početkom 18. stoljeća predvodio ekspediciju s ciljem pronalaska potomaka Vikinga i širenja kršćanstva među Inuitima. Taj proces duboko je obilježio grenlandsko društvo, ali nije u potpunosti potisnuo starije, šamanističke i animističke tradicije.
Presudni trenutak u historiji Grenlanda dogodio se 1814. godine, nakon Napoleonskih ratova. Raspad zajedničke države Danske i Norveške formaliziran je Kilski mir, kojim je Norveška pripala Švedska, dok su Danskoj ostale prekomorske teritorije: Grenland, Island i Farska ostrva. Od tog trenutka Grenland postaje isključivo danski posjed.
Tokom 20. stoljeća njegov status se mijenjao. Ustavom iz 1953. Grenland je formalno postao dio Danske, a Ujedinjene nacije prestale su ga smatrati kolonijom. Autonomija je dodatno proširena referendumom 2009. godine, čime su Grenlanđani dobili šira politička i administrativna ovlaštenja.
Danas Grenland ostaje povezan s Danskom, ali s jasnom sviješću o vlastitom identitetu oblikovanom između leda i mora, Vikinga i Inuita, Evrope i Arktika.
IZVOR: Historia National Geographic
