Slušaj, ima ljudi koji mrze sâm islam, i tu svoju mržnju koriste da služe tri sile koje su se danas udružile protiv islama: komunizam, cionizam i krstaštvo. Ti ljudi žele da riječ ”Muslimanska braća” bude mač nad vratom svakog iskrenog muslimana, svakog ko radi na svom polju za islam. A ja odbacujem to miješanje.

Muslimanska braća su teroristička organizacija”. U mnogim arapskim zemljama su zabranjeni. Hamas je teroristička grupa. Palestinska akcija je teroristička grupa. Mladi muslimani su islamski fundamentalisti. Sve su to samo etikete. Iza njih se krije samo jedan cilj – podijeliti muslimane. Dok muslimanski lideri, poslovično razjeidnjeni, pozivaju na jedinstvo protiv izraelskog genocida u Gazi, tekst koji je napisao Muhamed el-Gazali danas zvuči aktuelnije nego ikada ranije.

Jedan čovjek mi je rekao: ”Neka idu Muslimanska braća u Džehennem!”

Odgovorio sam mu: ”Slušaj, sudbine ljudi su u Allahovim rukama. Neka ide ko hoće u Džehennem. Ali, ide li i islam s njima u Džehennem?”

Rekao je: ”Ne.”

Rekao sam: ”Onda me poštedi tih imena i naziva, i hajde da govorimo o suštini. Da li da napustimo Knjigu našeg Gospodara i Sunnet našeg Poslanika, ili da ih se čvrsto držimo i čuvamo?”

Odgovorio je, nakon kratkog razmišljanja: ”Nećemo ostaviti svoju vjeru.”

Rekao sam: ”Hoćemo li primjenjivati iz vjere samo ono što volimo, a zanemariti ono što nam se ne sviđa, ili ćemo poslušati Allaha u svemu što je naredio i zabranio? U Kur'anu i Sunnetu postoje tekstovi koji su potpuno zanemareni i ”osuđeni na smrt”, a ima i tekstova koji se primjenjuju samo djelimično, bez dopuštanja njihove potpune primjene. Da li ovakvo stanje treba ostati, ili ga treba ispraviti?”

Rekao je: ”Ali to je upravo ono što govore Muslimanska braća!”

Rekao sam: ”Zaboravi Muslimansku braću. Ja sam digao ruke od tih naziva i etiketa.

Ja govorim o samom islamu, o provaliji u koju je upao, o ummetu koji mu pripada, a koji je oslabio i klonuo. Zar se nismo složili da se moramo držati Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika?”

Rekao je: ”Jesmo!”

Rekao sam: ”E to je ono na čemu želimo sarađivati, da zajednički dođemo do toga cilja i da napravimo najbolji plan da to postignemo. I vjerujem da ćeš se složiti sa mnom da pripadati islamu nije zločin, a da je pravi zločin iskrivljivanje njegove poruke, poricanje njegovog uputstva i ostavljanje njegovih neprijatelja slobodnim da ga napadaju.”

Rekao je: ”Imam osjećaj da me lukavo uvlačiš u Muslimansku braću!”

Odgovorio sam: ”Brate, oslobodi se te opsesije koja te drži. Ja želim da radim za islam, onaj islam čiju je zastavu podigao posljednji Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i iza kojeg su stali Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum.

Taj Mushaf (Kur'an), koji je danas napušten u ladicama vlasti i u društvu – mi želimo da mu pravimo društvo i da njegovu poruku ponovo podignemo visoko. Ostavi me tih savremenih organizacija i poznatih imena. Zaboravimo njihove stranice – s onim što je bilo ispravno i pogrešno – i hajmo da radimo samo za islam!”

On je zašutio, zbunjen i neodlučan.

Rekao sam mu: ”Slušaj, ima ljudi koji mrze sâm islam, i tu svoju mržnju koriste da služe tri sile koje su se danas udružile protiv islama: komunizam, cionizam i krstaštvo. Ti ljudi žele da riječ ”Muslimanska braća” bude mač nad vratom svakog iskrenog muslimana, svakog ko radi na svom polju za islam. A ja odbacujem to miješanje.

Nazivati borce na Allahovom putu teroristima samo zato što se nazivaju Muslimanskom braćom, i postavljati prepreke pred islamski preporod pod izgovorom da se time sprečava povratak te zabranjene grupe – to je velika izdaja i otpadništvo od vjere.

Zajedništvo na osnovama islama danas je pitanje života i smrti, naročito pred cionistima koji su okupirali osjetljive dijelove naše zemlje, i koji uskoro mogu krenuti prema našim glavnim gradovima i svetim mjestima.

Zato, loviti sumnje u vezi s islamskim okupljanjem, ja to ne mogu nazvati drugačije nego radom za interese cionista i Izraela. Plan koji je napravljen za borbu protiv Muslimanske braće ne smije se iskoristiti za borbu protiv Allaha i Njegovog Poslanika.

Mene boli što oni koji su osmislili taj plan pokušavaju time da unište i samu vjeru, a velika je razlika između vjere koja ima svoju svetost i ljudi koji u toj vjeri nekada griješe, a nekada postupaju ispravno”.

Šejh Muhammed el-Gazali rođen je 22. septembra 1917. u Egiptu. Pravo mu je prezime Es-Suka, dok mu je nadimak “El-Gazali” dao njegov otac u znak sjećanja na slavnog Ebu Hamida el-Gazalija (1058-1111).  Šejh Muhammed el-Gazali za mladosti je studirao na El-Azharu, na Fakultetu za teološke studije (Kullijjetu Usulid-din), koji je završio 1941. Na El-Azharu je nastavio studirati postdiplomske studije tokom naredne četiri godine i sa velikim uspjehom stekao titulu ‘alima (šehadah ‘alimijjah), koja je u rangu doktorata iz islamskih nauka.

Radio je potom kao imam u džamiji Atabah, a svoju nastavničku univerzitetsku karijeru započeo je na El-Azharu. Bio je član pokreta i društva Muslimanske braće (El-lhvanul-muslimin), pridržavao se njihovih programskih ideja u njihovoj umjerenoj artikulaciji. Zauzimao je značajne vjerske i akademske položaje u brojnim arapskim i islamskim zemljama. Godine 1987. biran je za člana Vrhovnog savjeta za islamske poslove u Egiptu.  U egipatskom Ministarstvu za vakufe radio je kao inspektor za džamije. Nekoje vrijeme u ovom ministarstvu bio i pod sekretar, osim njegove profesorske karijere na Univerzitetu El-Azhar u Kairu proveo je nekoliko godina u Alžiru kao profesor na Amir Abdulkadir univerzitetu (gdjeje bio pročelnik nastavničkog zbora).

Boravio je i predavao na univerzitetima u Saudijskoj Arabiji (Univerzitet Ummul-Qura), Jordanu, Maleziji, Kataru i brojnim drugim muslimanskim zemljama. Za svoje djelovanje i za brojna djela koja je napisao dobio je mnoge nagrade i visoka priznanja. Među njima su najpoznatije Nagrada Kralja Fejsala za doprinos islamu i Medalja Prvog Reda Republike Egipat (1989.) za svoja pisana djela.

Umro je 9. marta 1996. g. u mjestu Dženadirijja kod Rijada, Saudijska Arabija. Ukopan je u mezarju kod Poslanikove džamije Medini, po vlastitoj želji.

Izvor; Saff.ba