Evropska komisija ispituje zahtjeve za registraciju, te provjerava sadržavaju li zahtjevi potrebne informacije. U sklopu ispitivanja zahtjeva, Komisija od podnositelja zahtjeva može zatražiti sve potrebne dodatne informacije ili izmjenu zahtjeva, što može utjecati na trajanje postupka, saopćeno je iz Agencije.
Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine dostavila je nadležnoj službi Evropske komisije zahtjev za registraciju „Ekstra djevičanskog maslinovog ulja Hercegovine“ oznakom porijekla na razini Evropske unije. Zahtjev je prihvaćen i sukladno procedurama Evropske komisije objavljen u Unijinom registru geografskih oznaka (eAmbrosia) 16. svibnja 2025. godine.
Evropska komisija ispituje zahtjeve za registraciju, te provjerava sadržavaju li zahtjevi potrebne informacije. U sklopu ispitivanja zahtjeva, Komisija od podnositelja zahtjeva može zatražiti sve potrebne dodatne informacije ili izmjenu zahtjeva, što može utjecati na trajanje postupka, saopćeno je iz Agencije.
Preduvjet za podnošenje zahtjeva za registraciju na razini Evropske unije bila je zaštita ulja koje se naziva i „zlatnim kapima Hercegovine u Bosni i Hercegovini sukladno Pravilniku o sustavima kvalitete za prehrambene proizvode.
„Ekstra djevičansko maslinovo ulje Hercegovine“ cijenjeno je i prepoznatljivo po svojoj visokoj kvaliteti i senzornim osobinama na čije stvaranje utječe niz agroekoloških faktora poput geografskog položaja, karakteristika tla i klime, usvajanja novih tehnoloških rješenja u preradi i čuvanju ulja, te specifičnog sortimenta kojega hercegovački maslinari koriste i koji u danim uvjetima uzgoja mogu dati dobra i kvalitetna ulja. Karakterizira ga svojstven miris po svježem plodu masline koji se često miješa s više ili manje izraženim voćnim notama, što je rezultat visokog sadržaja hlapljivih komponenti koje zaokružuju senzorski profil ovog ulja, pojašnjavaju iz Agencije.
Kako kažu, na sve pozitivne i specifične karakteristike „Ekstra djevičanskog maslinova ulja Hercegovine“ podjednako utječe sorta masline, specifični geološki i klimatski uvjeti te umješnost hercegovačkih maslinara u uzgoju maslina i preradi ploda u maslinovo ulje.
Odluka maslinara o načinu rezidbe, adekvatnom vremenu berbe i savremenom načinu prerade pomaže očuvanju tih specifičnih i povoljnih svojstava u najvećoj mjeri u gotovom proizvodu. Tome dodatno doprinosi i dobra praksa u čuvanju i skladištenju ulja do prodaje i konzumacije.
Prema povijesnim podacima i materijalnim dokazima, maslinarstvo u Hercegovini ima tradiciju dužu od dva tisućljeća, a u vrijeme rimske uprave bilo je važan dio privrede ovoga područja. Nakon dolaska Rimljana uzgoj maslina sve se više širio. S povećanjem potrošnje u vrijeme carstva, maslina se proširila svugdje gdje su to agroekološki uvjeti omogućavali. Gajenje masline na većim privredama posebno se intenziviralo u 2. do 4. stoljeća, kad se na italskom tržištu osjetio značajan manjak ulja, tako da je država morala intervenirati, pa i zabranom izvoza ulja iz carstva.
Unutar utvrđenja na Mogorjelu pronađeni su ostaci dvaju tijesaka (torcularia) te prostori za uskladištavanje (cella olearia) s velikim bačvama (pitosi). U ovome se utvrđenju do 400. godine proizvodilo i do 4.000 litara ulja. Ostaci uljare (torkular) u Mogorjelu jedini su primjerak sačuvane antičke uljare na području Bosne i Hercegovine.
