Najzanimljiviji je vjerovatno sam pridjev tili, koji se uglavnom izgubio iz svijesti te se samostalno ne upotrebljava, a koji ima značenje “trenutka, trena” u kolokaciji “za tili čas”, što bi trebalo označavati vrlo kratak odsječak vremena, časak, trenutak, iako bi po porijeklu, na prvi pogled, to trebalo značiti “za debeli čas”, iz čega bi se trebalo doći do zaključka da je došlo do određenog pomjeranja značenja, a što je možda i povezano s iščeznućem osnovnog značenja koje se izgubilo kod govornika

Koliko je jezik složen i kako je povezan s vanjezičkim svijetom u suodnosu s mišljenjem, govori jedan, na prvi pogled, manje poznat slučaj korijena -til-, koji se ne može lahko ustanoviti. Međutim, ako se uzme u obzir da se ovaj korijen krije u riječima po-til-j-ak-, za-til-j-ak-, pre-til-, pre-til-ost-, a možda i pridjevu til-i i sl., onda to govori o kakvim se semantičkim potencijama radi.

Naime, ovaj korijen potječe iz prasl. *tylъ, što je primarno značilo “stražnja, debela, velika (strana)”, pa je tako u ruskom sačuvano značenje “vrâta”, dok je semantički ova riječ bliska oblicima potiljak, zatiljak, što označava stražnji, zadnji dio glave od vrata prema gornjem dijelu glave. Pošto korijen -til- znači “debeo”, tako se dodatkom afiksa formirao npr. pridjev pretil, ili npr. imenica pretilost, što znači “debeo” odnosno “debljina”.

Najzanimljiviji je vjerovatno sam pridjev tili, koji se uglavnom izgubio iz svijesti te se samostalno ne upotrebljava, a koji ima značenje “trenutka, trena” u kolokaciji “za tili čas”, što bi trebalo označavati vrlo kratak odsječak vremena, časak, trenutak, iako bi po porijeklu, na prvi pogled, to trebalo značiti “za debeli čas”, iz čega bi se trebalo doći do zaključka da je došlo do određenog pomjeranja značenja, a što je možda i povezano s iščeznućem osnovnog značenja koje se izgubilo kod govornika.

Međutim, ovakvo tumačenje nije potvrđeno, tačnije, vrlo je moguće da je riječ o nekom drugom porijeklu ovog značenja u kolokaciji “za tili čas”, zbog čega valja biti oprezan u vezi s iznesenim. Inače, u nekim bošnjačkim govorima, može se čuti i oblik “za tihli čas”, sa sačuvanim ili analoškim suglasnikom h, što je zanimljiv podatak, koji možda govori o drukčijem porijeklu ove lekseme. Ali, samo možda.

No, da situacija u vezi s ovim oblicima nije jednostavna, govori činjenica da se rijetko u jeziku dogodi da se neki oblik izgubi iz svijesti, kao što je to slučaj s eventualnim pridjevom til u značenju “debeo”, iza kojeg ostaje ustvari samo prozračni trag koji pokazuje veze s drugim izvorima.

Kad je posrijedi oblik tili u kolokaciji “za tili čas”, postoje i neka druga mišljenja koja treba istaći. Jedno je mišljenje da je oblik tili ustvari tinji, tj. časak ili trenutak koji se gasi, tj. tuli. U prilog tome govori i sami glagol tuliti (se), što znači “gasiti (se)”, pa je vjerovatno povezan s kratkim trenutkom, dok se svijeća, kad se krene gasiti, ne utuli. A postoji i stav da je oblik tili nastao spajanjem pokazne zamjenice ti u značenju “taj” (kao što u narodnim idiomima postoje oblici ovi i oni u značenju ovaj i onaj) i partikule –li te da je oblik tili izveden iz navedenih osnova.

Više je mogućnosti, a samim time i više prostora za pogrešku.

Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.