Ovaj zločin ostao je nekažnjen do danas. Iako je jasno utvrđeno da je granata ispaljena s teritorije Srbije i da su civili namjerno gađani, Tužilaštvo BiH, kao ni ono u Srbiji, nikada nije pokrenulo istragu niti pozvalo preživjele svjedoke.

Osamnaestog septembra 1992. godine u selo Beširevići, smještenom na jugoistočnom dijelu općine Srebrenica, počinjen je jedan od mnogih masakara nad bošnjačkim civilima u ovom kraju. Projektil ispaljen sa teritorije Srbije, sa planine Zvijezda, pogodio je zgradu područne četverogodišnje škole, u čijem su se podrumu mještani sklonili od granatiranja. U trenutku eksplozije, devet civila ubijeno je na licu mjesta, dok je još petero umrlo od teških rana na putu prema srebreničkoj bolnici.

Ukupno je stradalo 14 civila, među kojima čitave porodice. Ubijeni su majka Rabija Bajramović sa djecom Fatimom i Mubinom, maloljetni Adis i Enis Bajramović, Hasan i Fatima Muminović, otac i sin Ahmo i Husein iz Tokoljaka, kao i članovi porodice Subašić-Ramić. Dženaze su klanjane noću, jer je i tokom ispraćaja poginulih srbijanska artiljerija granatirala selo.

Ovaj zločin ostao je nekažnjen do danas. Iako je jasno utvrđeno da je granata ispaljena s teritorije Srbije i da su civili namjerno gađani, Tužilaštvo BiH, kao ni ono u Srbiji, nikada nije pokrenulo istragu niti pozvalo preživjele svjedoke. Zločin u Beširevićima ostao je simbol šutnje institucija, ali i jedan u nizu dokaza da je Srbija od samog početka imala aktivnu vojnu ulogu u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Masakr u školi u Beširevićima bio je tek uvod u ono što će uslijediti 1995. godine, kada je nad Bošnjacima Srebrenice počinjen genocid. Prema podacima, iz Beširevića je u genocidu ubijeno 110 Bošnjaka, a iza njih je ostalo 110 djece siročadi, od kojih je trideset I dvoje bilo mlađe od pet godina.

Iako je javnost navikla da stradanja Srebreničana vezuje samo za juli 1995. godine, činjenice jasno pokazuju da je genocid počeo mnogo ranije. Sistematska ubistva, granatiranja iz Srbije i teror nad civilnim stanovništvom provodili su se od prvih mjeseci agresije. Beširevići, selo na granici s Srbijom, svjedoče upravo o toj kontinuitetu zločina – od 1992. do 1995. godine.

Preživjeli danas podsjećaju da su ubice dolazile i iz Bosne i iz Srbije, da su tijela bacana u Drinu. Iz Bešireviića je tako na brani Perućac ubijen Zlatan Subašić, a tijelo mu je pronađeno u Bijeljini.

Masakr u Beširevićima ostaje podsjetnik da genocid u Srebrenici nije počeo iznenada 1995. godine, već da je bio rezultat višegodišnje kampanje istrebljenja Bošnjaka, u kojoj je Srbija igrala ključnu vojnu i političku ulogu.