Predsjedništvo Jugoslavije 7. decembra iste godine na svečanosti u kasarni „Maršal Tito“ u Beogradu dodjeljuje ukupno 260 odlikovanja učesnicima operacije „Vukovar“, uz 75 ordena za hrabrost. Unaprijeđeno je 40 pripadnika JNA, uz dodatna 34 vanredna unapređenja

Opsada i razaranje Vukovara, za sve one koji pamte početak devedesetih godina na Balkanu, predstavlja prvi simbol brutalnog Miloševićevog pohoda na susjede. S druge strane, herojski otpor koji su branitelji pružili daleko nadmoćnijem neprijatelju pokazao je da ostvarenje velikodržavnog projekta Srbiji neće ići po planu.

Oružani sukobi na širem području ovog grada na Dunavu započeli su 2. maja 1991. godine, kada je u Borovu Selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Taj je događaj mobilizirao hrvatske branitelje, pa se već u junu uspostavlja Policijska uprava Vukovar s ukupno oko 280 policajaca, a njih još  250 dolazi iz Policijske uprave Varaždin. U cilju jačanja odbrane u Ilok stiže četa 1. brigade Zbora narodne garde (ZNG), dok se u Opatovac raspoređuje 30 pripadnika bojne „Zrinski“, zaduženih za obuku 4. bojne 3. brigade ZNG-a. U Vinkovcima se mobilizira dio 109. brigade ZNG-a, a u Iloku se formira rezervna brigada.

Uskoro će se ispostaviti da to nije dovoljno jer, s druge strane, u mjesecu julu Jugoslavenska narodna armija (JNA) raspoređuje velike snage duž granice s Hrvatskom, posebno u istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu. Raspolagala je s oko 900 oklopnih sredstava, uključujući oko 350 tenkova. Najugroženija su bila mjesta neposredno uz granicu sa Srbijom, dok je nedostatak naoružanja otežavao organizaciju odbrane.

U augustu 1991. dolazi do napada na silos Đergaj kod Bršadina, u kojem sudjeluju i avioni JNA. Pripadnik 3. brigade ZNG-a Luka Andrijanić tada iz protuzrakoplovnog oruđa obara jedan i oštećuje drugi neprijateljski avion, što se smatra jednim od uvodnih događaja u veliku bitku koja je uslijedila.

Ratni sukobi šireg intenziteta počeli su 13. augusta 1991. U borbama za grad učestvovalo je oko 30.000 pripadnika JNA, teritorijalne odbrane i različitih paravojnih formacija. Hrvatska strana je na početku raspolagala s oko 1.800 branitelja, a njihov se broj tokom opsade povećavao.

Napad na sam grad započeo je 24. augusta 1991. godine. Od tog trenutka Vukovar je bio pod kontinuiranim vojnim pritiskom i tri mjeseca ostao u potpunom okruženju.

Procjene govore da je u borbama poginulo između 3.000 i 5.000 ljudi, među kojima veliki broj civila. Oko 90% grada je u sukobima uništeno.

Komandant odbrane Vukovara bio je Mile Dedaković Jastreb, dok je predsjednik Kriznog štaba bio Tomislav Merčep. Sa strane JNA, na početku operacija gradskim sektorom komandovao je Bajo Bojat, a naslijedio ga je pukovnik Mile Mrkšić kao komandant Operativne grupe „Jug“. General Andrija Biorčević predvodio je jedinice Novosadskog korpusa na vukovarskom ratištu.

Dana 18. novembra 1991. JNA zauzima grad, čime se završava 86 dana duga opsada Vukovara — jedna od najintenzivnijih i najrazornijih bitaka u tadašnjoj Jugoslaviji. Vukovar je time postao prvi veliki grad iz kojeg su hrvatske snage potisnute vojnim putem.

Prema dostupnim podacima, nakon okupacije iz grada je protjerano oko 22.000 nesrpskih stanovnika, dok je više od 6.000 osoba odvedeno u logore u Srbiji, gdje su mnogi bili izloženi teškim zlostavljanjima, a dio njih se nikada nije vratio. Vukovar je tokom 1991. godine gotovo u potpunosti razoren.

Predsjedništvo Jugoslavije 7. decembra iste godine na svečanosti u kasarni „Maršal Tito“ u Beogradu dodjeljuje ukupno 260 odlikovanja učesnicima operacije „Vukovar“, uz 75 ordena za hrabrost. Unaprijeđeno je 40 pripadnika JNA, uz dodatna 34 vanredna unapređenja.