Godine 1959. nastala je Vegeta. Ime je izvedeno iz engleskih riječi “vegetables” (povrće) i “taste” (okus), uz fonetsku prilagodbu. Prvi put registrirana 6. januara 1961, Vegeta je nastala kao kombinacija sušenog povrća, gljiva, začina i glutaminata, kasnije obogaćena vitaminima. Prvi uzorci nisu bili savršeni, ali trud se isplatio

Negdje u Koprivnici, između laboratorijskih epruveta i mirisa dehidriranog povrća, šezdesetih godina prošlog stoljeća nastajalo je nešto što nije bio samo dodatak jelima, već dodatak svakodnevnici jednog svijeta u nestajanju – Vegeta. Iza tog izuma stoji jedna žena, jedna od najvažnijih figura jugoslavenskog industrijskog doba: Zlata Bartl. Ona je žena čije se djelo broji u milionima kutija, obroka, u mirisima nedjeljnih ručkova i porodičnih okupljanja.

Dana 20. februara 1920. godine, u Sarajevu, u porodici općinskog službenika, rodila se Zlata Bartl. Porodica je stanovala u tadašnjoj Trumbićevoj ulici broj 6, današnjoj Tina Ujevića, iznad sarajevskog Velikog parka. Djetinjstvo je provela sa roditeljima i dvije sestre na Čengić vili. Već kao djevojčica pokazivala je izuzetnu radoznalost i Životnu energiju.

Pohađala je vrtić sa prijateljicom Betikom, djevojcčcom jevrejskog porijekla, a osnovnu skolu zavrsila je kod Željezničke stanice. Prvih pet razreda srednje škole završava u Muškoj gimnaziji, a nakon otvaranja Ženske gimnazije prelazi u tu ustanovu. Tramvajem je svakodnevno putovala do škole, gdje je, prema sopstvenim riječima, često izazivala sumnju “nepodobnim” nacionalnim izjašnjavanjem.

Godine 1938. upisuje se na Mudroslovni fakultet u Zagrebu, gdje studira hemiju, fiziku, mineralogiju, matematiku i meteorologiju. Već 1942. godine, usred rata, postaje profesorica. Iako je željela nastaviti obrazovanje u oblasti agronomije, rat ju je primorao da prihvati posao u Sarajevu. Sudbina joj nije bila naklonjena – zaručnik joj gine na Križnom putu, a ona biva uhapšena 10. aprila 1945. zbog “antidržavne djelatnosti” i osuđena na osam godina zatvora bez suđenja. Kazna za simpatije prema Italiji bila je – tamnica u Zenici, samica, vlaga i komad pljesnjivog hljeba dnevno. U zatvoru obolijeva od teškog oblika tuberkuloze.

Nakon 16 mjeseci, zbog bolesti biva pustenja, ali joj se oduzimaju građanska prava. Bolesna, bez krova nad glavom i novca, primorana je da se svakih 14 dana javlja UDB-i. Roditelji su izbačeni iz stana, sestra Vesna seli u Zagreb, a Ksenija odlazi u Venecuelu. Godinama nosi gipsano korito i trpi bolove, ali ne odustaje. Zapošljava se u Gradskoj plinari i tvornici asfalta u Sarajevu, a potom i u Banjoj Luci, gdje dobija otkaz jer su djeca katoličke i muslimanske vjeroispovijesti bojkotovala nastavu zbog nje.

U Koprivnicu dolazi slučajno, 1955. godine. Tamo ju je čekala nova bolnica, sestrina briga i – oglas firme Podravka u kojem se trazi hemijski tehničar. Iako nesigurna, sa skromno napisanom molbom u kojoj spominje poznavanje četiri strana jezika, Zlata dobija posao. Ubrzo se pokazuje kao izuzetna radnica, puna elana. Postaje šefica laboratorija, a njena marljivost i ideje će promijeniti tok ove firme.

Godine 1957. Podravka se pojavljuje na Zagrebačkom velesajmu sa instant-juhama od povrća koje su doslovno bile “zavarene” peglama zbog nedostatka opreme. No, već naredne godine krenula je serijska proizvodnja klasičnih juha – kokošje i goveđe. Zahvaljujući jednostavnoj pripremi i domaćem okusu, brzo su osvojile tržište.

Vrhunac dolazi 1959. godine – stvara se Vegeta. Ime je izvedeno iz engleskih riječi “vegetables” (povrće) i “taste” (okus), uz fonetsku prilagodbu. Prvi put registrirana 6. januara 1961, Vegeta je nastala kao kombinacija sušenog povrća, gljiva, začina i glutaminata, kasnije obogaćena vitaminima. Prvi uzorci nisu bili savršeni, ali trud se isplatio.

Do 1962. godine, Podravka prodaje vec 117 tona Vegete. Kasnije ta brojka narasta na desetine hiljada tona godišnje. Vegeta je danas prepoznatljiv brend širom svijeta. Stvaranje Vegete nije bilo slučajno, ali ni unaprijed isplanirano kao genijalni korporativni potez. Bio je to rezultat eksperimenta, rada, znanja, osjećaja za tržište – ali i nečega mnogo dubljeg: osjećaja za ukus doma.

Jugoslavija krajem pedesetih godina bila je društvo u izgradnji. Bilo je to vrijeme kad se modernost nije mjerila samo betonom i čelikom, nego i mirisom iz kuhinje, kad se osjećaj blagostanja mogao osjetiti u ukusu graha ili variva. Vegeta je omogućila ženama da „začine“ i ubrzaju obrok, da kuhanje postane manje napor, a više kreacija.

Zlata Bartl nije stvorila samo proizvod. Stvorila je imaginarij. Vegeta je bila ideološki neutralna – nije pripadala ni komitetu ni tržišnom liberalizmu. Bila je domaća, a svjetska. Bila je brend, ali i simbol jednog mogućeg zajedničkog ukusa. Postala je izvozna perjanica: u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Sovjetskom Savezu, Poljskoj bila je tražen poput zlata ili deviza. Kasnije i u Njemačkoj, Turskoj, na Bliskom Istoku.

Zlata Bartl nikada nije bila zvijezda. U trenutku kad je Vegeta doživljavala svjetski uspjeh, njeno ime gotovo da se nije ni spominjalo. Bila je „stručna suradnica“, „laborantica“, članica kolektiva. Nije imala PR tim. Nije gostovala na televiziji. Nije dobivala državna odlikovanja. Bila je skoro pa nevidljiva.

To nije bilo slučajno. U socijalizmu se kolektiv stavljalo ispred pojedinca. Žena koja stvara, koja misli, koja vodi – to je i dalje bila anomalija. Pa čak i kada stvori proizvod koji puni budžet, koji stvara vanjskotrgovinski suficit, koji hrani nacije. Zlata Bartl je svojim radom obilježila epohu, a da njeno ime nije postalo brend. Podravka je narasla u industrijskog giganta zahvaljujući upravo ovakvim, tihim i posvećenim figurama. A Zlata je među njima bila prva.

Tek krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, u godinama nakon njene smrti, Zlata Bartl je počela dobijati priznanja. Podravka je osnovala zakladu s njenim imenom, kako bi stipendirala studente prirodnih nauka – simbolično ispravljajući nepravdu prošlosti. Vegeta je nadživjela Jugoslaviju. Nadživjela je Zlatu Bartl. Nadživjela je epohe, reforme, sankcije, tranzicije, privatizacije. Danas se prodaje u preko 40 zemalja svijeta. I dalje je prisutna u kuhinjama, u sjećanjima, u mirisima djetinjstva.

Zlata Bartl preminula je 30. jula 2008. godine, u 89. godini, u koprivničkoj bolnici nakon duge i teške bolesti. Otišla je tiho, kako je i živjela. Bez pompe, ali s ostavštinom koja miriše iz svake kuhinje Balkana.