Gradili smo ih od siječnja 2020. do sredine 2021. – objašnjava Željko dok sjedimo i uživamo u veličanstvenom pogledu na plodnu dolinu i deltu Neretve. Puhao je povjetarac, maestral. Dovoljan za ugodne akorde, u kojima su uživali i turisti.

Nad plodnom deltom Neretve šire se neobični akordi zahvaljujući originalnom instrumentu. Na brdu Trovro, jednom od simbola Rogotina, na 114 metara visine, nalaze se troje vjetroorgulje koje pokreću tri vjetra. Jedne, iz pravca Ploča, stvaraju zvuk uz pomoć maestrala. Druge, iz pravca rijeke Neretve, stvaraju zvuk uz pomoć juga, a treće, iz pravca Rogotina, hvataju buru. Dužina svakih vjetroorgulja je 15,5 metara. Da bi svirale, potrebna je brzina vjetra najmanje 20 km na sat ili 2,7 metara u sekundi, što je donja granica na koju će orgulje reagirati.

– Ideja vjetroorgulja rodila se 2009. godine prilikom jednog od obilazaka brda Trovro u društvu mojeg prijatelja i čovjeka koji živi za Rogotin, Ante Šunjića Bana. Od ideje do realizacije prošlo je više od deset godina. Sad, s odmakom od desetljeća i više, mogu sa sigurnošću reći kako bi ovo možda tek bila još jedna od ideja i projekata koji bi završili u mojoj privatnoj arhivi da nije bilo Bana, koji je neumorno danima, mjesecima, mogu reći i godinama, ustrajao na razradi i promicanju ideje i projekta vjetroorgulja. Nakon što su konture projekta bile gotove, krenulo se u izradu projektno-tehničke dokumentacije potrebne za dozvolu i gradnju – govori inženjer građevinarstva Željko Škorić, rođeni Sarajlija, koji se u dolinu Neretve doselio ‘90-ih. On je, uz Antu Šunjića Bana, idejni začetnik i u građevinskom dijelu tvorac vjetroorgulja.

Gradili smo ih od siječnja 2020. do sredine 2021. – objašnjava Željko dok sjedimo i uživamo u veličanstvenom pogledu na plodnu dolinu i deltu Neretve. Puhao je povjetarac, maestral. Dovoljan za ugodne akorde, u kojima su uživali i turisti.

– Djelatnici tvrtke Kvaternik orguljarstvo iz Koprivnice izradili su prve svirale za jedinstveni projekt vjetroorgulja, koje se sastoje od tube, redukcije, rezonantne cijevi i labija. Tonalitet zvuka ovisi o dužini rezonantne cijevi. Ukupno su ugradili 21 sviralu na trojim vjetroorguljama. Svake orgulje sastoje se od sedam svirala, koje zajedno čine jedan akord. Svirala se sastoji od četiri dijela: usis, redukcija, labijum i rezonator. U usisnom dijelu imamo ventil kojim je moguće regulirati tlak zraka u svirali. Svirale su onaj dio orgulja u kojem titra stupac zgusnutog zraka i time proizvodi zvukove različitih boja i visina. Tlačeni zrak dolazi na labijum, gdje se pretvara u zvuk zbog poremećaja sredine zraka, a rezonator daje visinu tona. Ako je duži rezonator, ton je dublji, a ako je kraći, ton je viši – doznajemo od Željka. Dodaje da se u svakim od triju vjetroorgulja nalaze četiri poklopljene svirale i tri otvorene svirale.

– Kad su svi dijelovi bili gotovi, počelo je zavarivanje, i to postupkom TIG, nakon čega su varove brusili i polirali. Prirubnice su tokarili i varili na rezonatore i usisne dijelove. Labijumi su unikati i izrađeni se od pocinčanog lima, a spajani su lemljenjem – govori Željko dok nas uvodi u unutarnji dio orgulja, gdje je zvuk akorda još jači i intenzivniji.

U projekt je bio uključen i slovenski orguljar Anton Škrabl, a uz njihove akorde, bilo jugo, maestral ili bura, zorom se bude i noću u miran san uranjaju rodna polja neretvanske doline, piše 24 sata.