Njegovo životno djelo usmjereno je na planiranje urbanog razvoja, postkonfliktnu rekonstrukciju i složene izazove planiranja u podijeljenim društvima. Kao vodeći zagovornik “kosmopolitskog razvoja”, Safier je zamišljao gradove kao prostore gdje kulturne grupe mogu mirno koegzistirati, podstičući dijalog i razumijevanje u često fragmentiranim urbanim okruženjima. Ova vizija postala je temeljni element u njegovom podučavanju, istraživanju i profesionalnoj praksi, odjekujući kroz njegov rad u nekoliko gradova.

Michael Safier dao je izuzetan doprinos razvoju teorijskih i edukacijskih pristupa proučavanju urbicida i poslijeratne obnove gradova. Njegova snažna i dugogodišnja povezanost sa Sarajevom, tokom razdoblja opsade i u periodu neposredno nakon nje, imala je presudan utjecaj na oblikovanje njegovih vizionarskih koncepata u oblasti urbanih studija i urbanističkog planiranja. Koristio ih je u misiji širenja globalnog poziva na akademsku i moralnu odgovornost u suočavanju s pojavom ubijanja gradova.

Posebno je naglašavao važnost očuvanja urbanog života, kulturnog pamćenja i društvene povezanosti kao temeljnih vrijednosti u procesima obnove i izgradnje pravednijeg društva. Michael Safier preminuo je u novembru 2024. godine. Svojim radom dao je neosporiv doprinos pozicioniranju Sarajeva u svjetskoj nauci o gradovima. Kao trajni znak povezanosti i podrške, svoju ličnu biblioteku, koja broji više od 3.500 publikacija, ostavio je u naslijeđe Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine.

Legat Michaela Safiera trenutno nalazi u fazi stručne i bibliografske obrade u COBISS sistemu na Odjeljenju obrade u saradnji sa Sektorom informacija i usluživanja korisnika Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. U toku su aktivnosti obrade publikacija kako bi ova vrijedna zbirka bila dostupna istraživačima, studentima i široj javnosti. Legat Michaela Safiera predstavlja njegov posthumni doprinos, te snažan poziv na trajnu obavezu jačanja znanja, solidarnosti i očuvanja kulturnog pamćenja.

Safier je bio ključna ličnost u urbanom planiranju i predani naučnik, nastavnik i praktičar u oblasti planiranja razvoja. Predavao je na University College London od 1972. godine do penzionisanja 2006, gdje se zalagao za „planiranje urbanog razvoja“ i „kosmopolitski razvoj“.

Njegovo životno djelo usmjereno je na planiranje urbanog razvoja, postkonfliktnu rekonstrukciju i složene izazove planiranja u podijeljenim društvima. Kao vodeći zagovornik “kosmopolitskog razvoja”, Safier je zamišljao gradove kao prostore gdje kulturne grupe mogu mirno koegzistirati, podstičući dijalog i razumijevanje u često fragmentiranim urbanim okruženjima. Ova vizija postala je temeljni element u njegovom podučavanju, istraživanju i profesionalnoj praksi, odjekujući kroz njegov rad u nekoliko gradova.

U srži njegovog razmišljanja bili su koncepti “prostora za manevar” za transformativni urbani razvoj, “urbicid” i “kosmopolitsko planiranje”. Oni su odražavali njegovu duboku posvećenost razumijevanju i ublažavanju nasilja i podjela svojstvenih mnogim urbanim okruženjima. Safierov rad na ovom potonjem započeo je njegovim angažmanom u Jerusalemu i Sarajevu, gdje je tražio rješenja za premošćivanje podjela u duboko konfliktnim regijama. Njegova filozofija naglašavala je hitnu potrebu da se “nauči kako živjeti zajedno ili umrijeti odvojeno”, perspektivu koju je prvi put artikulirao 1996. godine. Njegove ideje su dobile na značaju kako urbani sukobi i polarizacija eskaliraju globalno.

Safierov utjecaj se protezao daleko izvan učionice; služio je kao konsultant i savjetnik za brojne međunarodne projekte, savjetujući UNDP, Svjetsku banku, ODA, UNHCS, DFID i razna vladina tijela u zemljama kao što su Iran, Indonezija, Kina, Nigerija, Zimbabve, Gana, Južna Afrika, Izrael i Palestina i Bosna. Posebno je značajan njegov rad s Komisijom za budućnost Jerusalema (1993.) i Bosanskim institutom za regionalni i urbani razvoj (2001.–2005.) naglašavajući njegovu posvećenost gradovima pogođenim sukobima.