Izvještaj, naslovljen jednostavno „Muslimansko bratstvo i politički islamizam u Francuskoj“, naručen je od strane francuske vlade u trenutku pojačane političke i javne rasprave o islamu i islamizmu u zemlji. Autori izvještaja proveli su opsežna istraživanja, uključujući 45 razgovora s francuskim i stranim akademcima, desetak putovanja po Francuskoj i četiri po Evropi, te se susreli s nacionalnim i lokalnim muslimanskim liderima

Kontroverzni izvještaj o utjecaju Muslimanskog bratstva u Francuskoj, naručen u proljeće 2024. godine, izazvao je značajnu pažnju javnosti i političkih krugova, čak i prije nego što je službeno objavljen.

Predstavljen u srijedu, 21. maja, na sastanku Vijeća za nacionalnu odbranu i sigurnost u Jelisejskoj palači, izvještaj je trebao biti objavljen odmah nakon toga. Međutim, njegovo objavljivanje je odgođeno do kraja sedmice kako bi bila izdana manje cenzurirana verzija, prema želji predsjednika Emmanuela Macrona.

Ovaj 75-stranica dug dokument, do kojeg je pristup imao francuski list Le Monde, izazvao je burne rasprave zbog svojih nalaza i političkih implikacija.

Izvještaj, naslovljen jednostavno „Muslimansko bratstvo i politički islamizam u Francuskoj“, naručen je od strane francuske vlade u trenutku pojačane političke i javne rasprave o islamu i islamizmu u zemlji. Autori izvještaja proveli su opsežna istraživanja, uključujući 45 razgovora s francuskim i stranim akademcima, desetak putovanja po Francuskoj i četiri po Evropi, te se susreli s nacionalnim i lokalnim muslimanskim liderima.

Izvještaj se uveliko oslanja na informacije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, zemlje koja vodi intenzivnu kampanju protiv Muslimanskog bratstva na globalnom nivou. Takođe odražava kontroverzne teze istraživačice Florence Bergeaud-Blackler, koja je trenutno omiljena u Ministarstvu unutrašnjih poslova, zajedno s ranijim radovima Bernarda Rougiera, koji je uveo pojam “islamistički separatizam” i Gillesa Kepela, autora koncepta “atmosferskog džihada”.

Ovi koncepti ukazuju na ideju da islamističke grupe nastoje stvoriti paralelne društvene strukture unutar zapadnih društava, što izaziva zabrinutost kod dijela francuske političke elite.

Izvještaj započinje historijskim i ideološkim pregledom Muslimanskog bratstva, osnovanog 1928. godine od strane Hassana Al-Banne u Egiptu. Bratstvo se opisuje kao fundamentalističku organizaciju koja ne razdvaja privatni život od politike, s piramidalnom strukturom i fokusom na propovijedanje na svim razinama društva.

Njegov utjecaj bio je značajan tokom Arapskog proljeća 2012., kada je Bratstvo došlo na vlast u zemljama poput Egipta, Tunisa i Maroka. Međutim, nakon kontrarevolucije koju je predvodio general Fattah el-Sissi u Egiptu, uz podršku Saudijske Arabije i UAE, utjecaj Bratstva značajno je oslabio. U Egiptu je gotovo iskorijenjeno, u Tunisu je u opoziciji, u Maroku je izbačeno iz vlade, u Libiji je podijeljeno, u Jordanu zabranjeno, a u Siriji nadmašeno od sdelafističko-džihadističkih skupina.

Jedini izuzetak je Turska pod predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, koja se opisuje kao novo središte Bratstva u regiji, s aktivnim djelovanjem u Evropi, uključujući Francusku, iako s ograničenim dosegom izvan turskih zajednica.

U Evropi je prisutnost Muslimanskog bratstva zabilježena od 1950-ih i 1960-ih, posebno u zemljama poput Njemačke, Austrije i Švicarske. Pronašli su plodno tlo u zemljama gdje su zajedničke identitetske politike prihvaćene ili čak poticane, poput Ujedinjenog Kraljevstva i Belgije, te u zemljama gdje se religije priznaju i finansiraju putem dobrovoljnog poreza, poput Njemačke.

Međutim, egipatski lideri Bratstva nikada nisu uspjeli uspostaviti čvrstu hijerarhijsku kontrolu nad evropskim ograncima, unatoč ambicijama i govorničkim vještinama figura poput Tariqa Ramadana, unuka Hassana Al-Banne, koji je uvijek negirao povezanost s Bratstvom, iako neuvjerljivo.

Izvještaj identificira Vijeće evropskih muslimana (CEM) kao “krovnu strukturu” Bratstva u Evropi, ali s godišnjim budžetom od samo 300.000 eura, njegove aktivnosti i utjecaj su ograničeni. Glavni cilj CEM-a su evropske institucije, poput Evropskog parlamenta i Vijeća Evrope, gdje nastoje uvjeriti u svoju umjerenost i spremnost za međureligijski dijalog, koristeći se, prema izvještaju, “dvostrukim govorom” i optužbama za “državnu islamofobiju” u zemljama poput Francuske, zbog njenog koncepta laïcité (sekularizma).

U Francuskoj izvještaj izdvaja organizaciju Musulmans de France, nasljednicu Unije islamskih organizacija Francuske (UOIF), kojoj je povezano 139 mjesta bogosklonstva, što čini oko 7% od ukupno 2800 muslimanskih bogomolja u zemlji. Važno je napomenuti da izvještaj naglašava kako prisustvo u tim džamijama ne znači automatski članstvo u Bratstvu. Procjenjuje se da je između 400 i 1000 pojedinaca u Francuskoj formalno povezano s Muslimanskim bratstvom.

Musulmans de France gubi zamah u odnosu na 2000-e, kada je UOIF privlačio 100.000 ljudi na godišnje skupove u Le Bourgetu. Izvještaj takođe identificira 21 školu (od ukupno 74) povezane s Bratstvom, kao i dva centra za obuku imama u Evropskom institutu za humanističke znanosti.

Unatoč ovim nalazima, izvještaj ne ukazuje na neposrednu ili veliku prijetnju. Naprotiv, djelovanje francuske države u posljednjih nekoliko godina, uključujući protjerivanje imama poput Hassana Iquioussena i teologa Ahmeda Jaballaha, raspuštanje Kolektiva protiv islamofobije u Francuskoj (koji se preselio u Belgiju pod imenom Kolektiv protiv islamofobije u Evropi) te ometanje muslimanske srednje škole u Lilleu i školske grupe blizu Lyona, već je značajno oslabilo centre utjecaja Bratstva.

Glavni zaključak izvještaja je pojava “municipalnog islamizma”, ideološki raznolikog, ali visoko aktivističkog pokreta s rastućim učinkom u javnoj sferi i lokalnoj politici. S obzirom na predstojeće općinske izbore 2026. godine, izvještaj upozorava na potencijalnu opasnost od stvaranja “konfisciranih teritorija” gdje bi islamističke skupine mogle steći značajan utjecaj na lokalne vlasti.

Autori opisuju pritisak na lokalne izvršne vlasti, ponekad čak i nasilan, što stavlja izabrane zvaničnike na prvu liniju. Osim toga, spominju 114 škola povezanih s Bratstvom, a autori predlažu razvoj učenja arapskog jezika u javnim školama kako bi se smanjio monopol Bratstva na taj sektor.

Izvještaj dalje navodi da se utjecaj Bratstva proteže na dobrotvorne organizacije poput Humani’Terre, koja je pod istragom zbog finansiranja terorizma, te sportska udruženja, posebno u fudbalu, košarci i borilačkim vještinama. Godine 2020. identificirano je 127 sportskih udruga povezanih s “separatističkim pokretima”, s ukupno 65.000 članova, što je ipak relativno malo u odnosu na 156.000 sportskih struktura i 16,5 miliona licenciranih sportista u Francuskoj.

Izvještaj je izazvao značajne političke tenzije. Ministar unutrašnjih poslova Bruno Retailleau iskoristio je dokument za svoju komunikacijsku strategiju usmjerenu protiv islama i islamizma, izjavivši da Muslimansko bratstvo želi “uvesti šerijat na cijeloj francuskoj teritoriji”. Ova tvrdnja smatra se pretjeranom i ne odražava nijansiranost izvještaja. S druge strane, Jelisejska palača koristila ga je za sazivanje Vijeća za odbranu, što ukazuje na političku borbu između dva centra moći.

Reakcije na izvještaj bile su polarizirane. Organizacija Musulmans de France oštro je odbacila optužbe za povezanost s Bratstvom, nazivajući ih “opasnim amalgamima” i “neutemeljenim optužbama”. Lider stranke La France Insoumise, Jean-Luc Mélenchon, izvještaj je nazvao “fantazijama o zavjeri” i optužio desni centar za promociju islamofobije kao državne politike, uspoređujući trenutnu situaciju s antisemitizmom 1930-ih.

Franck Frégosi, direktor istraživanja pri CNRS-u, upozorio je na oprez u procjeni utjecaja Bratstva, napominjući da su njegovi kadrovi u Francuskoj stariji i u fazi “notabilizacije”, odnosno gubitka dinamike. Prema njemu, nema dokaza za postojanje skrivenog plana za uspostavu hilafeta u Evropi, a fokus Bratstva trenutno je na vjerskim aktivnostima.