U Gunji se Bosna ne doživljava kao daljina. Granica je tu, svakodnevica je tu, Brčko je tu preko puta. Emina objašnjava da je i ravnateljica škole odrasla u Brčkom i da su mnogi su vezani za taj grad – od kupovine do ljekarskih usluga. U tom smislu, bosanski jezik u Gunji nije „strani predmet“, nego dio kućnog govora

Model C, bosanski jezik i kultura, u manjim sredinama poput Gunje opstaje trudom profesorice Emine Muminović.

„Bošnjačke djece koja pohađaju nastavu bosanskog jezika i kulture po modelu C, u našoj školi trenutno ima 15“, govori Emina. Podijeljeni su u dvije skupine, od prvog do četvrtog razreda i od petog do osmog. Nastava je organizirana po dva puta sedmično za svaku skupinu – i tako već godinama.

A kad je pitate koliko je stvarni potencijal, ne razmišlja dugo: „Puno više učenika.“ U školi, kaže, ima mnogo više djece bošnjačke nacionalnosti nego što ih je trenutno u programu. Razlog nije ni „nebriga“ ni „inati“, nego ono što Emina naziva nepoznanicom. Roditelji i djeca često ne znaju šta tačno znači model C, šta donosi, kako se uklapa u raspored, hoće li biti preteško.

„Ja ne bih krivila ni roditelje ni djecu“, kaže. „To je jedan nepoznati put.“ I dodaje iskustvo koje je svima u prosvjeti poznato – kada jednom krenu, rijetko odustaju. Ima roditelja koji upisuju treće dijete, jer su s prvim vidjeli da to nije teret nego dobitak.

Zanimljivo je i to što se, prema njenom iskustvu, više učenika priključi od petog razreda. U nižim razredima djeca su opterećenija osnovama svih predmeta i rasporedima, pa se roditelji i djeca teže odlučuju na još jedan izborni predmet. Kasnije, kad malo „sazriju“, lakše uđu u priču.

U Gunji se Bosna ne doživljava kao daljina. Granica je tu, svakodnevica je tu, Brčko je tu preko puta. Emina objašnjava da je i ravnateljica škole odrasla u Brčkom i da su mnogi su vezani za taj grad – od kupovine do ljekarskih usluga. U tom smislu, bosanski jezik u Gunji nije „strani predmet“, nego dio kućnog govora.

Ali tu nastaje i najveća zabluda. „Ok, svi mi kažemo: mi bosanski pričamo i kod kuće. Međutim to je daleko više od jezika – to je i kultura i puno više“, objašnjava Emina. Model C, dakle, nije samo potvrda da „znamo govoriti“, nego sistematsko učenje – kako se piše i čita standard, šta je bošnjačka književnost, geografija, običaji, muzika, likovna umjetnosti i historijski slojevi.

Upravo zato, susreti poput onog u školskoj dvorani imaju posebnu težinu. Kada pisac dođe „iz knjige“ među djecu, nastava prestaje biti apstraktna. Djeca dobiju dokaz da njihova kultura nije samo nešto što se „čuva kod kuće“, nego nešto što ima svoje autore, izdanja, biblioteku, razgovor.

Na događaju u Gunji djeca su dobila pakete knjiga, a školska biblioteka kompletnu seriju izdanja Nacionalne koordinacije Bošnjaka iz 2025. godine, uz poruku da je ulaganje u djecu najvažniji dio rada bošnjačkih udruženja.

Emina posebno naglašava da bez podrške škole nema ni stabilnog modela C. U Gunji tu podršku ima od rasporeda do prostora, od logistike do razumijevanja. „Jako veliku podršku imam od ravnateljice Marijane Lucić, jer kad je škola ‘na istoj strani’, učenici dobiju predmet koji nije na rubu, nego u punom školskom životu.“

No posao nastavnika u modelu C je često nevidljiv. O čemu je riječ?

„Ja imam četiri sata bosanskog jezika, ali puno vremena treba da se pripremim za taj sat“, kaže. Razlog je jednostavan jer dugo nije bilo standardizirane literature i udžbenika prilagođenih nastavi bosanskog jezika i kulture u hrvatskom obrazovnom sistemu. Emina se snalazi. Živi u Brčkom, koristi materijale, traži tekstove, prilagođava ih, preuređuje, prevodi didaktički – i tek onda pravi čas.

„Nije isto učiti bosanski u Bosni i učiti bosanski jezik u Hrvatskoj“, objašnjava. U Hrvatskoj predmet mora obuhvatiti širi krug: jezik, kultura, identitet, i sve to u okruženju gdje su djeca istovremeno i Bošnjaci i hrvatski đaci, gdje treba graditi i samopouzdanje i interkulturno poštovanje.

Ovdje dolazi i jedna važna novost. Republika Hrvatska je u Narodnim novinama objavila Odluku o donošenju kurikula za nastavni predmet „Bosanski jezik i kultura“ (model C), a primjena je predviđena od školske godine 2025./2026.

Za Eminu i kolege to znači da se napokon otvara prostor za ono što je godinama bio najveći problem: udžbenici i materijali koji prate jasne ishode i domene učenja, umjesto improvizacije koja troši i energiju i vrijeme.

U Gunji je Emina praktično nosilac nastave po modelu C. Kada je bila na bolovanju, mijenjala ju je Emina Durmić – još jedan važan podatak koji pokazuje kako je mreža nastavnika tanka, a potreba velika. Emina Muminović kaže otvoreno da bi im dobro došla osoba ili struktura koja bi „poredala“ školsku administraciju, nastavne planove, materijale, koordinaciju – da učitelj ne bude i profesor i urednik i bibliotekar i logističar.

U razgovoru se otvara i pitanje srednje škole, mnogo učenika iz Gunje nastavlja školovanje dalje, a model C bi, u idealnom scenariju, trebao pratiti dijete kroz čitav obrazovni put.

Zato je susret s bošnjačkim piscem u školi bio više od promocije. Projekat su organizirali Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj i Udruga Bošnjaka Vukovarsko-srijemske županije, uz podršku zastupnika Armina Hodžića, a djeca su dobila knjige koje su odmah počela listati.

Pisac Planjac je djeci pričao o tome kako je dobio dva imena i kako iz „dvostrukosti“ može nastati priča, pa i književnost – i to je bila metafora koju će ta djeca razumjeti na svoj način, živjeti uz granicu, biti dio dvije kulturne obale, a ostati svoj.

Emina, s druge strane, taj trenutak prevodi u svakodnevni rad učenja djece da je čitanje vježba identiteta, da je bosanski jezik i kultura predmet koji ih ne odvaja od okruženja, nego ih jača da u tom okruženju budu sigurniji. Petnaest učenika danas mogu biti trideset sutra, ako se roditeljima objasni, ako djeca vide smisao, ako dobiju udžbenik, ako nastava dobije potporu i prepoznatljivost.