Sud je utvrdio da je Nikolić lično odvodio zatočenice iz hangara ili omogućavao njihovo odvođenje, znajući da će biti silovane i seksualno zlostavljane. Žene su noću izvođene u stražarske kuće, privatne objekte u okolini logora, hotel „Panorama“ i vojne objekte, a potom vraćane u hangar psihički slomljene i traumatizirane.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu izrekao je 18. decembra 2003. godine pravosnažnu presudu Draganu Nikoliću, zvanom Jenki, nekadašnjem komandantu zatočeničkog logora Sušica kod Vlasenice, osudivši ga na 23 godine zatvora za zločine protiv čovječnosti. Presuda predstavlja jedno od prvih i najznačajnijih sudskih utvrđivanja odgovornosti za sistematske zločine počinjene nad bošnjačkim i drugim nesrpskim civilima u istočnoj Bosni tokom 1992. godine.

Nikolić je bio prva osoba protiv koje je Haški tribunal podigao optužnicu još 4. novembra 1994. godine. Nakon višegodišnjeg skrivanja i opstrukcija saradnje tadašnjih vlasti bosanskih Srba, uhapšen je tek u aprilu 2000. godine, kada ga je SFOR priveo u Bosni i Hercegovini i prebacio u Hag. Suđenje je okončano priznanjem krivice u septembru 2003. godine, čime je Nikolić prihvatio individualnu odgovornost za najteže oblike nasilja u logoru kojim je komandovao.

Zatočenički logor Sušica osnovan je krajem maja 1992. godine, nakon što su srpske snage preuzele kontrolu nad Vlasenicom. Logor, smješten svega kilometar od grada, bio je glavni objekat za masovno zatvaranje bošnjačkih civila i drugih nesrba iz vlaseničkog kraja. Prema utvrđenim činjenicama, kroz Sušicu je od maja do oktobra 1992. prošlo oko 8.000 zatočenika.

Zatočenici su bili smješteni u hangaru dimenzija približno 50 puta 30 metara, u nehumanim i ponižavajućim uslovima. U prostoru pretrpanom ljudima, bez dovoljno hrane, vode, zdravstvene njege i osnovnih higijenskih uslova, istovremeno je boravilo između 300 i 500 osoba. U logoru su bili zatvarani muškarci, žene, djeca, pa čak i cijele porodice, a neka djeca imala su svega osam godina.

Haški je tribunal utvrdio da je Dragan Nikolić, kao komandant logora, lično učestvovao u zločinima i da je stvorio atmosferu terora u kojoj su zlostavljanja bila svakodnevna i sistematska. Priznao je odgovornost za ubistvo devet zatočenika, među kojima su bili Durmo Handžić, Asim Zildžić, Dževad Sarić i Galib Musić.

Posebno težak dio presude odnosi se na seksualno nasilje nad ženama. Sud je utvrdio da je Nikolić lično odvodio zatočenice iz hangara ili omogućavao njihovo odvođenje, znajući da će biti silovane i seksualno zlostavljane. Žene su noću izvođene u stražarske kuće, privatne objekte u okolini logora, hotel „Panorama“ i vojne objekte, a potom vraćane u hangar psihički slomljene i traumatizirane.

Nikolić je također proglašen krivim za mučenje zatočenika, koje je često bilo sadističko i brutalno. Svjedoci su opisivali premlaćivanja željeznim šipkama, kundacima pušaka, metalnim cijevima i drugim predmetima. Sud je posebno istakao njegove izjave upućene žrtvama, u kojima se hvalio vlastitom okrutnošću i ponižavao zatočenike.

Pretresno vijeće Haškog tribunala zaključilo je da su zločini u Sušici bili među najtežim primjerima nehumanog postupanja tokom rata u Bosni i Hercegovini. Iako je priznanjem krivice, kajanjem i saradnjom s Tužilaštvom Nikoliću izrečena kazna manja od doživotne, sud je naglasio da su razmjere patnje žrtava i broj počinjenih zločina izuzetno otežavajuće okolnosti.