Irski bend U2 objavio je novi EP Days of Ash, svoje prvo izdanje s potpuno novim pjesmama nakon 2017. godine. Šest snažno političkih kompozicija tematizira ubistva aktivista u SAD-u i Palestini, proteste u Iranu te rat u Ukrajini, uz gostovanja Eda Sheerana i ukrajinskog muzičara Tarasa Topoliaa. Frontmen Bono poručuje da pjesme „nisu mogle čekati“,nastale su kao neposredan odgovor na nasilje, represiju i krizu demokratije. Sav prihod od streaminga bend donira međunarodnim organizacijama za ljudska prava

Dok Bruce Springsteen kreće na turneju s ambicijom da, kako poručuje, barem malo popravi svijet, U2 bira drugačiji, hitniji put. Na Pepelnicu su, bez duge najave i bez uobičajenog marketinškog rituala, digitalno objavili EP Days of Ash, šest novih pjesama i jedno poetsko čitanje, zamišljene kao neposredna, gotovo refleksna reakcija na vrijeme u kojem živimo.

Bend poručuje da je riječ o „trenutnom odgovoru na aktuelna zbivanja“, inspiriranom „izvanrednim i hrabrim ljudima na prvim linijama borbe za slobodu“. U tom kratkom formatu, pjesme „American Obituary“, „The Tears of Things“, „Song of the Future“, „Wildpeace“, „One Life at a Time“ i „Yours Eternally“,sabrana su mapa savremenih trauma: od Sjedinjenih Država i Irana do Palestine i Ukrajine.

Ovo je ujedno i prva zbirka potpuno nove muzike od albuma Songs of Experience iz 2017. godine. Sve što je uslijedilo u međuvremenu bile su prerade, reizdanja i pojedinačne pjesme. Days of Ash zato djeluje kao povratak U2 u njihovu staru, prepoznatljivu zonu.

Frontmen Bono govori o projektu kao o paralelnom toku uz rad na novom studijskom albumu, čije se objavljivanje očekuje kasnije tokom godine. Ipak, naglašava razliku: pjesme s EP-a nisu mogle čekati.

„Bilo je izuzetno uzbudljivo okupiti nas četvoricu ponovo u studiju tokom protekle godine“, kaže Bono. „Ali pjesme na Days of Ash stilski su i tematski vrlo drugačije od onih koje će se naći na albumu. Ove nisu mogle čekati. Bile su nestrpljive da izađu u svijet.“

Opisuje ih kao „pjesme pobune, zgroženosti i žalovanja“. U vremenu kada se, kako primjećuje, brutalnost i nepravda svakodnevno normaliziraju na malim ekranima, bend je osjetio obavezu da reagira. „Ništa nije normalno u ovim ludim i uznemirujućim vremenima. Moramo im se suprotstaviti prije nego što ponovo budemo mogli vjerovati u budućnost“, poručuje.

U tom tonu, Days of Ash zvuči kao zapis savjesti i kao optužnica.

Otvarajuća pjesma „American Obituary“ donosi priču o Renée Good, majci troje djece, ubijenoj sedmog januara tokom protesta protiv aktivnosti američke imigracijske službe ICE u Minneapolisu. Prema Bonovim riječima, bila je „žena posvećena nenasilnoj građanskoj neposlušnosti“.

Posebno ga je, kaže, potreslo to što je nazvana domaćim teroristom od strane američkih zvaničnika. „To je bio pokušaj atentata na samo značenje, na značenje riječi, na istinu samu. Ako dozvolite da to prođe, možete se oprostiti od svoje demokratije“, poručio je.

Pjesma je zamišljena kao elegija, ali i kao upozorenje: borba se ne vodi samo na ulicama, već i u jeziku.

„Song of the Future“ posvećena je iranskom pokretu „Žena, život, sloboda“ i Sarini Esmailzadeh, šesnaestogodišnjoj djevojci koja je učestvovala u protestima nakon smrti Jine Mahse Amini, preminule poslije hapšenja zbog navodnog kršenja pravila o nošenju hidžaba. U2 ovdje ne romantizira pobunu; umjesto toga, kroz glas mlade protagonistkinje podsjeća na cijenu prkosa.

U „One Life at a Time“ fokus je na Awdahu Hathaleenu, palestinskom aktivisti i profesoru engleskog jezika, ubijenom u svom selu na Zapadnoj obali. Hathaleen je bio i saradnik na dokumentarnom filmu No Other Land. Bono njegovo ubistvo naziva „gnusnim“ i izražava nadu da će pjesma biti „balzam“,makar simboličan, u moru gubitka.

Naslov „The Tears of Things“ preuzet je iz knjige franjevca Richarda Rohra, koja kroz glasove jevrejskih proroka istražuje kako ostati saosjećajan u vremenu nasilja i očaja. I sama pjesma funkcionira kao meditacija o krhkosti i odgovornosti.

EP uključuje i čitanje pjesme „Wildpeace“ izraelskog pjesnika Yehuda Amichai. Interpretaciju potpisuje nigerijska umjetnica Adeola iz kolektiva Les Amazones d’Afrique, uz muziku U2 i producenta Jacknifea Leeja. Time se poetski glas Bliskog istoka i afrički vokalni izraz spajaju u tihoj, ali snažnoj molbi za mir.

Završna pjesma, „Yours Eternally“, donosi saradnju s Edom Sheeranom i ukrajinskim muzičarem, danas vojnikom, Tarasom Topolijom. Upravo je susret U2 s Topolijom u Kijevu 2022. godine, kada su održali iznenadni koncert u metro stanici pretvorenoj u sklonište, poslužio kao početna iskra za ovu kompoziciju.

Pjesma je oblikovana kao pismo vojnika s linije fronta, intimno, ogoljeno, bez patetike. Bono je Sheerana nazvao „vrtlogom talenta“, a za Topoliju rekao da posjeduje „mračni humor i prkosni duh koji čine srž najboljeg rock’n’rolla“. Govoreći o ruskom predsjedniku Putinu, upozorio je da bi potcjenjivanje njegovih ambicija bilo opasno, podsjećajući na strahove istočnoevropskih zemalja.

Uz pjesmu će biti objavljen i kratki dokumentarni film ukrajinskog reditelja Ilye Mikhaylusa, koji je radio s vojnicima na prvoj liniji fronta, a premijera je planirana povodom četvrte godišnjice ruske invazije na Ukrajinu.

Sav prihod koji bend ostvari od streaminga EP-a bit će doniran organizacijama Amnesty International, Committee to Protect Journalists i UNHCR.