U bolnici, Alaa nije mogla prepoznati tijela svoje djece zbog razmjera opekotina. Identificirana su tek kasnije: Yahya, Rakan, Ruslan, Jubran, Eva, Revan, Sayden, Luqman i Sidra.
Od desetero djece, preživio je samo jedanaestogodišnji Adem. Preživio je i njihov otac, Hamdi al-Najjar, također ljekar, ali sa teškim povredama. Oboje se nalaze u bolnici.
U ranim jutarnjim satima u petak, kao i svakog dana, doktorica Alaa al-Najjar oprostila se od svoje djece prije odlaska na posao. Najmlađa, šestomjesečna Sayden, još je spavala. Alaa je bila zabrinuta – izraelski napadi svakodnevno su tresli njihov kvart u Khan Younisu, a ona ih je ostavljala same kod kuće.
Ipak, nije imala izbora. Kao jedna od rijetkih preostalih pedijatara u Pojasu Gaze, bila je potrebna u bolnici Nasser kako bi liječila ranjenu djecu – onu koja su preživjela izraelske zračne udare. Ali nije mogla ni zamisliti da će to biti njen posljednji oproštaj s vlastitom djecom.
Samo nekoliko sati kasnije, tijela sedmero njezine djece, izgorjela i raskomadana u izraelskom zračnom napadu, dovedena su u bolnicu u kojoj je radila. Tijela još dvoje djece, uključujući malu Sayden, ostala su zarobljena pod ruševinama.
Od desetero djece, preživio je samo jedanaestogodišnji Adem. Preživio je i njihov otac, Hamdi al-Najjar, također ljekar, ali sa teškim povredama. Oboje se nalaze u bolnici.
„Ovo je jedna od najtežih tragedija od početka rata“, rekao je Mohammed Saqer, šef medicinskog osoblja bolnice Nasser. „Dogodilo se pedijatrici koja je svoj život posvetila spašavanju djece – da bi u jednom trenutku vatre i jezive tišine izgubila vlastitu.“
Snimci koje je podijelio direktor ministarstva zdravstva u Gazi prikazuju prizore izvučenih dječjih tijela iz ruševina kuće porodice al-Najjar. Kuća, smještena pored benzinske pumpe, bila je sravnjena izraelskom raketom, iako je navodno korišten precizan navođeni sistem.
„Kada sam čuo da je bombardirana kuća mog brata, odmah sam sjeo u auto i pojurio tamo. Znao sam da su on i djeca unutra“, rekao je Ali al-Najjar, Hamdijev stariji brat. „Našao sam svog nećaka Adema kako leži prekriven pepelom, gotovo bez odjeće, ali još živ. Moj brat je bio s druge strane, krvario je iz glave i prsa, bez ruke. Disao je s naporom.“
Ali ih je obojicu odvezao u bolnicu, a potom se vratio tražiti preostalih devetero djece. „Požar je gutao ostatke kuće, a stropovi su pali jedni na druge. Nažalost, prvo tijelo koje smo pronašli bilo je izgorjelo. Ostali su bili u sličnom stanju – izgorjeli i unakaženi.“
Dok su spasioci izvlačili tijelo njene kćeri Revan iz ruševina, Alaa je stigla na mjesto nesreće. U suzama je molila da je još jednom zagrli.
„Njeno tijelo bilo je potpuno spaljeno, nije ostalo ni kože ni mesa“, rekao je Ali. „Još uvijek tražimo Yahyu, njenog 12-godišnjeg sina, i šestomjesečnu Sayden.“
U bolnici, Alaa nije mogla prepoznati tijela svoje djece zbog razmjera opekotina. Identificirana su tek kasnije: Yahya, Rakan, Ruslan, Jubran, Eva, Revan, Sayden, Luqman i Sidra.
„Dr Alaa je otišla u mrtvačnicu, zagrlila svoju djecu, učila im dovu i recitirala Kur'an“, rekao je dr Ahmed al-Farra, direktor pedijatrije u bolnici Nasser. „Ostale doktorice su plakale i gubile svijest, ali Alaa je ostala smirena. Kao da joj je Bog dao snagu. Nakon dženaze, odmah je otišla da se brine o mužu i sinu.“
Njene kolege opisale su je kao predanu, strpljivu i etičnu ljekarku, sposobnu podnijeti veliki pritisak – svakodnevno je liječila desetine djece, dok se brinula o vlastitoj velikoj porodici.
„Uvijek je bila zabrinuta za djecu dok je bila u bolnici. Tog dana, kad je čula da je pogođena kuća u njihovom kvartu, njeno majčinsko srce odmah je znalo da nešto nije u redu“, dodao je dr Farra.
„Nema riječi koje bi mogle opisati njen gubitak. Ko želi davati mišljenja o ovom ratu, neka prvo zamisli da im se sve to dogodi.“
Nakon posljednjeg oproštaja s tijelima svoje djece, Alaa je otišla na odjel da bude uz jedino preživjelo dijete.
„Njen muž je zadobio teške povrede – oštećenje mozga, frakture prsa i udova, bio je na respiratoru i priključen na aparate. Sin Adam je bio stabilniji, iako također s ozbiljnim povredama“, rekao je Farra.
Njihovi prijatelji i kolege kažu da su djeca imala egipatsko državljanstvo i da su Alaa i Hamdi planirali napustiti Gazu i preseliti se u Kairo, gdje su namjeravali upisati djecu na Univerzitet Al-Azhar.
