Između šuma Korduna i asfaltne vrpce prema Velikoj Kladuši, 100 metara udaljeno od same granice, gradi se veliki Islamski centar, kako mještani kažu, prvi centar na granici Europske unije. Centar je još u izgradnji, a pokraj njega nalaze se dva kioska s različitim potrepštinama i hranom, od vode do suvenira. To se ne prodaje, već svatko može uzeti što želi i ostaviti prilog za gradnju centra
Na krajnjem jugoistoku Karlovačke županije, ondje gdje cesta iz unutrašnjosti Hrvatske klizi prema Bosni i Hercegovini, smjestio se Maljevac, malo pogranično mjesto koje živi u ritmu rampe, carinskih kontrola i neprekidne kolone automobila. Ovdje granica nije samo crta na karti, nego svakodnevica: ljudi žive između dva sustava, dvije države, ali s jednim jezikom i često jednom obiteljskom pričom.
U tom prostoru, između šuma Korduna i asfaltne vrpce prema Velikoj Kladuši, 100 metara udaljeno od same granice, gradi se veliki Islamski centar, kako mještani kažu, prvi centar na granici Europske unije. Centar je još u izgradnji, a pokraj njega nalaze se dva kioska s različitim potrepštinama i hranom, od vode do suvenira. To se ne prodaje, već svatko može uzeti što želi i ostaviti prilog za gradnju centra, stoji na početku reportaže koju je objavio današnji Večernji list.
Putnici iz vozila koja ulaze ili izlaze iz Hrvatske zastali bi uz kioske te uzimali sa štanda što im treba ostavljajući svoj prilog. U Maljevcu djeluje imam Admir Muhić, imam Džemata (zajednice) Maljevac. Njegova uloga nadilazi vođenje molitve. On je organizator, graditelj, pregovarač, tihi socijalni radnik i, kako kažu mještani, čovjek koji “drži zajednicu na okupu”.
Maljevac je selo na rubu, ali nikako na margini, administrativno pripada općini Cetingrad. Riječ je o području koje je u Domovinskom ratu pretrpjelo razaranja, demografski pad i dugotrajnu gospodarsku stagnaciju. Danas je to kraj u kojem se život vraća sporo, ali uporno. Dio stanovništva čine Bošnjaci koji su se nakon rata vratili ili se tu naselili tražeći mir i mogućnost za novi početak. Blizina granice daje posebnu dinamiku. Ljeti, kada dijaspora iz zapadne Europe putuje prema Bosni, kolone vozila protežu se kilometrima. Ljudi zastaju, izlaze, traže vodu, odmor, mjesto za molitvu.
Upravo se zato rodila ideja koja je obilježila posljednje godine djelovanja imama Admira Muhića – da se sagradi islamski centar u Maljevcu. Džemat Maljevac osnovan je potkraj 1990-ih, u vrijeme kada su se ljudi u nj vraćali i obnavljali porušene kuće. U početku su se vjerski obredi održavali u skromnim prostorima. No, kako se zajednica konsolidirala, rasla je i potreba za ozbiljnijim vjerskim i društvenim središtem. Admir Muhić preuzeo je odgovornost u trenutku kada je bilo jasno da zajednica mora napraviti iskorak. Njegove hutbe (propovijedi na molitvi petkom) nisu samo teološka tumačenja nego često predstavljaju i poziv na zajedništvo, rad i ulaganje u budućnost djece.
Pod njegovim vodstvom pokrenuta je inicijativa za izgradnju islamskog centra, koji bi imao molitveni prostor, učionice, dvoranu za kulturne događaje i prateće sadržaje. Centar nije zamišljen samo kao vjerski objekt. Ideja je da postane mjesto susreta i za lokalne muslimane, ali i za putnike koji prolaze. U simboličnom smislu, to je projekt koji povezuje dvije države i dvije obale iste kulture.
„Za mene kažu da sam imam na granici“, kazao je imam Admir Muhić govoreći o svojoj ulozi u Maljevcu, mjestu na samom rubu Hrvatske. Biti imam u velikom gradu znači raditi s brojnom zajednicom i imati institucionalnu potporu, naglasio je, ali u Maljevcu je sve osobnije. Ovdje poznaje gotovo svaku obitelj i sudjeluje u njihovim životnim ciklusima, od rođenja djece i prvih dana vjeronauka do vjenčanja i dženaza (pokopa). U maloj sredini, dodao je, imam nije samo vjerski službenik nego i sastavni dio svakodnevice ljudi. Posebno je istaknuo rad s mladima. Vjeronauk u Maljevcu, rekao je, nije samo učenje o propisima nego i prostor očuvanja identiteta.
Projekt gradnje islamskog centra, kazao je imam Muhić, zahtijevao je veliku upornost, prikupljanje sredstava, kontakti s donatorima, suradnja s institucijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini trajali su godinama. Vakufname (trajno zadržavanje ili posvećenje imovine u vjerske, humanitarne ili društvene svrhe) su se uručivale kao znak zahvalnosti, organizirane su promocije projekta u drugim gradovima, a svaka donacija, bez obzira na iznos, javno se isticala kao čin zajedničke gradnje. Taj centar, istaknuo je, nije samo gradnja zidova nego i gradnja samopouzdanja zajednice.
Govoreći o Maljevcu, imam Muhić naglasio je kako se upravo ovdje vidi koliko su administrativne granice relativne. Obitelji su podijeljene između Hrvatske i BiH, ali svakodnevni život teče preko prijelaza. Ljudi rade s jedne strane, žive s druge, djeca pohađaju škole u različitim sustavima. U takvom kontekstu, kazao je, vjerska zajednica postaje stabilizirajući faktor i mjesto sigurnosti.
Maljevac, dodao je imam Muhić, nije izoliran od širega društvenog konteksta. Migracije, sigurnost granice i političke napetosti između Zagreba i Sarajeva imaju odjeka i u ovome mjestu. Uloga vjerskog vođe, naglasio je, prije svega je smirivati, graditi dijalog i čuvati zajedništvo, a ne poticati podjele. Kada se navečer raziđu kolone vozila i selo utihne, ostaje zajednica koja se bori s istim pitanjima kao i mnoga druga pogranična mjesta, kako zadržati ljude, kako otvoriti perspektivu mladima i kako ostati svoj u vremenu brzih promjena.
Njegov se rad, istaknuo je, mjeri djecom u mektebu (škola za učenje islama i Kurana), prikupljenim sredstvima, započetim radovima i okupljenim ljudima, jer granica može biti mjesto susreta, a ne razdvajanja. „Granica nije samo linija na karti. Granica je mjesto gdje se gradi strpljenje, gdje se gradi zajednica i gdje čovjek uči upravljati izazovima svakog dana. Tu se jasno vidi što znači biti odgovoran za ljude, za djecu, za budućnost“, kazao je Imam Admir ef. Muhić ističući da njegova uloga nije samo formalna nego i duboko osobna i svakodnevna.
„Gradnja Islamskog centra nije započela 2023. kada su došli strojevi i bageri. Ona je započela puno ranije, 1998., kada smo formirali džemat. Tada smo postavili temelj, ne betonski, nego ljudski. Temelj povjerenja, discipline, zajedništva i kontinuiteta. Bez tog temelja ne bi bilo ni kupole, ni minareta, ni ovako složene organizacije“, naglasio je i dodao: „Naša zajednica danas obuhvaća 17 sela, 176 obitelji i oko tisuću vjernika“, kazao je i istaknuo: „Maljevac je malen po broju, ali organizacijski vrlo ozbiljan. Mala zajednica može stvoriti velike stvari ako postoji predanost, povjerenje i jasna vizija. Broj nije mjerilo, ali disciplina, rad i predanost jesu.“
Granica, koju mnogi doživljavaju kao prepreku, za nas je postala škola života“, nastavio je: „Uz nju se učimo strpljenju, organizaciji i prilagodbi. Mladi odlaze u Njemačku, Austriju, Irsku. Ne mogu ih zadržati silom, ali mogu im prenijeti poruku: korijeni nisu teret, nego snaga. Kamo god otišli, neka znaju tko su i odakle dolaze. Granica ih ne razdvaja, ona ih podsjeća na dom, pripadnost i zajednicu.“
Opisao je i svakodnevicu Maljevca: „Kroz selo mjesečno prođe oko 34.000 vozila. Petkom popodne postajemo najveći džemat na Balkanu. Kolone ljudi dolaze iz zapadne Europe, vraćaju se kući. Ovdje najjače kuca srce Hrvatske. Ovdje se vidi i nostalgija, i radost povratka, i potreba za pripadanjem.“
Govorio je imam Muhić o početku gradnje Islamskog centra: „Gradnja centra počela je 1. svibnja 2023. Do sada smo prikupili više od 1,200.000 eura donacija. Polovicu tog novca prikupili smo uza samu cestu. Ljudi otvaraju prozore, ubace prilog i nastave put. To nije sitnica. To je povjerenje. To pokazuje koliko ljudi vjeruju u zajednicu i projekt.“
Ef. Muhić naglasio je da preostaje još oko 800.000 eura do završetka. „Financiramo se isključivo donacijama. Bez kredita, bez zaduženja, bez čekanja na velike sustave. Sve je transparentno. Svaki dobročinitelj ili donator je poštovan, svaki prilog je evidentiran i istaknut. Ljudi to cijene i to im vraća povjerenje“, kazao je imam Muhić te dometnuo o funkcionalnosti centra: „Ovo neće biti samo džamija. Bit će to putnički centar, turistička točka, mjesto odmora i okupljanja. Imat ćemo javne toalete jer ljudi satima čekaju. Imat ćemo restoran, parkiralište, elektropunionice, solarne panele, knjižnicu, prostor za projekcije, humanitarni centar i skladište za krizne situacije. U Maljevcu nema trgovina, ali centrom ćemo nadomjestiti sve što nedostaje. Gradimo dostojanstveno, ali bez luksuza. Funkcionalno i dugoročno.“
O volonterima je rekao: „Volonteri nisu pomoć pri projektu, oni su njegova operativna osovina. Organizirali smo dežurstva uz cestu. Promokućica je stalna kontaktna točka. Ljudi dolaze nakon posla, vikendom, neki ostaju cijelu noć dijeleći vodu i pomoć putnicima. Počeli smo s vodom, a danas darujemo više od šezdeset artikala. Ne prodajemo, darujemo. Ljudi to razumiju i vraća im se osmijehom.“
Naglasio je važnost međureligijskog dijaloga: „Ovdje se dijalog ne piše na papiru, ovdje se živi. Katolički svećenici dolaze na iftare i druženje, pravoslavni sveštenici također. Susrećemo se, razgovaramo, pomažemo jedni drugima. Dobio sam priznanje za međureligijski dijalog 2025. godine, ali važnije od priznanja jest povjerenje ljudi“, kazao je imam Muhić.
Govorio je o kur'anskom načelu: „Vjerovati i činiti dobra djela. Od prazne priče nema ništa. Djela su ono što odlikuje vjernika. Ramazan smo dočekali s otvorenim gradilištem i stabilnim procesom. To je poruka reda i discipline. Ljudi to osjećaju i to ih ujedinjuje.“
Spomenuo je vakife koji su obilježili projekt: „Najveći dobročinitelj i donator Nesimi Abdulah iz Pule donirao je sav kamen. Fadil i Indira iz Bihaća među najvećim su pojedinačnim donatorima. Hasib je najveći domaći vakif. Barba Ivan ugradio je gazišta bez naknade. To je Europa kakvu ja poznajem, Europa solidarnosti. Ljudi iz Hrvatske, Bosne i šire donose sve što mogu, a to je srce zajednice.“
Naglasio je i posebnost Maljevca: „Imamo najmlađeg hafiza (hafiz je osoba koja je naučila cijeli Kur'an napamet i može ga točno izgovoriti) u Europi, dijete od osam godina koje je naučilo Kur'an napamet. On je iz Maljevca. To je naša budućnost i dokaz da mala sredina može stvoriti velike rezultate.“
O planovima za otvorenje kazao je: „Na otvorenju planiramo oboriti i Guinnessov rekord, tri kubika masnice. Dovest ćemo je viljuškarom i dijeliti ljudima. Maljevac će zaštititi masnicu. Gradimo za ljude, gradimo s ljudima, gradimo radi ljudi. Ljudi me pitaju spavam li ikada. A ja odgovaram: “Spavam koliko treba, ali radim više. Žuljevi pucaju, ali nema odustajanja. Ovo je maraton, ne sprint. Mi ga trčimo.”
Govorio je i o ljubavi prema domovini i zajednici:
„Volimo Hrvatsku i Bosnu. Volimo Karlovac i Cazin. Volimo Zagreb i Veliku Kladušu. Volimo Bruxelles i Bužim. Ljubavi imamo za sve. To je ono što nas pokreće i održava. U Maljevcu se ne kopira model. Ovdje se model stvara. Mali džemat – veliki projekt. Islam u praksi, jasno, čisto i ponosno. Bujrum u Maljevac! Ovo je priča koja traje, priča o ljudima, o povjerenju, o radu, o ljubavi i zajedništvu. I ona neće stati, jer granica za nas nije kraj, nego početak.“
Naša je zajednica srce Maljevca. Svaki član ima svoju ulogu, svoju odgovornost, svoju priču. Imam, kazao sam, nije sam, imam stoji uz ljude, a ljudi stoje uz njega. Mi imamo i Džematski odbor. Predsjednik Osman Bašić koordinira poslove na cijelom gradilištu, prati svaki korak, svaki materijal, svaku aktivnost. Njegova preciznost i predanost čine da projekt teče glatko.
Amar Muratović vodi IT sektor, pazi da naši sustavi, komunikacija i dokumentacija budu u savršenom redu. On je digitalni mozak džemata, što je u današnje vrijeme jednako važno kao i gradilište. Volonteri su naša snaga. Aziz Muhić, Feho Kendić, Husein Bašić Neno, Izet Mujić iz Siska, Sajid Dizdarević, svi oni neumorno pomažu. Svaki putnik, svaka donacija, svaki paket koji podijelimo, prolazi kroz njihove ruke. Bez njih ne bi bilo ni reda, ni topline, ni zajedništva. Hasib Omanović naš zamjenik predsjednika, a njegova energija i iskustvo daju dodatnu snagu cijelom timu.
Organizirani Džematski odbor pod vodstvom predsjednika Osmana Bašića koordinira cijelo gradilište.
„Kada sam preuzeo ovu ulogu, znao sam da ovo nije običan posao. Ovo je odgovornost prema cijeloj zajednici i prema svima koji vjeruju u naš projekt. Koordinacija gradilišta Islamskog centra zahtijeva stalnu prisutnost, planiranje i predviđanje svakog koraka. Svaki dan donosi nove izazove, od logistike materijala i rasporeda radnika do sigurnosti volontera i svih koji dolaze pomoći. Ali upravo to daje smisao našem radu“, kazao je Bašić te dodao:
„Gradilište nije samo mjesto na kojem se dižu zidovi. Ovdje se gradi povjerenje, zajedništvo i identitet. Svaka donacija, svaka ruka koja pomaže, svaka minuta rada ima svoju težinu. Ljudi vjeruju u ovaj projekt, a ja, kao predsjednik Džematskog odbora, moram opravdati to povjerenje organizacijom, transparentnošću i predanošću. Moj je posao da sve funkcionira. Svaka faza, od temelja, grubih radova, kupola do minareta, zahtijeva detaljno planiranje i koordinaciju. Na gradilištu se uvijek može pojaviti neočekivana situacija, i tada se vidi koliko je projekt otporniji kada postoji zajednička disciplina i jasno definirane odgovornosti.
Projekt ne obuhvaća samo gradnju. Projekt su i ljudi, povjerenje i zajednički cilj. Svaki dan učimo kako bolje organizirati aktivnosti, rješavati probleme i kombinirati tradiciju sa suvremenim standardima. Centar nije samo za našu zajednicu, otvoren je za sve koji prolaze granicom, za svakoga tko želi podršku, pomoć ili trenutak odmora.“
O svojoj ulozi u projektu Osman Bašić je na kraju rekao: „Za mene je najvažnije da projekt bude primjer kako mala zajednica može napraviti velike stvari. Gradimo ne samo zidove već i povjerenje, solidarnost i osjećaj pripadnosti. Svaki dan, svaki izazov i svaki detalj doprinosi tome da centar postane mjesto ponosa i opstanka zajednice.“
IZVOR: Večernji list
