26. juna 1992. godine, u logoru u Kalinoviku, ubijeno je 14 ljudi, a 30 žena je silovano, ponižavano i mučeno. Na isti dan, obilježava se godišnjica zločina u zloglasnom logoru “Barutni magacin” iz kojeg je u smrt otišlo 87 muškaraca…

U tišini brdovitog krajolika jugoistočne Bosne, mjesto Kalinovik i danas nosi ožiljke jednog od najmračnijih poglavlja rata u Bosni i Hercegovini. Tamo, u napuštenom vojnom objektu poznatom kao “Barutni magacin”, 1992. godine bio je formiran logor za bošnjačke civile – uglavnom žene, djecu i starce – iz okolnih sela, Foče, Gacka i samog Kalinovika.

Barutni magacin, u zabačenom predjelu izvan grada, pretvoren je u improvizirani logor u kojem su zatočenici bili podvrgnuti brutalnim zlostavljanjima, premlaćivanjima, seksualnom nasilju, izgladnjivanju i poniženjima. Žene su silovane, muškarci mučeni, a mnogi nikada nisu dočekali slobodu. Prema izjavama preživjelih, zatvorenici su danima držani u nehigijenskim uslovima, bez hrane i osnovne medicinske pomoći. Neki su ubijeni na licu mjesta, dok su drugi odvedeni u nepoznatom pravcu i nikada nisu pronađeni.

Jedan od najpoznatijih zločinaca iz Kalinovika je Dragan Gagović, bivši komandant lokalne jedinice Vojske Republike Srpske, koji je optužen da je nadzirao zlostavljanja i učestvovao u organizaciji logora. Iako su brojni zločini dokumentirani svjedočenjima preživjelih, mnogi počinioci nikada nisu izvedeni pred lice pravde.

Posebno potresno svjedočanstvo dolazi od žena koje su bile zatočene u osnovnoj školi u Kalinoviku, koja je također korištena kao privremeni pritvor i mjesto torture. Mnoge su sistematski silovane, neke su ostale trudne, a psihološke posljedice tog perioda prate ih do danas.

Prema podacima nevladinih organizacija, iz Kalinovika je protjerano gotovo svo bošnjačko stanovništvo. Logor Barutni magacin predstavlja samo jednu od brojnih crnih tačaka rata koje su još uvijek nedovoljno istražene i procesuirane.

Sud Bosne i Hercegovine do danas je vodio nekoliko procesa vezanih za zločine u Kalinoviku, ali žrtve i njihove porodice smatraju da pravda još nije zadovoljena. Lokalna zajednica rijetko govori o zločinima, a zvanično obilježavanje i odavanje počasti žrtvama praktično ne postoji.

“Logor Barutni magacin bio je mjesto smrti i poniženja. To nije bila borba, to je bio sistematski pokušaj uništenja jednog naroda. A najstrašnije je što se o tome gotovo više i ne govori,” izjavila je jedna od preživjelih žena, koja danas živi u Sarajevu.

Danas, više od tri decenije nakon početka rata, Barutni magacin stoji zapušten i prepušten zaboravu. No, za porodice ubijenih i preživjele, zaborav nije opcija. Njihova borba za istinu i pravdu traje i dalje – protiv zaborava, protiv poricanja, i za dostojanstvo svnevinih žrtava.