Netanyahu je još 1998. godine, tokom posjete Turskoj, pokušao lično ubijediti tadašnjeg premijera Mesuta Yılmaza da mu preda natpis, čak nudeći razmjenu za osmanske relikvije koje se nalaze u Izraelu. Yılmaz je to odbio. Svi kasniji pokušaji izraelskih lidera doživjeli su sličan odgovor – odlučno odbijanje Ankare.

Prije gotovo stoljeće i po, u jednom vodenom tunelu u Jerusalemu, radnici su 1880. godine naišli na neobičan natpis uklesan na starohebrejskom jeziku. Radilo se o Siloamskom epigrafu, artefaktu koji datira iz vremena kralja Ezekije i koji je već tri godine kasnije završio u Istanbulu, tadašnjem centru Osmanskog carstva. Od 1883. godine čuva se u današnjim Arheološkim muzejima u Istanbulu, dok u Jerusalemu stoji samo replika.

Od tada do danas, ovaj predmet nije bio samo muzejski eksponat, već i povod za političke prijepore. Najnoviji zahtjev za njegov povrat u Izrael uputio je premijer Benjamin Netanyahu, ponovo tvrdeći da artefakt predstavlja dokaz izraelskog prava na Jerusalem. Međutim, turski historičari i pravni stručnjaci kategorično odbacuju takve tvrdnje, naglašavajući da je natpis zakonito prenesen u Istanbul i da ne može biti osnova za bilo kakve teritorijalne ili političke zahtjeve.

Netanyahu je još 1998. godine, tokom posjete Turskoj, pokušao lično ubijediti tadašnjeg premijera Mesuta Yılmaza da mu preda natpis, čak nudeći razmjenu za osmanske relikvije koje se nalaze u Izraelu. Yılmaz je to odbio, navodno mu rekavši: „Ovo nema cijenu.“ Svi kasniji pokušaji izraelskih lidera doživjeli su sličan odgovor – odlučno odbijanje Ankare.

Turski historičar İlber Ortaylı u razgovoru za dnevni list Hürriyet istakao je da se ovakvi artefakti nikada ne vraćaju na osnovu političkih zahtjeva. „Nijedna zemlja ne predaje takve natpise. Ako bismo se vodili takvom logikom, Rim bi mogao tražiti povrat svih teritorija kojima je vladao prije dvije hiljade godina“, rekao je Ortaylı, dodajući da pokušaj Izraela da natpis prikaže kao dokaz suvereniteta nema nikakvog historijskog smisla.

Njegovo mišljenje dijeli i historičar religije İsmail Taşpınar, koji podsjeća da je arheologija u Izraelu često povezivana s nastojanjima da se kroz svete spise izgradi narativ o nacionalnoj historiji. Prema njegovim riječima, datiranje i svrha Siloamskog natpisa i dalje su predmet rasprava među stručnjacima, pa se on ne može uzeti kao konačan dokaz bilo čega.

Profesor međunarodnog prava Enver Bozkurt naglasio je da međunarodni propisi ne poznaju princip „vječnih prava“ na osnovu prošlog prisustva. „Ako je neka civilizacija postojala na određenom mjestu određeni period, to ne znači da joj to mjesto pripada zauvijek prema međunarodnom pravu“, rekao je on, ističući da natpis ne daje nikakvu pravnu osnovu za izraelske tvrdnje o suverenitetu nad Jerusalemom.

Bivši ambasador Tahsin Burcuoğlu smatra da je riječ o čistoj propagandi koja nema šanse da bude ozbiljno shvaćena pred bilo kojim međunarodnim pravnim tijelom.

Da je stvar daleko od pravnog spora, potvrđuje i svjedočenje Yahye Coşkuna, bivšeg zamjenika direktora turske uprave za muzeje. On se prisjetio kako su mu se izraelski zvaničnici lično obraćali u vezi s epigrafom. „Pokazao sam im zapis iz 1883. godine, koji jasno dokazuje da je natpis registriran u Istanbulu za vrijeme osmanske vlasti, mnogo prije nego što je Izrael uopće postojao“, rekao je Coşkun.

Nakon svih zahtjeva i odbijanja, stav Turske ostaje nepromijenjen: Siloamski epigraf neće napustiti Istanbul. Govoreći jučer na TEKNOFEST-u, vodećem turskom sajmu avijacije, svemira i tehnologije, predsjednik Recep Tayyip Erdogan je rekao: “Mi vam nećemo dati ni kamenčić koji pripada Jerusalemu.”