Beč je oduvijek bio multikulturalni grad i utočište doseljenika, ali nakon migrantskog vala 2015. Austrija prolazi kroz velike društvene promjene i izazove

U dvomilijunskom Beču, koji je istovremeno i savezna pokrajina, muslimani danas čine daleko najveću vjersku skupinu u obaveznim školama – osnovnim, srednjim i specijalnim. Više od 40 posto (41,2) bečkih osnovnoškolaca islamske je vjeroispovijesti. Gotovo svaki drugi učenik obaveznog devetogodišnjeg školovanja u Beču je musliman, pokazuju podaci Austrijskog integracijskog fonda (ÖIF), objavljeni uoči početka školske godine 2025/26.

Ovi brojevi kod mnogih Bečana izazivaju nevjericu i šok, a već sedmicama su „vruća tema“ u austrijskoj javnosti. Neki mediji čak pišu kako Beč postaje „muslimanski grad u kojem islam dominira“, dok drugi naglašavaju da je riječ o legalno boravećoj djeci, čije prisustvo austrijske vlasti dobro poznaju, piše današnji Večernji list.

Veliko pitanje ostaje: koliko je austrijskom društvu pošlo za rukom da ih integrira u vrtiće, škole i univerzitete? Bečki poučak pokazuje da je integracija dvosmjerna ulica – dok država zahtijeva učenje njemačkog jezika, poznavanje austrijske historije i evropskih vrijednosti, dio muslimanskih porodica to doživljava kao pokušaj asimilacije. Zato se mnogi radije drže zajedno, u zatvorenim zajednicama, komunicirajući među sobom na maternjem jeziku. Njemački ostaje u zapećku, što produbljuje jaz u društvu.

Sve je to vidljivo u školama gdje muslimanska djeca, koja čine većinu, često ne govore ili samo djelomično govore njemački. Uz to, mediji bilježe sve češće sukobe i nasilje među učenicima porijeklom iz Afganistana, Sirije i Čečenije.

Većina austrijskih muslimana potječe od gastarbajtera koji su u ovu alpsku zemlju došli 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Danas se procjenjuje da u Austriji živi između 700.000 i 800.000 muslimana. Po etničkom porijeklu, najbrojniji su Turci – oko pola miliona, zatim slijede Bošnjaci, zatim Afganistanci, Kurdi, Čečeni, Iranci, Arapi i Pakistanci.

Prema službenim podacima od 1. januara 2024, Austrija ima 9,16 miliona stanovnika. Muslimani čine između 8 i 9 posto ukupne populacije, dok 80,3 posto stanovništva čine Austrijanci, a 19,7 posto stranci. Islam je u Austriji priznat kao religija još 1912. godine, i to upravo zbog Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, nakon što je zemlja bila pod okupacijom Austro-Ugarske.

Posebnu težinu nosi migrantski val iz 2015, kada je u Austriju stiglo na stotine hiljada ljudi, najviše mladih muškaraca iz Sirije, Afganistana i Iraka, ali i iz Pakistana, Indije i afričkih zemalja. Austrija se preko noći suočila s nizom problema: nezaposlenost, povećan kriminal, pritisak na socijalni sistem. Beč je postao glavno odredište.

Zašto baš Beč? Zato što je glavni grad Austrije oduvijek bio magnet za migrante – multikulturni grad otvoren različitim kulturama i identitetima. Već u doba Austro-Ugarske bio je utočište doseljenika, a danas predstavlja evropsku metropolu u kojoj se jasno vidi sudar demografskih tokova.

Prema podacima za 2024/25. godinu, u javnim bečkim školama bilo je 112.600 učenika. Od njih, 41,2 posto izjasnilo se kao muslimani, dok je 34,5 posto bilo kršćana – 17,5 posto rimokatolici, 14,5 pravoslavci i 1,7 posto protestanti. Dvadeset i tri posto učenika nema nikakvu vjersku pripadnost.

Demografski trend jasno pokazuje pad broja katolika i rast muslimanske djece. U srednjim i strukovnim školama muslimanska djeca čine čak 49 posto, dok kršćanska iznose između 31 i 33 posto. U osnovnim školama omjer je nešto uravnoteženiji, ali i tu muslimani prednjače.

Statistike otkrivaju i da 54,2 posto mladih u Beču ima migrantsko porijeklo. Svaka treća osoba rođena u Beču rođena je izvan Austrije. Najviše je Sirijaca (28.503), zatim Ukrajinaca, Nijemaca, Rumunja i Mađara. Oko 518.400 mladih potječe iz migrantskih porodica – trećina je prva generacija, a dvije trećine su rođeni u Austriji od roditelja stranog porijekla.

Veliki problem je jezik. Gotovo polovina školske djece (49 posto) kod kuće ne govori njemački, nego maternji jezik. U prosjeku, u cijeloj Austriji 26 posto učenika njemački ne koristi kao materinski jezik, ali u Beču su brojke daleko veće. U nekim dijelovima, poput okruga Favoriten, čak 72 posto djece nema njemački kao prvi jezik.

Najčešći maternji jezici su: bosanski/hrvatski/srpski (21%), turski (18%), arapski (9%), rumunjski (7%) i albanski (6%). Zbog jezičnih deficita mnoga djeca kasnije imaju slabiji uspjeh u školama i često prekidaju školovanje, što vodi do marginalizacije na tržištu rada. Već sada Austrija broji više od 360.000 nezaposlenih.

Demografske promjene izazvale su oštre reakcije političkih stranaka. Krajnje desna Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) koristi ove brojke kao dokaz „propale integracijske politike“. Predsjednik kluba zastupnika FPÖ-a u bečkoj skupštini Maximilian Krauss izjavio je: „Podaci potvrđuju ono na što mi godinama upozoravamo: 28 posto mladih iz trećih zemalja niti se školuje niti radi, živi isključivo na teret poreznih obveznika.“

Glasnogovornik FPÖ-a Hermann Brückl dodao je da su ove brojke „katastrofalna potvrda neuspješne obrazovne i integracijske politike“ te zatražio obavezno korištenje njemačkog jezika u svim školskim okolnostima. Kritike dolaze i iz konzervativnog ÖVP-a, dok su socijaldemokrati (SPÖ) i liberali iz Neosa pod pritiskom jer Bečom vladaju decenijama.

Austrijska javnost suočava se i s jačanjem islamofobije. Mediji bilježe porast antimigrantskih i antimuslimanskih stavova, a krajnja desnica sve češće koristi parole poput: „Vratite se kući ili ćete biti vraćeni!“

Veliku debatu izazvala je odluka austrijske savezne vlade da zabrani nošenje marame (hidžaba) u školama za djevojčice mlađe od 14 godina. Predviđene su novčane kazne od 150 do 1000 eura, ali je izvjesno da će odluka završiti na Ustavnom sudu. Islamska zajednica u Austriji tvrdi da se time krši princip neutralnosti, jer se zabrana odnosi samo na hidžab, a ne i na kršćanski križ, jevrejsku kipu ili sikhski turban.

IZVOR: Večernji list