Za Ukrajinu takvo rješenje znači odustajanje od neposrednog vojnog oslobađanja okupiranih područja, ali i dobijanje garancija za dugoročni put ka članstvu u EU i sigurnosne aranžmane s NATO-om.

Američki ministar finansija Scott Bessent sinoć je izjavio da američka vlada planira uvesti „značajno pojačane“ sankcija protiv Rusije. Njegova izjava stigla je neposredno prije dolaska novog generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea u Bijelu kuću, gdje je, kako je najavljeno, trebao razgovarati o tome „kako ostvariti Trumpovu viziju mira“ u ukrajinskom sukobu.

Ranije tokom dana Rutte je izjavio da vjeruje kako je „Trump jedini koji to može dovršiti“.

U međuvremenu, najmanje sedam osoba, među njima dvoje djece, poginulo je u intenzivnim ruskim napadima dronovima i raketama na Ukrajinu – samo nekoliko sati nakon što je Trump objavio da su planovi za sastanak s Vladimirom Putinom u Budimpešti odgođeni.

Američki zakonodavci, uključujući i republikance, već sedmicama čekaju zeleno svjetlo Bijele kuće za glasanje o zakonu kojim bi bile uvedene oštrije sankcije Rusiji, ali i zemljama koje nastave kupovati naftu iz Kremlja.

Odluka administracije Donalda Trumpa da pojača sankcije Rusiji, uz istovremene diplomatske manevre NATO-a i Evrope oko zamrzavanja fronta u Ukrajini, nagovještava početak nove faze u ratu koji traje već gotovo tri godine. Iako se formalno radi o „mirovnoj inicijativi“, iz diplomatskih izvora je jasno da se u pozadini odvija pokušaj redizajna odnosa moći između Washingtona, Moskve i evropskih saveznika.

Najavljena „značajna pojačanja“ sankcija protiv Rusije mogu se shvatiti kao sredstvo pritiska.  Amerikanci su time jasno dali do znanja da Washington želi iskoristiti ekonomske poluge da Moskvu natjera na taktički ustupak, prije nego što Trump formalno pokrene novu rundu mirovnih pregovora.

Takve sankcije, kako se očekuje, mogle bi pogoditi energetski i bankarski sektor, ali i zemlje koje i dalje kupuju rusku naftu – što bi otvorilo novo poglavlje u ekonomskim odnosima SAD-a i globalnog juga, naročito s Indijom i Turskom.

Trumpova izjava da „borbe treba prekinuti na sadašnjoj liniji fronta“ tumači se kao neformalno priznanje teritorijalnog statusa quo – odnosno ruskog prisustva u Donbasu i dijelu juga Ukrajine.

U praksi, to bi značilo de facto podjelu zemlje, sličnu modelima viđenim u Koreji ili na Kipru, gdje mir formalno postoji, ali se sukob ne smatra završenim.

Za Ukrajinu, takvo rješenje znači odustajanje od neposrednog vojnog oslobađanja okupiranih područja, ali i dobijanje garancija za dugoročni put ka članstvu u EU i sigurnosne aranžmane s NATO-om.

Za Moskvu, to bi predstavljalo privremenu stabilizaciju fronta i mogućnost ekonomskog oporavka pod uvjetom da im se u kasnijoj fazi djelimično ublaže sankcije.

Evropski partneri, okupljeni oko novog generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, iznijeli su “mapu puta u 12 tačaka” kojom pokušavaju spojiti američki pristup i evropske zahtjeve za dugoročnom stabilnošću. Međutim, među članicama Unije vlada duboka podjela: dok Francuska i Italija naginju kompromisu, baltičke države i Poljska strahuju da bi „zamrznuti front“ samo ojačao Rusiju u budućnosti.

Predsjednik Volodimir Zelenski nastavlja insistirati na vojnoj pomoći, uključujući i rakete dugog dometa, čija bi prijetnja, kako tvrdi, mogla natjerati Rusiju na ozbiljnije pregovore. Međutim, unutar samog ukrajinskog društva raste umor od rata, dok je privreda već izgubila više od 40 posto svog predratnog kapaciteta.

Zbog toga analitičari upozoravaju da bi Trumpova inicijativa mogla naići na tihu podršku dijela ukrajinske elite, koja u njoj vidi izlaz iz iscrpljujućeg rata – iako bi to značilo privremeno odricanje od dijela teritorije.

U narednim sedmicama očekuje se objava novih američkih sankcija, kao i serija zatvorenih konsultacija između Washingtona, Moskve i evropskih prijestolnica.