Pet posto dijeli se na 3,5 posto direktnih za vojsku dok ostalih 1,5 posto predstavlja izdvajanje za infrastrukturu. Šta to znači u civilnom sektoru, najbolje je pojasnio književnik Eric Arthur Blair, poznatiji pod pseudonimom George Orwell, posebno u distopičnom romanu „1984“. Kada država izdvaja čak do 1,5 posto BDP-a na svaku zamislivu informatičku tehnologiju ratovanja, onda to ne znači ništa drugo do militarizaciju društva i potpunu kontrolu građana. Opća militarizacija i totalitarizam čak 32 članice razvijenog dijela svijeta može voditi samo u opći rat

Lideri zemalja članica NATO saveza su na samitu u Haagu, 25. juna, podržali veliko povećanje izdvajanja za odbranu i ponovili svoju opredijeljenost na međusobnu odbranu.  U kratkoj izjavi stoji da je NATO podržao viša izdvajanja za odbranu od pet posto BDP-a, postepeno do 2035. godine. Ovo je bio odgovor na zahtjeve američke administracije i opću psihozu rata koji bi Rusija mogla pokrenuti protiv nekih članica Pakta. I prvi i drugi zahtjev su zapravo nerealni i neutemeljeni. 

NATO je prije postavio prihvatljivu granicu odbrambenih izdvajanja na 2 posto BDP-a, čega se neke članice nisu pridržavale, na čemu je prigovarala i Obamina administracija. Iako, ruku na srce, niti SAD ne izdvajaju 2 posto BDP-a za odbranu, ali je njihov doprinos u apsolutnom iznosu veći od svih drugih članica zajedno. Sve do novog mandata Donalda Trumpa, SAD nikada nisu tražile ovako drastično povećanje, a prijetnje njegove administracije da se neće pridržavati klauzule o zajedničkoj odbrani u slučaju napada izvana, očito su ojačale strahove Evropljana što je, uz propagandu o moćnoj Rusiji koja će, iako nije uspjela pokoriti Ukrajinu za tri godine, napasti baltičke državice ili Poljsku, doprinijelo ekspresnoj, ali iznuđeno konsenzualnoj odluci svih članica Pakta.

Španija se tomu sa dosta argumenata protivila. Ostali su samo kimnuli glavama, iako mnogima nije jasno kako će to postići. Španija je na koncu pristala, nakon Trumpovih prijetnji da će „oni“ Špancima naplatiti dvostruko. Nije jasno kako bi to bili u stanju, osim Trumpu dragim vrtoglavima carinama i šta to uopće znači. Ko su to „oni“ i kakve veze ima izdvajanje postotka BDP-a sa naplaćivanjem. Reketa, čega li…? No, i to je bilo dovoljno da Španija popusti. Naravno, ovo tek trebaju odobriti parlamenti svih zemalja članica, pa se očekuju i neki ustupci i izuzeci.

No, da bi se razumjelo o čemu se zapravo radi i zašto se Španija protivila ovakvom planu, treba se upitati šta znači pet posto BDP za odbranu?

Prvo, u odluci stoji da se tih pet posto dijeli na 3,5 posto direktnih davanja ministarstvu odbrane, dakle za vojsku i njezine potrebe, dok ostalih 1,5 posto predstavlja izdvajanje za infrastrukturu. U pojašnjenjima apologeta ove odluke stoji kako se to odnosi na prometnu i drugu infrastrukturu koja može služiti odbrani, ali ima i civilnu svrhu. Međutim, drugi su apologeti odluke Saveza naglasili kako se 1,5 posto BDP-a odnosi na efikasnu infrastrukturu za hibridno ratovanje i tzv. cyber sigurnost. Šta to znači u civilnom sektoru, najbolje je pojasnio književnik Eric Arthur Blair, poznatiji pod pseudonimom George Orwell, posebno u distopičnom romanu „1984“.

Kada država izdvaja čak do 1,5 posto BDP-a na svaku zamislivu informatičku tehnologiju ratovanja, onda to ne znači ništa drugo do militarizaciju društva i potpunu kontrolu građana. Opća militarizacija i totalitarizam čak 32 članice razvijenog dijela svijeta može voditi samo u opći rat.

No, fokusirajmo se na makroekonomske pokazatelje na kojima počiva ovo ubrzano i ogromno naoružavanje. Promotrimo slučaj Republike Hrvatske.

BDP Repuublike Hrvatske je u nominalnom iznosu 2023 iznosio 84 milijarde dolara (76,6 milijardi eura), procjena za 2024. govori o 87 milijardi (79 milijardi eura), a projekcija za 2025. o 90 milijardi američkih dolara (81 milijardu eura). Naravno, realni BDP je manji i ako se procjenjuje cjenovno u odnosu na referentne cijene iz 2015. godine, za 2024. iznosi 68 milijardi dolara (61,8 milijardi eura), a za 2025. godinu 70 milijardi dolara (63,6 milijardi eura).

Razlika između nominalnog i realnog BDP-a je razlika između stvarne tržišne vrijednosti proizvedenih dobara i usluga koja se izražava u tekućim cijenama i količine proizvedenih dobara i usluga kroz vrijeme (bez inflacije i kursnih razlika) koja se mjeri u stalnim cijenama određene baze.

Dakle, iz ovih podataka proizlazi da je rast BDP-a u Hrvatskoj bio 3,9 posto u 2024. i trebao bi biti 3,2 posto u 2025. na godišnjoj razini, u čemu se slažu HNB i Evropska komisija. Kada bi se, na primjer, ovu odluku NATO-a počelo primjenjivati već ove godine, iako se to neće niti može dogoditi, onda bi izdvajanje od pet posto značilo da Hrvatska mora izdvojiti nominalno 4,5 milijarde dolara za odbranu, a realno 3,5 milijarde. Ako je budžet RH 2025 na prihodovnoj strani planiran 33 milijarde dolara (30 milijardi eura), a na rashodovnoj 37 milijardi dolara (33,6 milijardi eura), dakle s deficitom od četiri milijarde dolara ili 3,6 milijardi eura (to najčešće znači zaduženje za pokriće deficita), iznos od nominalnih 4,5 milijarde dolara (4,1 milijarde eura) za odbranu bio bi 12,16 posto budžeta ili 9,45 posto od realnih 3,5 milijarde dolara (3,2 milijarde eura), odnosno, sadašnji bi se odbrambeni budžet povećao tri puta.

Visok udio odbrambenih troškova u budžetu (više od 10 posto) karakterističan je za autoritarne ili totalitarne države ili one koje su pod izravnom vojnom prijetnjom, u ratu. U tom slučaju, budžet bi bilo teško balansirati bez kresanja stavki na rashodovnoj strani – socijalnih izdvajanja, izdvajanja za zdravstvo i obrazovanje, te kulturu, poticaja za poljoprivredu i industriju te transfera u mirovinski fond međugeneracijske solidarnosti i značio bi ozbiljno dodatno zaduženje države radi većeg deficita. Mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustavi već imaju visoku potrošnju.  

Budžet ne bi bio niti socijalan niti razvojan. To bi bio uvod u recesiju. Hrvatska nema industrijsku bazu da apsorbira tolika sredstva (kao SAD ili Njemačka).

Hrvatska planira veći deficit u narednim godinama (2024–2025), financirajući rast plaća, mirovina i investicije, uz podršku EU fondova. Iako deficit raste, omjer državnog duga spram BDP‑a se održava unutar EU stabilnosno‑rastućeg sporazuma (maastrichtski prag – deficit od 3 % BDP-a, dug od 60 % BDP-a).

Važno je napomenuti i sljedeće. Godine 2023 usvojen je prvi budžet u eurima, uz fokus na stabilizaciju nakon energetske krize. Naredne, 2024. veći su prihodi ostvareni zahvaljuju EU fondovima i većim poreznim prihodima, dok rashodi rastu za preko 11 posto zbog investicija, plaća i socijalnih mjera. Ove godine ostvaren je daljnji rast rashoda i prihoda (prihodi za 2,7 milijarde €, rashodi za 3,4 milijarde € u odnosu na 2024.), s više sredstava za odbranu, plaće, mirovine i EU ulaganja.

Ovdje je važno istaći da se deficit u odnosu na BDP računa za opću državu, dok se budžet planira za centralnu državu, dakle prihode i rashode centralne države i prihode i rashode centralne države, lokalnih jedinica, fondova, vanbudžetskih korisnika (HZZO, HZMO). Zato je udio budžetskog deficita u BDP-u manji jer se pokriva viškovima u lokalnim jedinicama, sredstvima EU fondova i pozitivnim bilancama vanbudžetskih fondova.  

Što Hrvatska sada izdvaja za odbranu? Prema zadnjim podacima to izgleda ovako: Odbrambeni budžet 2024. iznosi oko 1,1 milijardu €,  projiciran BDP za 2024. iznosi oko 79 milijardi €. To je 1,39 posto BDP-a, manje od dosadašnjeg NATO cilja od dva posto. 

Realizacija cilja o izdvajanju čak pet posto BDP-a za odbranu do 2035. stoga bi mogla značiti ili nemoguću misiju ili vrlo težak zadatak koji ekonomija i demografija Hrvatske ne bi mogli izvršiti, odnosno imali bi teške ekonomske, pa onda i socijalne poremećaje. Naime, da bi se to ostvarilo, BDP bi morao rasti i nominalno i realno, državni bi budžet iz kojega bi se ti troškovi plaćali također bi trebao rasti proporcionalno, a odbrambena i s njome vezana industrija i njihovi kapacitet trebali bi se ubrzao širiti kako bi što veći dio sredstava ostao u zemlji.

Takođe, uz članstvo u EU i NATO, Hrvatska bi dio tog povećanja mogla finansirati i kroz zajedničke odbrambene projekte (npr. Eurofighter, PESCO), EU fondove za obranu i sigurnost, sufinansiranje sa saveznicima (npr. SAD). Dakle, teorija kaže, moguće je. No, šta kažu statistički podaci i planiranje. Evropska komisija predviđa za razdoblje 2025.–2030. prosječan godišnji realan rast BDP-a između 2,5 i tri posto, dok za kasnije godine (2030–2035) očekuje blag pad trenda rasta, na razine oko dva posto godišnje. Pri tomu naglašavaju nekoliko važnih faktora – pritisak na javne finansije, loši demografski trendovi i smanjenje produktivnosti.

Međunarodni monetarni fond procjenjuje dugoročan potencijal rasta Hrvatske na oko dva posto godišnje (2025–2035) i navodi ključne rizike, poput sporog rješavanja strukturnih reformi, starenja stanovništva i usporavanja globalnog rasta. Svjetska banka, slično MMF-u projicira kretanja BDP-a na razini 2–2,5 posto godišnje u srednjem roku. Navodi i faktore koji podupiru takav rast kao što su infrastrukturni razvoj i EU fondovi. Hrvatska narodna banka donosi nacionalnu dugoročnu procjena blizu 2 posto godišnjeg rasta BDP‑a. Projekcija se temelji na demografskoj slici, gdje bi smanjenje radne snage moglo ograničavati potencijalni rast.

Dakle, sublimirajući sve ove podatke rast BDP-a bi se mogao podijeliti u dvije faze, od 2026 do 2030 na 2,5 do 3,5 posto godišnje, te na period od 2031-2035 na oko 2 posto godišnje. Prvih pet godina (2026–2030) očekuje se umjereno ubrzanje potaknuto obnovom, infrastrukturnim ulaganjima i utjecajem EU fondova. Drugih pet godina, do 2035 donosi usporavanje rasta na dva posto godišnje, s obzirom na otežane strukturne prilike i demografske izazove.

Dakle, međugodišnji konsenzus projekcije rasta BDP-a Hrvatske iznosi oko 2–2,5 % godišnje do 2035. To znači da bi BDP Hrvatske 2035 godine trebao iznositi 115, 2 milijarde dolara (103,8 milijardi eura), a izdaci za odbranu 5,76 milijarde dolara (5,23 milijarde eura), odnosno pet posto BDP-a.

Kako će to izgledati sa aspekta državnog budžeta i udjela budžeta za odbranu 2035? Prema procjeni dugoročnih trendova do 2035., temeljem rasta BDP-a, inflacije i fiskalne politike, i ako će budžet rasti stopom rasta BDP-a, uvećanog za EU fondove (bude li ih na raspolaganju poslije 2027.), prihodi bi mogli narasti na maksimalno 50 milijardi eura. Rashodi bi trebali biti na sadašnjim razinama širenja, dok bi se deficit opće države, ali ne i budžetski smanjivao. Rashodi će, uz definirani prihod, rasti nominalno, a generičke projekcije ukazuju na kontinuirani rast blizu stope BDP‑a.

Dakle, izdvajanja za odbranu 2035. godine, od pet posto BDP-a iznosila bi više od 10 posto budžeta. Je li to održivo i šta to znači za rashodovnu stranu. Naime, projiciran rast BDP-a, izgleda neće moći alimentirati takve troškove, što će ili bitno debalansirati budžet ili dovesti do ozbiljnih kresanja izdvajanja za socijalu, zdravstvo, obrazovanje, mirovine, kulturu…. Tako oslabljenoj državi ništa neće pomoći ogromno izdvajanje za odbranu koje se onda može pretvoriti u znatno ružniji scenarij kontrole građana i redukcije sloboda kako i kazuju razmatranja o državama koje preko 10 posto svoga budžeta troše na odbranu, a nisu u ratu.

Tek tada će trend iseljavanja postati neodrživ.