Izbio je sudski spor između članova legendarnog benda The Police; dok se milijarde streamova pretvaraju u milione, bivši saradnici danas se spore oko toga ko ima pravo na digitalne tantijeme. Slučaj protiv Stinga, vrijedan više od dva miliona dolara, mogao bi promijeniti način na koji se širom svijeta tumače muzički ugovori iz analognog doba u eri streaminga
U ranim osamdesetim godinama prošlog stoljeća činilo se da je sve što su The Police radili pretvarano u zlato. Bend je bio globalni fenomen, s hitovima koji su dominirali radijskim eterom i top-listama, a njihova muzika postala je trajni dio pop-kulturnog kanona. Četiri decenije kasnije, međutim, slika je znatno drugačija: umjesto nostalgije i zajedničkog naslijeđa, u fokusu je sudski spor koji je suprotstavio članove benda i otvorio ozbiljna pitanja o raspodjeli prihoda u eri streaminga.
Na Visokom sudu u Londonu vodi se pravna bitka između frontmena i autora većine pjesama Stinga (pravim imenom Gordon Sumner) i njegovih bivših saradnika, bubnjara Stewarta Copelanda i gitariste Andyja Summersa. Predmet spora su neisplaćeni honorari, takozvane “aranžerske naknade”, za koje Copeland i Summers tvrde da im pripadaju i iz prihoda ostvarenih putem digitalnog streaminga.
Sud je već obaviješten da je Sting, otkako je pravni postupak pokrenut krajem 2024. godine, isplatio više od 595.000 funti bivšim kolegama na ime, kako je navedeno, “priznatih historijskih podisplata”. Ipak, ključni spor ostaje neriješen: Copeland i Summers potražuju više od dva miliona dolara, tvrdeći da im aranžerske naknade pripadaju i na prihod koji Police ostvaruju preko platformi poput Spotifyja.
Srce slučaja leži u tumačenju ugovora koje je bend sklapao od kasnih sedamdesetih do 2016. godine. Prema jednoj od ranijih internih nagodbi, autor pjesama trebao je isplaćivati 15 posto izdavačkog prihoda ostalim članovima kao aranžerske naknade. Stingova pravna ekipa tvrdi da se taj aranžman odnosio isključivo na fizičke nosače zvuka, vinile, kasete i CD-ove, te da se ne može automatski primijeniti na streaming, koji tada nije postojao.
Suprotna strana insistira da su Copeland i Summers 2016. godine razumjeli sporazum kao pravo na udio u svim oblicima komercijalne eksploatacije muzike, uključujući digitalne platforme. Upravo zato, smatraju, prihodi od milijardi streamova hita “Every Breath You Take” ne mogu biti izuzeti iz obračuna.
Spor ima šire implikacije od same sudbine jednog legendarnog benda. On otvara pitanje kako se ugovori iz analognog doba tumače u digitalnoj ekonomiji i da li muzičari koji nisu glavni autori mogu ravnopravno učestvovati u prihodima koje streaming danas donosi. Dodatnu težinu slučaju daje činjenica da je Sting 2022. godine prodao kompletan autorski katalog kompaniji Universal za procijenjenih 222 miliona funti.
IZVOR: The Guardian
