Okružen neprijateljskim snagama, prihvatio je desetine hiljada prognanih Bošnjaka i Hrvata iz Doboja, Teslića, Bosanskog Broda i Dervente. Tokom najtežih dana, grad je bio izložen avio-udarima, raketiranju, artiljerijskim napadima i napredovanju elitnih jedinica iz Srbije, ali se nije slomio.

Tešanj je jedan od onih bosanskih gradova čija historija svjedoči o burnim vremenima, kulturnoj raznolikosti i istrajnosti njegovih ljudi. Pod današnjim imenom prvi put se spominje 1461. godine, u povelji kralja Stjepana Tomaševića kojom svom stricu Radivoju daruje „i na Usori grad Tešanj“. Već dvije godine kasnije, nakon pada bosanske države, grad postaje središte Kraljevstva bosanskog i sjedište vojvode Radivoja Kotromanića. U periodu između 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio čas pod tursku, čas pod ugarsku vlast, da bi ga konačno osvojila osmanska vojska.

Tešanjsku panoramu stoljećima dominira Gradina, utvrda čiji korijeni sežu još u prahistoriju. S površinom od 6.296 m², ona je jedno od najvećih i najznačajnijih utvrđenja u Bosni i Hercegovini. U XVII stoljeću, kada se razvijala tešanjska čaršija, sagrađena je i prepoznatljiva sahat-kula visoka 18,5 metara. Prvobitno je pokazivala vrijeme „alaturka“, a današnji sat, donesen iz Beča 1890. godine, i dalje radi zahvaljujući poklonu Fehim-bega Smailbegovića.

Grad je rano postao središte obrazovanja. Još 1761. godine spominje se Hadži-Muhamedova muallimhana, a 1856. godine u Tešnju su djelovale čak tri medrese. U kadiluku je 1867. postojalo 16 mekteba, a u XIX stoljeću otvaraju se i pravoslavna i franjevačka škola. Posebno mjesto zauzima muftija Mustafa Šefki Užičanin, koji je 1868. uvakufio vrijednu biblioteku. Tradicija knjige postala je jedno od obilježja Tešnja, a Narodna biblioteka danas čuva bogatu riznicu rukopisa i štampanih djela. I u pravoslavnoj crkvi nalazilo se dragocjeno blago – zbirka ikona od XVI do XIX stoljeća, koje su tokom agresije na BiH bile spašene i kasnije vraćene.

U Tešnju je nekoliko godina živio i pisao poeziju jedan od najvećih bošnjačkih pjesnika Musa Ćazim Ćatić, pod pokroviteljstvom bogatog Tešnjaka, svjetskog čovjeka koji je neizmjerno volio svoj narod i njegovu kulturu – Ademage Mešića. Ovom su gradu posvećene i neke od najljepših bošnjačkih lirskih narodnih pjesama – sevdalinki.

Uz historijske izvore, s gradom se vežu i zanimljive legende. Jedna govori o tri brata graditelja koji su, u potrazi za „sretnim početkom“, morali žrtvovati ženu jednog od njih – Tešu – koju su zazidali u temelje. Po njenom imenu, navodno, grad dobi ime. Druga legenda povezuje Tešanj sa zapisima putopisca Sira Arthura Evansa, koji ga dovodi u vezu s mjestom Tesnec koje spominje Konstantin Porfirogenit. Treća legenda kazuje o banu i njegovoj kćerki koja je obožavala trešnje, pa je grad, okružen trešnjicima, prvobitno nazvan „Trešanj“.

Iako je u XIX stoljeću Tešanj bio razvijena čaršija, dolazak modernih saobraćajnica donio je zaokret. Kada su 1860-ih i 1870-ih građeni kolski put Sarajevo–Brod i pruga dolinom Bosne, Tešanj je ostao izvan glavnih ruta i doživio stagnaciju.

Na današnji dan 1878. godine, u svom pohodu na Bosnu, zauzela ga je austrougarska vojska. U Drugom svjetskom ratu, tešanjski kraj dao je oko 2.800 boraca, od kojih je 380 položilo živote. Ipak, ravnopravnost i sloboda za koje su se borili nisu do kraja ostvarene ni u Jugoslaviji.

U agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992–1995. Tešanj je bio jedan od simbola otpora. Okružen neprijateljskim snagama, prihvatio je desetine hiljada prognanih Bošnjaka i Hrvata iz Doboja, Teslića, Bosanskog Broda i Dervente. Tokom najtežih dana, grad je bio izložen avio-udarima, raketiranju, artiljerijskim napadima i napredovanju elitnih jedinica iz Srbije, ali se nije slomio. Patriotska liga, Teritorijalna odbrana i kasnije brigade Armije RBiH pružile su žilav otpor, uništile stotine neprijateljskih tenkova i artiljerijskih oruđa, te sačuvale grad. U odbrani je život položilo 695 boraca i civila, dok je ranjeno više od 4.500 ljudi.

Uprkos razaranjima, tešanjska industrija ni u ratu nije prestajala raditi – fabrike su prelazile na ratne programe, a njihovi kadrovi pokazali nevjerovatnu snalažljivost.

Danas Tešanj i dalje njeguje svoju bogatu tradiciju, kult knjige i industrijsku snagu. Iako je zbog historijskih okolnosti izgubio dio teritorija i ekonomskog značaja, ostao je grad sjećanja, otpora i kulturnog naslijeđa. Legende, Gradina, sahat-kula i biblioteka čine ga jedinstvenim, a njegova historija podsjeća da se snaga jednog mjesta ne mjeri samo brojkama, već i postojanošću njegovih ljudi.