Od poruke cara tajanstvenoj seljanki s Alpa do smaragda koji su putovali od Marije Terezije do „proklete“ carice Sisi, nakit Habsburgovaca nikada nije bio samo ukras. Dvorac Gödöllő otvara vrata riznice koja krije tajne bečke draguljarske kuće AE Köchert

Impozantni lusteri, zlatne štukature i crveni tepisi dvorca Gödöllő nadomak Budimpešte oživljavaju nostalgiju za austrougarskim vremenima. Ipak, tišinu baroknog zdanja iz 18. vijeka iznenada prekida oštar, zaglušujući zvuk alarma. Srećom, samo je test. No, napetost je opravdana: u dvorcu je trenutno izložena neprocjenjiva zbirka tijara, broševa i historijskog blaga bečke draguljarske kuće AE Köchert, koja je decenijama ukrašavala carski dvor.

Izložba, koja ostaje otvorena do 6. aprila, dobila je na značaju nakon senzacionalnog otkrića u novembru 2025. godine, kada su u jednom kanadskom sefu pronađeni dragulji porodice Habsburg-Lothringen, izgubljeni duže od stoljeća. Među njima je i čuveni dijamant Florentiner od 137,2 karata, ali i četiri komada koja nose potpis kuće Köchert. Dok ti predmeti čekaju izlaganje u Kanadi, dvorac Gödöllő, nekadašnja omiljena rezidencija carice Elizabete (Sisi), priča priču o onome što je ostalo u srcu Evrope.

Iako se Gödöllő snažno veže uz kult carice Sisi, kustosica Beatrice Austerlitz ističe da ovo nije samo „Sisi show“. Izložba hronološki prati uspon kuće Köchert, od umjetničkog emajla do saradnje s velikanima poput arhitekata Hansena i Ferstela. Ipak, najzanimljiviji sloj izložbe je onaj politički: dragulji su služili kao direktno sredstvo komunikacije.

Finansijska moć aristokratskih porodica ogledala se u njihovim narudžbama. Kako su dugovi carstva rasli, naročito tokom Prvog svjetskog rata, carski pokloni postajali su skromniji. Nasuprot tome, bogate porodice poput Esterházy i Springer koristile su nakit da demonstriraju moć. Austerlitz navodi primjer tijare carice Zite koja je poslužila kao model za dva slična, ali znatno raskošnija komada ovih porodica.

„To se može tumačiti kao samouvjerena poruka bečkom dvoru: ‘Vi sjedite na tronu, ali mi imamo novac'“, objašnjava kustosica.

Iako je pojam održivosti stran feudalnom luksuzu, Habsburgovci su pazili na resurse. Nakit kuće Köchert bio je poznat po svojoj multifunkcionalnosti. Uz pomoć malih odvijača i dodatnih komponenti, dijademe su se pretvarale u ogrlice, narukvice ili broševe. U jednoj od kutija u dvorcu Gödöllő nalazi se i mala bilješka bivše vlasnice s preciznim uputstvima kako komad nakita pretvoriti u naušnice ili ukosnice.

Često su stari komadi adaptirani u nove dizajne. Primjer je spektakularni smaragdni sat iz kanadskog nalaza, koji je prvobitno pripadao carici Mariji Tereziji, da bi ga Köchert 1870-ih preradio za caricu Elizabetu.

Najfascinantniji dio izložbe su anegdote koje prate ove predmete. Jedna ogrlica s inicijalima cara Franje Josipa I stigla je na izložbu kao posudba potomaka seljanke iz Južnog Tirola. Car ju je poklonio njoj u znak zahvalnosti što je njen muž decenijama ranije spasio prestolonasljednika Rudolfa tokom nesreće na planinarenju, incidenta koji je godinama čuvan kao stroga državna tajna.

Tu je i priča o Katharini Schratt, glumici i bliskoj prijateljici cara. Franjo Josip joj je često poklanjao nakit, koji bi ona, zbog svoje zavisnosti o kocki, odmah zalagala. Car je to znao i na ovaj diskretan način zapravo sponzorisao njene dugove čuvajući dekorum. Bečko visoko društvo prepoznavalo bi te komade kod novih vlasnika, pa se u salonima ustalio termin „Schratt broš“.

Izložba završava u sjeni legendarne carice Sisi, s replikama 27 zvijezda runolista koje nosi na čuvenom portretu Franza Xavera Winterhaltera. To je podsjetnik da svaki kamen u ovoj kolekciji, osim karata i čistoće, nosi i težinu historije, tajnih ljubavi i izgubljenih carstava.

IZVOR: Der Standard