Millerov svjetonazor posebno je došao do izražaja u kontekstu pritiska na Grenland. Njegova izjava da „niko neće ratovati sa Sjedinjenim Državama zbog budućnosti Grenlanda“ bila je brutalno iskrena. „Svijetom vlada sila“, rekao je, „to su željezni zakoni istorije“. Ta rečenica, izgovorena bez zadrške, sažima njegovu politiku: međunarodno pravo i suverenitet vrijede samo dok se poklapaju s interesima jačeg

„Naše spasenje je na dohvat ruke“, govorio je Stephen Miller u svom prepoznatljivom, gotovo propovjedničkom tonu na predizbornom skupu Donalda Trumpa u Madison Square Gardenu, samo devet dana prije predsjedničkih izbora. Retorika je bila poznata: strah, prijetnja, obećanje sile. „Ko će ustati u odbranu naših kćeri? Ko će reći da su karteli nestali, kriminalni migranti nestali, bande nestale? Amerika je za Amerikance i samo za Amerikance. Jedan čovjek!“

Takav jezik nije bio samo predizborni folklor. On je sažetak političke filozofije čovjeka koji se, daleko od reflektora, profilirao kao jedan od najutjecajnijih i najradikalnijih kreatora politike u drugom Trumpovom mandatu. Miller, danas četrdesetogodišnjak i formalno zamjenik šefa osoblja Bijele kuće, u stvarnosti je mnogo više od toga. Njegov utjecaj nadilazi imigracijsku politiku po kojoj je postao poznat: od Venecuele do Grenlanda, Miller je jedan od ključnih arhitekata nove, agresivnije doktrine „Americas First“, proširene verzije stare mantre „America First“.

U Trumpovoj administraciji Miller je gotovo uvijek prisutan, iako rijetko u prvom planu. Trump ga redovno predstavlja kao „velikog Stephena Millera“, a iza te gotovo karikaturalne pohvale krije se odnos u kojem Miller vješto balansira između lojalnosti i ideološkog pritiska. On je taj koji predsjednika gura da ide „brže i dalje“ od svojih prethodnika, da testira granice dopuštenog, domaćeg i međunarodnog prava.

Tokom Trumpove izjave da će Sjedinjene Američke Države „upravljati Venecuelom“ uz pomoć „jedne grupe“, Miller je stajao neposredno iza predsjednika, rame uz rame s državnim sekretarom Marco Rubio i ministrom odbrane Pete Hegseth. U toj neformalnoj podjeli uloga, Rubio je zadužen za diplomatiju, Hegseth za vojni pritisak, a Miller za samu političku arhitekturu, onu koja podrazumijeva otvoreno miješanje u suverenitet drugih država, ako to služi interesima pokreta MAGA.

Za Millera to nije „neokonzervativni projekt izgradnje demokratije“, nego hladno kalkulirana kampanja pritiska: slamanje postojećih režima, kontrola migracijskih tokova i gušenje trgovine drogom, sve u službi unutrašnje politike SAD-a. „Sjedinjene Države su te koje određuju uslove“, rekao je Miller za CNN, naglašavajući da američka vojska stoji „izvan zemlje“ i da upravo ta činjenica daje legitimitet takvom pristupu.

Millerov svjetonazor posebno je došao do izražaja u kontekstu pritiska na Grenland. Njegova izjava da „niko neće ratovati sa Sjedinjenim Državama zbog budućnosti Grenlanda“ bila je brutalno iskrena. „Svijetom vlada sila“, rekao je, „to su željezni zakoni istorije“. Ta rečenica, izgovorena bez zadrške, sažima njegovu politiku: međunarodno pravo i suverenitet vrijede samo dok se poklapaju s interesima jačeg.

Takav pristup Millera je učinio Trumpovim najvrednijim ideološkim saradnikom. Njegov uspon omogućio mu je da provede niz politika koje su obilježile prvi Trumpov mandat i dodatno se radikalizirale u drugom: zabranu ulaska državljanima većinski muslimanskih zemalja, masovne deportacije migranata bez dokumenata, pa čak i hapšenja ljudi koji su se dobrovoljno javljali sudovima kako bi regulisali svoj status.

Millerova priča počinje u Santa Moniki, u liberalnoj Kaliforniji, gdje je rođen u porodici jevrejskog porijekla čiji su preci početkom 20. stoljeća pobjegli iz današnje Bjelorusije pred vjerskim progonom. Paradoks njegove biografije leži upravo u tome što je odrastao u okruženju koje je kasnije prezirao. Kao tinejdžer se isticao kao provokator: napadao je „političku korektnost“, zahtijevao obavezno izgovaranje zakletve američkoj zastavi u školama i pisao pisma lokalnim novinama u kojima je branio konzervativnu verziju američke istorije.

Još tada se formirao njegov stil, polemičan, sarkastičan i sklon namjernom vrijeđanju liberalnih senzibiliteta. U jednoj polemici je ironično sugerirao da bi Amerikanci, umjesto da osvajaju kontinent, trebali „učiti prstima slikati i praviti tipije“, opravdavajući čak i nasilje nad doseljenicima kao „dio kulture“. Takvi tekstovi već su tada upozoravali na ideologiju koja će kasnije dobiti institucionalnu moć.

Na Univerzitetu Duke, Miller se dodatno profilirao kao tvrdi konzervativac. Pisao je za studentski list, branio administraciju Georgea W. Busha i optuživao demokratskog senatora Teda Kennedyja za izdaju. Posebnu pažnju izazvao je tokom afere sa lacrosse timom Dukea, optuženim za silovanje Afroamerikanke. Iako su optužbe kasnije odbačene, Miller je slučaj iskoristio da govori o „obrnutom rasizmu“, tvrdeći da bi ishod bio drugačiji da su optuženi bili crnci, a žrtva bijelkinja.

Takvi stavovi donijeli su mu reputaciju „ekstremnog nacionaliste“. Iako je kasnije negirao povezanost s bijelim supremacistima, sam je priznao da se vidi kao „američki nacionalist“, pojam koji, u njegovoj interpretaciji, podrazumijeva isključivu lojalnost državi i većinskoj kulturi.

Nakon studija, Miller se preselio u Washington, gdje je radio za konzervativnu kongresnicu Michele Bachmann, a potom za senatora Jeffa Sessionsa, jednog od najtvrđih protivnika imigracijske reforme. Tu se povezao s krugom oko Breitbarta, Stevea Bannona i kasnije Trumpa. Kada je Trump ušao u Bijelu kuću, Miller je postao ključni autor govora i idejni pokretač najkontroverznijih politika.

Njegov stric, David Glosser, u jednom tekstu je napisao da s „užasom gleda“ kako njegov nećak zagovara politike koje bi, da su postojale početkom 20. stoljeća, spriječile dolazak njihove porodice u Ameriku. Taj paradoks, potomak izbjeglica koji se bori protiv novih, ostao je trajna sjena Millerove karijere.

Za razliku od mnogih Trumpovih saradnika, Miller je preživio i prvi mandat bez ozbiljnih potresa. Njegova tajna bila je u potpunoj lojalnosti: nikada nije javno sugerirao da je išta drugo osim „poniznog sluge predsjednika“. U privatnim krugovima, međutim, važio je za opsesivno posvećenog ideologiji. „Ovo je sve do čega mi je stalo“, navodno je rekao tokom jednog sastanka, objašnjavajući da nema ništa izvan politike.

Danas, kao osnivač organizacije America First Legal i ključni Trumpov savjetnik, Miller stoji iza politike koja sve otvorenije zagovara američku dominaciju nad „širim hemisferom“. Njegova vizija svijeta je sumorna, hijerarhijska i brutalno iskrena: ko ima silu, ima pravo. U tom smislu, Stephen Miller nije samo Trumpov saradnik, on je ideolog koji nastoji pretvoriti politički instinkt jednog predsjednika u dugoročnu doktrinu moći.

IZVOR: The Times