Strah od totalnog rata raste jer je Iran objavio listu „legitimnih meta“ u Saudijskoj Arabiji, UAE i Kataru, pozivajući na hitnu evakuaciju tamošnjih energetskih postrojenja. Samo nekoliko sati nakon ove objave, u Rijadu su se začule snažne eksplozije. S obzirom na to da se cijeli društveni i politički poredak zaljevskih monarhija temelji na raspodjeli bogatstva od energije, ovi napadi prijete da iz temelja promijene geopolitičku sliku svijeta

Vrtoglavi skok cijena energenata na evropskim i svjetskim tržištima danas je poprimio dramatične razmjere, nakon što je rat između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana ušao u svoju najopasniju fazu. Cijene prirodnog plina u Evropi skočile su za nevjerovatnih 35 posto u samo jednom trgovačkom danu, dok ukupni porast od početka ofanzive 28. februara iznosi više od 60 posto. Okidač za ovaj tržišni potres bio je direktni napad na energetsko srce Bliskog istoka, gigantsko polje South Pars.

Jučerašnji izraelski zračni udari na South Pars, najveće polje prirodnog plina na svijetu koje Iran dijeli s Katarom, označili su brutalnu eskalaciju sukoba. Dok su se ranije operacije fokusirale na nuklearna postrojenja i vojnu infrastrukturu, ovaj napad direktno cilja proizvodne kapacitete fosilnih goriva. Posljedice su bile trenutne: iranske rakete su u znak odmazde nanijele ogromnu štetu plinskom postrojenju Ras Laffan u Kataru, dok su iz Kuvajta stigli izvještaji o napadima na dvije ključne rafinerije nafte.

Do sada su Washington i Tel Aviv izbjegavali direktne udare na iranski naftni i plinski sektor, strahujući od globalnih cjenovnih šokova. Međutim, koordinirani napad na South Pars, koji je prema izvještajima odobrila Trumpova administracija, signalizira promjenu strategije ka potpunom slamanju iranske ekonomije. South Pars drži procijenjenih 50 biliona kubnih metara plina, što čini 70 posto iranske domaće opskrbe i ogroman dio katarskog izvoza.

Katar, ključni saveznik SAD-a koji ujedno ugošćuje najveću američku zračnu bazu u regiji, osudio je napad kao „opasan i neodgovoran korak“. Čak su i Ujedinjeni Arapski Emirati, u rijetkom diplomatskom prijekoru, upozorili da ciljanje energetske infrastrukture predstavlja direktnu prijetnju globalnoj energetskoj sigurnosti i stabilnosti cijele regije.

Situaciju dodatno usložnjava blokada Hormuškog tjesnaca. Kroz ovaj uski prolaz prolazi petina svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG). Predsjednik Donald Trump je putem svoje mreže Truth Social sugerisao da bi SAD mogle „dokrajčiti“ Iran, a zatim prepustiti odgovornost za osiguravanje tjesnaca savezničkim zemljama koje o njemu ovise, kritikujući ih zbog nedovoljnog sudjelovanja u troškovima odbrane.

Usporedo s energetskim udarima, Izrael nastavlja preciznu kampanju likvidacija iranskog vrha. Potvrđena je smrt ministra obavještajnih poslova Esmaila Khatiba, koji je treća visoka figura ubijena u razmaku od samo 24 sata. Prethodno su eliminisani Ali Larijani, ključna figura sistema i šef Vrhovnog savjeta za nacionalnu sigurnost, te komandant Basij milicije Gholamreza Soleimani.

Ove likvidacije, izvedene usred Teherana, sugerišu da izraelske službe posjeduju detaljne obavještajne podatke o kretanju iranskih lidera i da uz američku podršku drže gotovo potpunu kontrolu nad iranskim zračnim prostorom. Dok Teheran gubi svoje najvažnije stratege, Tulsi Gabbard, direktorica nacionalne obavještajne službe SAD-a, izjavila je pred Senatom da Iran nije ni pokušao obnoviti svoj nuklearni program otkako je uništen u operaciji Midnight Hammer u junu 2025. godine. Pitanje koje se sada postavlja u diplomatskim krugovima jeste: ako nuklearna prijetnja više ne postoji, koji je krajnji cilj razaranja iranske energetske i civilne infrastrukture?

Dok se u Zaljevu razmjenjuju udari na plinska polja, Liban proživljava svoje najteže dane. Izrael je pogodio centar Bejruta, uništavajući stambene zgrade u najžešćim zračnim udarima u posljednjih nekoliko decenija. Srušena su i dva ključna mosta preko rijeke Litani na jugu zemlje, čime je taj dio odsječen od ostatka države. Izraelska vojska tvrdi da su mostovi uništeni kako bi se spriječilo kretanje boraca Hezbollaha, ali humanitarne posljedice za civile su katastrofalne. Prema podacima libanskog ministarstva zdravstva, u 16 dana borbi poginulo je najmanje 968 ljudi, uključujući 116 djece.

Energetski stručnjaci upozoravaju da bi šteta nanesena South Parsu i drugim postrojenjima mogla imati višegodišnje posljedice. Za razliku od naftnih pošiljki koje se mogu obnoviti relativno brzo nakon prestanka neprijateljstava, popravak postrojenja za prirodni plin i LNG je proces koji traje godinama. „Udari na postrojenja za ukapljeni plin su najgori scenario“, navode analitičari, jer zahtijevaju specifičnu opremu i tehnologiju čija je nabavka trenutno otežana zbog globalnih zastoja u lancima opskrbe.

Eskalacija na Bliskom istoku direktno se prelijeva na novčanike građana na Zapadu. Cijena sirove nafte Brent porasla je na 112 dolara po barelu, dok su cijene dizela u SAD-u premašile pet dolara po galonu, prvi put od inflacijskog šoka 2022. godine. Ovo stvara ogroman politički pritisak na Trumpovu administraciju uoči predstojećih izbora za Kongres.

Strah od totalnog rata raste jer je Iran objavio listu „legitimnih meta“ u Saudijskoj Arabiji, UAE i Kataru, pozivajući na hitnu evakuaciju tamošnjih energetskih postrojenja. Samo nekoliko sati nakon ove objave, u Rijadu su se začule snažne eksplozije. S obzirom na to da se cijeli društveni i politički poredak zaljevskih monarhija temelji na raspodjeli bogatstva od energije, ovi napadi prijete da iz temelja promijene geopolitičku sliku svijeta.

Detant između Irana i Saudijske Arabije, koji je jedva preživio prošlogodišnje tenzije, sada je praktično mrtav, a svijet se suočava s energetskom krizom čiji se kraj ne nazire.