Tajni dolazak Maríe Corine Machado u Oslo i njeno obraćanje nakon dobijanja Nobelove nagrade za mir poklopili su se s novom eskalacijom američkog pritiska na režim Nicolása Madura. Dok Norveška slavi simbol otpora autoritarizmu, Sjedinjene Države u Karibima plijene golemi tanker s venecuelanskom naftom, dodatno stežući ekonomski obruč oko Caracasa. Šta ova koordinirana poruka Zapada znači za budućnost Venecuele?
Dobitnica Nobelove nagrade za mir iz Venecuele, opoziciona liderica María Corina Machado, stigla je u Oslo u noći sa srijede na četvrtak nakon tajnog bijega iz svoje zemlje. Iako zbog sigurnosnih razloga nije prisustvovala zvaničnoj ceremoniji dodjele nagrade, kasnije je dočekana uz ovacije i snažnu podršku okupljenih. U svom obraćanju poručila je da „demokratija nije moguća bez spremnosti da se za slobodu bori“, istakavši da Venecuela prolazi kroz presudan historijski trenutak.
Gotovo istovremeno s njenim dolaskom u Norvešku, Sjedinjene Američke Države dodatno su pojačale pritisak na režim predsjednika Nicolása Madura. U koordiniranoj operaciji FBI-ja, Ministarstva domovinske sigurnosti i Ministarstva odbrane SAD-a, američke vlasti su u karipskim vodama zaplijenile veliki tanker koji je prevozio naftu u vlasništvu venecuelanske države. Riječ je o brodu dugom 333 metra, jednom od najvećih na svijetu u trenutku porinuća prije dvije decenije, koji je tokom godina više puta mijenjao ime, a danas plovi pod nazivom The Skipper.
Američke vlasti tvrde da je zapljena zasnovana na sudskom nalogu zbog sumnje da je tanker uključen u krijumčarenje iranske nafte, čiji se prihodi, prema navodima Washingtona, koriste za finansiranje iranskog vojnog aparata i Revolucionarne garde. Time je, smatraju analitičari, dodatno pogođena ekonomska osovina Madurovog režima, koji je snažno zavisan od izvoza nafte.
U Caracasu, međutim, zapljena je protumačena drugačije. Maduro je ovu akciju iskoristio da pojača svoju dugogodišnju naraciju prema kojoj Sjedinjene Države ne djeluju zbog borbe protiv trgovine drogom ili odbrane demokratije, već zbog interesa za ogromne naftne rezerve Venecuele. Prema toj logici, svaka eskalacija pritiska dio je strategije koja ima za cilj prisilnu promjenu vlasti.
Machado, koja se trenutno nalazi u Oslu povodom Nobelove nagrade, u međunarodnim krugovima važi za političarku blisku administraciji Donalda Trumpa. U februaru je u razgovoru s Donaldom Trumpom mlađim izjavila da bi, u slučaju dolaska na vlast, privatizirala naftni sektor i omogućila američkim kompanijama snažan povratak na venecuelansko tržište.
Ipak, budućnost Venecuele nakon eventualnog odlaska Madura ostaje neizvjesna. Prema riječima pravnog i vanjskopolitičkog analitičara Mariana de Albe, ključnu ulogu imat će stav vojnog vrha. Ako bi vojska odbila podržati novu vlast, stabilizacija zemlje bila bi gotovo nemoguća bez strane pomoći. Ukoliko bi, pak, podržala tranziciju, međunarodna intervencija mogla bi se svesti na logističku i institucionalnu podršku, uključujući organizaciju izbora.
Na opasnosti šire destabilizacije regiona upozorava i meksički politolog Carlos Pérez Ricart. On ističe da bi svaka američka vojna intervencija mogla izazvati novi talas izbjeglica, dodatno opteretiti migracione rute prema Sjevernoj Americi i ojačati kriminalne mreže širom Latinske Amerike, čime bi posljedice krize daleko nadmašile granice same Venecuele.
IZVOR: Standard
