Netanyahuvo poređenje s antičkom Spartom nije slučajno odabrano. Riječ je o gradu-državi koja je vjekovima prije nove ere funkcionisala kao izolovana militarizovana zajednica, s rigidnom kontrolom nad građanima i minimalnim oslanjanjem na vanjske resurse

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu posljednjih sedmica sve otvorenije govori o transformaciji svoje države u neku vrstu moderne Sparte, zatvorene, samodostatne i vojnim potrebama potpuno podređene ekonomije. „Mi smo Atina i Sparta, ili možda Super-Sparta. Nemamo drugog izbora“, poručio je u trenutku kada je potvrđivao nastavak invazije na Gazu.

Njegova izjava, koja podsjeća na davne antičke slike militariziranih gradova-država, izazvala je burne reakcije. Dok je Tel Avivska berza bilježila pad usljed gubitka nade u prekid neprijateljstava, Netanyahu je jasno naznačio kurs: ukoliko se međunarodna izolacija i ekonomski pritisci nastave, Izrael će morati pronaći način da opstane bez globalnih tokova trgovine.

Premijer, koji je politički najodgovorniji za vojnu operaciju u Gazi u kojoj je, prema podacima vlasti u Pojasu, ubijeno više od 60.000 ljudi, javno je priznao da se Izrael sve više nalazi u stanju međunarodne izolacije. „Ovo može potrajati godinama. Nemamo izbora osim da se branimo“, rekao je Netanyahu, pripremajući građane na dugotrajan period konfrontacije sa svijetom.

U tom kontekstu naglašava potrebu da se država pripremi na „ekonomiju sa autarhičnim karakteristikama“. Prema njegovom viđenju, Izrael mora razviti vlastitu industrijsku bazu, naročito kada je riječ o naoružanju i municiji, kako bi izbjegao zavisnost od stranih dobavljača. „Vjerujem u slobodno tržište, ali možemo se naći u situaciji da nam blokiraju vojne industrije. Moramo razviti ne samo istraživanje i razvoj, već i kapacitete proizvodnje“, istakao je.

Iako Evropska unija razmatra suspenziju dijela trgovinskih aranžmana s Izraelom, Netanyahu glavni izvor prijetnje vidi u Kataru. Prema njegovim riječima, upravo Doha, uz pomoć Kine i drugih aktera, finansira „medijsku blokadu“ s ciljem da oslabi izraelsku poziciju u svijetu.

„Moramo osigurati samodostatnost u oružju, municiji i industrijskoj proizvodnji“, rekao je za Jerusalem Post, uvjeravajući javnost da Izrael ima tehnološku prednost u vještačkoj inteligenciji i vojnoj tehnologiji. Vlada tvrdi da je rat doveo do porasta izvoza vojne opreme, što bi moglo poslužiti kao oslonac u strategiji ekonomske otpornosti.

Uprkos optimizmu koji Netanyahu pokušava projicirati, ekonomski indikatori su podijeljeni. Dok premijer govori da je šekel jači nego prije rata, da je nezaposlenost rekordno niska i da su investicije u porastu, poslovna zajednica i sindikati izražavaju zabrinutost.

Izrael Business Forum, krovna organizacija zaposlenih u 200 najvećih kompanija, saopćila je: „Mi nismo Sparta. Ova politika vodi državu ka političkom, ekonomskom i društvenom ponoru koji može ugroziti naš opstanak.“

Slično mišljenje iznio je i Arnon Bar-David, predsjednik sindikalne federacije Histadrut: „Ne želim da budemo Sparta. Zaslužujemo mir. Društvo je iscrpljeno, a naš položaj u svijetu nikada nije bio gori.“

Netanyahuovi protivnici u parlamentu iskoristili su njegovu metaforu kako bi dodatno oslabili povjerenje javnosti. Lider opozicije Jair Lapid optužio ga je da je upravo on glavni krivac za diplomatsku izolaciju. Podsjetio je na izostanak reakcije premijera kada su krajnje desni ministri u njegovoj vladi sugerirali bacanje atomske bombe na Gazu ili opravdavali gladovanje stanovništva.

„Ti si odgovoran što Izrael danas ima lice Super-Sparte – vojne sile, ali političkog parije u međunarodnoj zajednici“, poručio je Lapid.

U Netanyahuovom svjetonazoru postoji još jedna opasnost: promjene unutar Evrope. On tvrdi da „neograničene migracije“ iz muslimanskih zemalja mijenjaju politički pejzaž evropskih država. Prema njegovoj interpretaciji, muslimanski građani Evrope sve više utiču na vlade da usvajaju „antiizraelske politike“, ne zbog solidarnosti s Gazom, već zbog „opšteg neprijateljstva prema cionizmu“.

Istovremeno upozorava na „digitalnu frontu“, gdje protivnici Izraela koriste nove tehnologije i društvene mreže kako bi potaknuli globalni otpor.

Netanyahuvo poređenje s antičkom Spartom nije slučajno odabrano. Riječ je o gradu-državi koja je vjekovima prije nove ere funkcionisala kao izolovana militarizovana zajednica, s rigidnom kontrolom nad građanima i minimalnim oslanjanjem na vanjske resurse.

No, kritičari upozoravaju da je Sparta, uprkos vojnoj snazi, na kraju propala jer nije mogla pratiti ekonomske i kulturne tokove. Ako bi Izrael krenuo sličnim putem, pitanje je koliko bi mogao izdržati bez globalne trgovine, naročito imajući u vidu da izraelska ekonomija uveliko počiva na izvozu tehnologije i saradnji sa Zapadom.

„Super-Sparta“ možda zvuči kao moćna metafora, ali iza nje se krije ozbiljna dilema: može li jedna moderna država, duboko povezana sa svjetskim tržištem, preživjeti u stanju autarkije? Netanyahu je uvjeren da može i da Izrael mora krenuti tim putem. Ali rastući broj kritičara, od poslovnih ljudi, preko sindikata, do opozicije, smatra da takva politika prijeti da zemlju odvede u ekonomski i politički slom.

IZVOR: 20minutos