Leksema je u bosanski ušla iz turskog jezika, kako navodi Škaljić, a označava slobodne i puštene konje, dok je u prenesenom značenju oznaka za rulju, ološ, bagru
Sjedeći jedne prilike s prijateljem porijeklom iz Cerske, iz srednjeg Podrinja, evidentirah oblik riječi halaša, koja se može još u razgovornom jeziku čuti i kao alaša. Dakle, u razgovornom jeziku prisutni su i alaša i halaša, s tim da je vjerovatno češći oblik alaša.
Etimološki gledajući, ispravan je oblik bez početnog h-, kako na to upućuje Škaljić i Miklošič, pa je shodno tome opisano i u normativima bosanskog jezika, kakvi su Rječnik Filozofskog, te Jahićev i Institutov, dok konsultirani bosanski pravopisi uopće ne navode varijacije ove lekseme.
S obzirom na to da u spomenutim bosanskim priručnicima, kao ni u Škaljićevu, uopće nije naveden oblik halaša, moglo bi se zaključiti da se prema preporučenom ili normiranom obliku u jezičkom prometu uopće ne upotrebljava oblik s analoškim h-, a što očito nije tako.
Praveći određenu paralelu prema nekim riječima, kao što je npr. hambar ili hametice primjetna je jasno suprotstavljena tendencija, gdje u navedenim riječima inicijalno h- nije etimološko, ali se u pogledu norme propisuje npr. hambar ili hametice, ali je zato na drugoj strani alaša.
Naravno, tendencije mogu biti divergentne, ali činjenica da se oblici javljaju u spomenutim formama upućuje na neke druge pojavnosti koje bi se eventualno u normi mogle uvažati.
Inače, leksema je u bosanski ušla iz turskog jezika, kako navodi Škaljić, a označava slobodne i puštene konje, dok je u prenesenom značenju oznaka za rulju, ološ, bagru.
Kako bi se to kazalo u jednoj bosanskoj izreci koju prenose Škaljić i Jahić u svojim Rječnicima: „Šta zna alaša, šta je paša“, odnosno drukčije kazano: „Ne zna halaša, šta je paša!“
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
