Ako su oni bili spremni dati živote da bi ova vjera stigla do nas, kako se mi danas odnosimo prema islamu? Koliko ga cijenimo? Živimo li ga ili ga shvatamo kao nešto sporedno? Sve ovo se odnosi i na domovinu. Šta smo spremni žrtvovati da je spasimo? Uzimamo li stavri zdravo za govo? Jesmo li svejsni da je Bedr, naš Bedr, danas? Danas je ugrožena naša domovina, sutra će biti kasno za Bedr.

Danas, 17. dana ramazana, obilježava se godišnjica Bitke na Bedru – prve i presudne bitke u historiji islama. Ova bitka, koja se dogodila 624. godine, bila je prekretnica za muslimansku zajednicu, trenutak u kojem se odlučivala njihova sudbina. Nije to bila samo vojna pobjeda 300 naspram 1.000 već i duhovna lekcija za sve generacije muslimana do danas.

Šta mi, muslimani današnjice, možemo naučiti iz Bedra?

Kako piše Amar ef. Čopelj, imam džemata Potoci kod Mostara, mnogi danas vjeruju da je islam nešto što smo jednostavno naslijedili, nešto što se podrazumijeva. Kao da su muslimani kroz historiju lagano koračali, bez žrtve i napora, prenoseći emanet islama s koljena na koljeno.

“Ali, je li to zaista tako? Da li smo svjesni cijene koju su naši prethodnici platili da bi do nas stigla poruka islama? Od prvih dana Objave, islam nije bio samo ideja koju su ljudi mogli prihvatiti ili odbiti bez posljedica. Naprotiv, bio je test vjernosti i odanosti. Čim je Allahova riječ počela mijenjati srca ljudi, izazvala je žestok otpor. Muslimani su bili progonjeni, mučeni, izbacivani iz svojih domova, a mnogi su položili svoje živote kako bi sačuvali ovu vjeru. Historičari bilježe da je oko 80% ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postalo šehidima. Zamislimo to: od svakih pet ashaba, četvorica su dala svoje živote! Samo u osvajanju područja srednje Azije oko 2.700 ashaba je izgubilo život. Oni nisu željeli ni bogatstvo ni vlast — borili su se da bi ljudima donijeli svjetlo islama, da bi izveli svijet iz tame neznanja i nepravde”, navodi ef. Čopelj.

Njihov cilj nije bio dunjaluk. Njihova borba nije bila za zlato, za imanja, za prolazne časti. Borili su se i žrtvovali da bi ljudi imali priliku spoznati istinu. Znali su da islam nije samo skup propisa već način života — način koji donosi pravdu, milost i povezanost s Gospodarom svjetova.

“Zamislimo na trenutak: Da su oni odustali, da su se umorili i rekli: ‘Ne možemo više’, da li bismo mi danas znali za Kur'an? Da li bismo znali za namaz? Za milost i oprost koji islam donosi? Ali nisu samo oni krvarili za ovu vjeru. Stotine hiljada naših djedova, pradjedova i čukundjedova stradavali su širom domovine i svijeta da bi do nas došla baklja islama. Samo u posljednjem ratu, 30.000 vojnika i još više civila preselilo je na ahiret, između ostalog, zbog nas, zbog današnjih pokoljenja”, kaže ef. Čopelj za Preporod.info.

A mi? Ako su oni bili spremni dati živote da bi ova vjera stigla do nas, kako se mi danas odnosimo prema islamu? Koliko ga cijenimo? Živimo li ga ili ga shvatamo kao nešto sporedno?

Sve ovo se odnosi i na domovinu. Šta smo spremni žrtvovati da je spasimo? Uzimamo li stavri zdravo za govo? Jesmo li svejsni da je Bedr, naš Bedr, danas? Danas je ugrožena naša domovina, sutra će biti kasno za Bedr.

Omer ibn Abdul-Aziz, poznati pravedni halifa, rekao je:

“Islam se nije prenosio blagim riječima i željama, već krvlju i žrtvom. Čuvajte ono što vam je dato.”