Sve se to uklapa u trumpovsku logiku nadmetanja s Kinom: venecuelanska nafta, Litijski trokut (područje veličine Kalifornije koje obuhvata dijelove Čilea, Argentine i Bolivije), gdje se nalazi 50 posto svjetskih rezervi litija, kritični minerali iz Ukrajine, Južne Amerike ili Grenlanda, Panamski prolaz koji on insistira da „povrati“… kao i prisiljavanje savezničkih zemalja da kupuju oružje od Sjedinjenih Država pod izgovorom povećanja izdvajanja za NATO

Ovo barbarstvo u Venecueli ne pokazuje znakove da će se zaustaviti unutar njenih granica. Trump je mjesecima prijetio sve dok konačno nije uspio zbaciti Madura iz njegovog uporišta. Prva žrtva, ponižena i pogažena, jeste međunarodno pravo. Ostatak zapadnog svijeta se povlači, paraliziran, poput putnika u metrou kada nasilnik napadne nekoga. Ili kao kada naoružani napadač započne haos u zapadnjačkom saloonu. Ako se operacija nastavi uz krvoproliće, to je loše. Ali ako bi se učvrstila u polumirnu tranziciju, posljedice bi mogle biti još gore.

Jer tada bi Trump mogao slavnu Monroeovu doktrinu, koju je predsjednik James Monroe proglasio 1823. godine, smatrati više nego opravdanom. Cilj Washingtona u 19. stoljeću bio je spriječiti evropske sile da se miješaju u poslove Amerika. A to je kasnije opravdavalo američki intervencionizam u onome što je smatralo svojim dvorištem, blanko ček za instaliranje tadašnjeg Pinocheta.

Trump tu doktrinu nosi kao zastavu u dokumentu od 33 stranice, objavljenom u novembru, u kojem se detaljno iznosi nova Nacionalna sigurnosna strategija SAD-a. U subotu, dok je kružila fotografija Madura s lisicama na rukama i povezom na očima, na konferenciji za novinare upitan je:

— Gospodine predsjedniče, kritičari kažu da je ovo povratak imperijalizmu iz 19. stoljeća. Obnavljate li Monroeovu doktrinu?

A on je odgovorio:

„Radimo nešto mnogo bolje. Ja to zovem Don-Roe doktrina. Nosi moje ime i Monroeovo, ali je mnogo snažnija. To znači da su Sjedinjene Države gazda ove hemisfere. Nećemo dozvoliti Kini, Rusiji ili Iranu da imaju prisustvo u našem dvorištu. Predugo smo im dopuštali da nas gaze. To danas prestaje. Ovo je naš komšiluk i mi ćemo ga održavati čistim i sigurnim. Monroeova doktrina bila je sjajna stvar, ali nije imala zube koje joj ja dajem. Imamo najmoćniju vojsku i koristit ćemo je da zaštitimo svoje interese i svoje granice.“

Ako se zloupotrebe ne zaustave u Venecueli, možda se neće zaustaviti ni na Kubi. Trump je u istom nastupu upozorio:

— Mislim da je Kuba nešto o čemu ćemo vrlo brzo početi razgovarati, jer je Kuba sada propala nacija. Njihov sistem im nije bio dobar. Ljudi tamo pate već mnogo, mnogo godina.

I da se ne zaustavlja ni na Kolumbiji. Drugi novinar je pitao:

— A šta je s Kolumbijom? Predsjednik Petro osudio je operaciju kao kršenje međunarodnog prava.

— On [Petro] proizvodi kokain. Trenutno imaju najmanje tri velika laboratorija za kokain i šalju ga u Sjedinjene Države. Zato treba da pazi na leđa.

Možda se neće zadovoljiti ni Grenlandom, gdje je imenovao posebnog izaslanika dvije sedmice prije invazije na Venecuelu. A ko zna hoće li se ponovo šaliti s idejom aneksije Kanade. Iako sve to može djelovati kao ludilo, u tome ima mnogo logike. I sve se može svesti na jednu riječ: Kina.

Veliki duel 21. stoljeća vodi se između Sjedinjenih Država i Kine. Peking se ne zadovoljava samo izgradnjom Inicijative Pojas i put ili stalnim vojnim vježbama oko Tajvana; on širi svoj utjecaj i u Latinskoj Americi. Kineski lider Xi Jinping pružio je u maju maslinovu grančicu zemljama regije, predstavljajući se kao alternativa Trumpovom „unilateralizmu i protekcionizmu“. Kina je postala drugi najveći trgovinski partner Latinske Amerike, odmah iza Sjedinjenih Država. A za nekoliko zemalja, poput Brazila, Čilea i Perua, već je i najveći.

Prošlog aprila kineska ambasada u Buenos Airesu objavila je saopćenje u kojem potvrđuje svoj utjecaj u Latinskoj Americi nasuprot Washingtonu. Pozvala je SAD da se uzdrže od „namjernog ometanja ili sabotiranja“ kineske pomoći u regiji. „Takav stav otkriva hegemonističku i zastrašujuću prirodu nemoralnog pravca djelovanja“, upozoreno je u saopćenju.

Moguće je da će Peking prije ili kasnije povući oroz i zapucati prema Tajvanu. Do tada će imati Rusiju i Sjevernu Koreju na svojoj strani. Trumpova logika nalaže da Washington mora biti spreman kada taj trenutak dođe. A ta priprema ne sastoji se u jačanju odnosa s Evropom, koju ponižava tvrdeći da su njene neonacističke i krajnje desne stranke bolji pijanisti, jer bolje sviraju anti-evropsku partituru koju on voli slušati… već u održavanju potpune kontrole nad svojim zapadnim carstvom.

Sve se to uklapa u trumpovsku logiku nadmetanja s Kinom: venecuelanska nafta, Litijski trokut (područje veličine Kalifornije koje obuhvata dijelove Čilea, Argentine i Bolivije), gdje se nalazi 50 posto svjetskih rezervi litija, kritični minerali iz Ukrajine, Južne Amerike ili Grenlanda, Panamski prolaz koji on insistira da „povrati“… kao i prisiljavanje savezničkih zemalja da kupuju oružje od Sjedinjenih Država pod izgovorom povećanja izdvajanja za NATO.

Otmica Nicolása Madura je, u konačnici, šifrirana poruka Xi Jinpingu: „američko stoljeće“ nije mrtvo, ono je samo promijenilo svoje metode. Gazeći međunarodno pravo kako bi „očistio svoje dvorište“, Trump povlači liniju u pijesku. U novom poretku, strateški resursi drugih zemalja postaju plijen Hladnog rata koji se već počeo zagrijavati. Samo zemlje s nuklearnim oružjem mogu sebi priuštiti luksuz nacionalnog suvereniteta.

Ako napad na Venecuelu pođe loše, to je loše. Ako prođe umjereno dobro, bez daljnjeg krvoprolića, to je još gore. Ali postoji i treća opcija: da pođe loše i da, uprkos tome, Trump nastavi sa svojom Don-Roe doktrinom, potapajući brodove uz bilo koju obalu, gazeći međunarodno pravo na Kubi, u Kolumbiji i u ostatku svijeta, uključujući i Evropu.

IZVOR: El Pais