Presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ) masovna ubistva počinjena nakon pada enklave pod zaštitom Ujedinjenih naroda u julu 1995. godine označena su kao zločin genocida a zbog toga su na doživotne kazne zatvora osuđene tadašnje vojne i političke vođe bosanskih Srba Ratko Mladić i Radovan Karadžić

Hiljade ljudi došle su na obilježavanje 30. godišnjice zločina u Srebrenici u kojemu su pripadnici vojske i policije bosanskih Srba ubili više od osam hiljada Bošnjaka, pretežito muškaraca i dječaka.

Presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnog suda pravde (ICJ) masovna ubistva počinjena nakon pada enklave pod zaštitom Ujedinjenih naroda u julu 1995. godine označena su kao zločin genocida a zbog toga su na doživotne kazne zatvora osuđene tadašnje vojne i političke vođe bosanskih Srba Ratko Mladić i Radovan Karadžić.

Rezolucijom koju je 2024. godine usvojila Opća skupština UN-a 11. juli proglašen je međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari klanjana je dženaza i obavljen ukop sedam žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice. Dženazu-namaz je predvodio i hutbu kazivao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

“Trideset je godina od kulminacije zla nad našim narodom, od zločina genocida nad ubogim ljudima srednjeg Podrinja, koje su zločinci iscrpili do granica izdržljivosti, a onda ih, nemoćne, satjerali u majušni prostor Srebrenice. To zlo je haralo u cijeloj Bosni i Hercegovini tih teških devedesetih godina prošloga stoljeća, a ovdje je, među ovim pitomim brdima, doživjelo svoj sramni vrhunac”, rekao je Kavazović u hutbi koju je održao u Memorijalnom centru Potočari, povodom 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice.

Naveo je da su danas u Potočarima da se “susretnemo i da se pogledamo, kao braća i sestre”.

“U ovim bijelim nišanima, kamenim biljezima našega stradanja, zapisane su naša ljubav i naša tuga. Ovi bijeli nišani svjedoče i opominju o okrutnosti dušmana i bešćutnosti svijeta. Ovdje smo da dozovemo uspomene na naše najmilije, očeve i sinove, braću i sestre. Bol i tuga koju nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer se ne mogu nikada zaboraviti”, kazao je reis Kavazović.

Poručio je da “košulju tuge, kojom smo odjeveni tog 11. jula 1995. godine, nikada nećemo skinuti, a odjeću strpljivosti nosit ćemo kao vjernici, prihvatajući iskušenje koje nas je zadesilo.”

“Srebrenica nas je poučila da zlo ne miruje, ono se primiri, pa iskrsne i okomi se na žrtvu. Živimo u vremenu narastanja zla i negiranja genocida. Protagonisti zla se nadaju da se lažima mogu pobrisati njegove granice i razlika između žrtve i zločinca. Računaju da će u našoj duši izazvati pometnju i ravnodušnost i da će nas natjerati da ustuknemo pred njihovim licem. Nikada i nikako”, poručio je.

Predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa obećao je na komemoraciji održanoj u Memorijalnom centru u Potočarima čuvati sjećanja na srebreničke žrtve kazavši kako je EU nepokolebljivo posvećen istini. “U Evropi niti drugdje nema mjesta negiranju genocida”, kazao je Costa dodajući kako je to prvi korak ka tome da se slični zločini više ne ponove. Rekao je kako vjeruje da je današnjoj BiH mjesto u EU i da će ta zemlja imati svu potporu na tom putu

Graciela Gatti Santana, predsjednica Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MICT), nasljednika Haaškog tribunala, kazala je da je “brutalni genocid” iz 1995. bio temeljen isključivo na etničkoj mržnji a upozorila je na uznemirujuću praksu negiranja sudski utvrđenih činjenica o počinjenim zločinima. Glavni tužitelj MICT-a Serge Brammertz izjavio je da se iskrena počast žrtvama Srebrenice može odati jedino tako da se govoriti istina, a istina je da je nad njima počinjen genocid.

Evropska povjerenica za proširenje Marta Kos kazala je kako genocid u Srebrenici nikada neće biti zaboravljen kao i da taj zločin ostaje dubokim ožiljkom u evropskoj povijesti. Počast žrtvama, kako je istaknula, treba odati braneći prava koje su njima bila uskraćena i to tako što će se jačati europsku zajednicu u kojoj će svi živjeti u miru i dostojanstvu uz zaštitu prava svih pojedinaca.

“BiH vidim u samom srcu te zajednice”, kazala je Kos.

Posebnu poruku solidarnosti s porodicama žrtava poslao je britanski kralj Karlo III. dok je generalni sekretar NATO-a Mark Rutte potvrdio kako Savez nakon intervencije kojom je osigurao kraj rata 1995. godine ostaje garant sigurnosti BiH. Nizozemski ministar vanjskih poslova Caspar Veldkamp ponovio je ispriku svoje zemlje zbog neuspjeha njenih vojnika iz sastava mirovnih snaga UN da 1995. zaštite Srebrenicu od srpskog napada.

“Gorka je realnost da se ti zločini mogu ponoviti”, upozorio je Veldkamp podsjetivši na ratove koji traju diljem svijeta od Ukrajine do Sudana.

Munira Subašić, predsjednica udruge “Majke Srebrenice”, apelirala je da se danas svi angažiraju kako bi se nasilje i zločini u današnjim ratovima spriječilo.

“Mnoge majke i u Ukrajini i u Palestini doživljavaju ono što smo mi doživjeli u Srebrenici 1995. godine”, kazala je Subašić.

Nakon komemoracije na memorijalnom mezarju u krugu spomen kompleksa pokopani su posmrtni ostaci sedam žrtava genocida a uglavnom je riječ tek o dijelovima njihovih skeleta.

Među tim žrtvama su Senajid Avdić i Hariz Mujić koji su imali svega 19 godina kada su ubijeni.

Zejad Avdić, Senajidov brat, kazao je novinarima kako su 2010. pronađeni tek lobanja i nekoliko kostiju na lokalitetu Kameničko brdo preko kojega se dio Srebreničana pokušao izvući iz enklave nakon što su je okupirali pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

“Čekali smo neće li se naći još nešto od tih kostiju no kazali su nam kako su za to male šanse pa smo se odlučili na ukop”, kazao je Avdić.

U krugu memorijalnog kompleksa u Potočarima u petak je pokopana je i Fata Bektić (67), Hasib Omerović (33), Sejdalija Alić (33), Rifet Gabeljić (31) i Amir Mujčić (31). I u njihovom slučaju u grobove je spušteno tek nekoliko kostiju.

Mevlida Omerović je kazala kako su tek dvije kosti njenog supruga koji je zarobljen 11. Jula i nakon toga strijeljan pronađene još 1998. godine a nakon toga desetljećima je uzaludno čekala ne bi se pronašlo još nešto od njegovih ostataka.

“Čekala sam 30 godina i više nemam što čekati. Želim znati gdje mu je mezar da mogu na njega doći”, kazala je dodajući kako joj je ostalo samo nadati se da će pravda stići sve odgovorne.

Nakon pada Srebrenice porodice su prijavile nestanak 8372 osoba a do sada su pronađeni i ekshumirani ostaci njih nešto manje od sedam hiljada dok se za ostalima i dalje traga.

Većina identificiranih pokopana je na memorijalnom mezarju u Potočarima. HINA/Anadolija