Uprkos pozivima UNESCO-a da se prekine sa iskopavanjima i očuvaju temelji Al-Akse, izraelske vlasti su nastavile s radovima koji, prema mišljenju stručnjaka, ozbiljno ugrožavaju stabilnost čitave građevine. Al-Aksa se danas nalazi u stanju u kojem bi jači zemljotres mogao izazvati katastrofalno urušavanje – no i bez zemljotresa, temelji koji su narušeni decenijama iskopavanja sve su ranjiviji na eroziju i vremenske uticaje.

Od ranih 1980-ih godina izraelske vlasti neprekidno sprovode arheološka iskopavanja ispod kompleksa Al-Akse u okupiranom Istočnom Jerusalemu. Iako se ta iskopavanja odvijaju daleko od očiju svjetske javnosti, njihov krajnji cilj – prema brojnim islamskim i međunarodnim zvaničnicima – nije tek naučna znatiželja, već stvaranje osnove za rušenje jednog od najsvetijih islamskih objekata kako bi se na njegovom mjestu obnovio Solomonov hram.

Sheikh Ikrime Sabri, bivši muftija Jerusalema i predsjednik Visokog islamskog vijeća, još je 2018. godine upozorio da Izrael godinama vodi “krtica-rat” ispod svetilišta Al-Aksa: „Glavni cilj tih iskopavanja je pronaći bilo kakav dokaz o jevrejskoj historiji ispod kompleksa, kako bi opravdali planirano rušenje džamije.“ Sabri jasno navodi da Izrael, uprkos decenijama kopanja od okupacije Istočnog Jerusalema 1967. godine, „nije pronašao nijedan arheološki dokaz postojanja Solomonovog hrama na tom mjestu“.

Uprkos pozivima UNESCO-a da se prekine sa iskopavanjima i očuvaju temelji Al-Akse, izraelske vlasti su nastavile s radovima koji, prema mišljenju stručnjaka, ozbiljno ugrožavaju stabilnost čitave građevine. Al-Aksa se danas nalazi u stanju u kojem bi jači zemljotres mogao izazvati katastrofalno urušavanje – no i bez zemljotresa, temelji koji su narušeni decenijama iskopavanja sve su ranjiviji na eroziju i vremenske uticaje.

Simbolično i otvoreno, u jeku političke krize, izraelski premijer Benjamin Netanyahu nedavno se pojavio upravo u jednoj od tih iskopanih podzemnih prostorija, čime je – po mišljenju mnogih – potvrdio zvaničnu povezanost države sa višedecenijskim radovima koji se dosad smatrani poluzvaničnim i skrivenim.

Zašto je Solomonov hram toliko važan Izraelu, posebno desničarskim i cionističkim krugovima? Prema jevrejskom predanju, ovaj hram je izgrađen u vrijeme kralja Solomona kako bi zamijenio pokretne bogomolje iz perioda Mojsijevog vođstva. Bio je to prvi monumentalni hram koji je, osim što je služio kao vjerski centar, imao i političku ulogu okupljanja naroda i afirmacije jevrejskog jedinstva.

Legenda dalje kaže da je gradnja Solomonovog hrama trajala sedam godina i da niko od radnika tokom tog perioda nije obolio ni umro. No, nakon što je završen, svi radnici su – prema mitu – kolektivno umrli kako nikada više ne bi mogli podići takvu svetinju.

Ova mitologizacija hrama danas igra ključnu ulogu u ideologiji izraelske krajnje desnice. U cionističkoj viziji, pronalazak makar jednog kamena za koji se može reći da je pripadao Solomonovom hramu imao bi dva efekta: (1) dao bi “legitimitet” rušenju islamskih objekata, posebno Al-Akse, i (2) poslužio bi kao globalni poziv Jevrejima iz cijelog svijeta da se okupe u Izraelu.

Postoji i treći, možda i važniji, element: politička simbolika. Solomonov hram se u jevrejskoj tradiciji smatra vječnim temeljem duhovne i političke nadmoći nad svetom zemljom. U tom smislu, obnova hrama za cionističke strukture ne predstavlja samo vjerski čin, već i potvrdu teritorijalnog i teološkog suvereniteta Izraela nad Jerusalimom.

No, prema istoj toj teologiji, Solomonov hram je prvi put srušen upravo zbog grijeha Jevreja: krvoprolića, idolopoklonstva i nepravde. Babilonsko razaranje 586. p.n.e. predstavljeno je kao božanska kazna. Ironično, današnja država Izrael – podignuta, kako mnogi smatraju, na ruševinama drugih naroda – ulaže silne napore da pronađe tragove hrama koji je, prema vlastitoj teologiji, uništen zbog nasilja i zločina.

Nakon što su Babilonci uništili prvi hram, Perzijski kralj Kir Veliki – kojeg je i Stari zavjet opisao kao “pravednog vladara” – dozvolio je Jevrejima da obnove svoj hram. Taj “drugi hram” bio je središte jevrejskog života do njegovog rušenja od strane Rimljana 70. godine nove ere.

Zanimljivo je da i tada, kao i sada, u vremenu obnove hrama Jevreji nisu pokazali pokajanje već – kako stoji u vjerskim tekstovima – nastavili sa zločinima i krvoprolićem. Danas, obnova hrama ne znači samo duhovni preporod, već i otvaranje vrata za “otkupljenje kroz krv”, kako ga neki radikalni tumači vide.

Bez hrama, mnogi jevrejski vjerski obredi, posebno Yom Kippur – Dan pomirenja – ostaju simbolični. Talmud navodi da pravi otkup grijeha može biti postignut samo u Hramu, kroz žrtvovanje. Ova činjenica, po mišljenju nekih rabinskih autoriteta, zapravo sputava najekstremnije elemente da čine grijehe jer ne mogu dobiti božanski oprost.

Ali u viziji onih koji žele obnovu Hrama, ponovno otvaranje “vrata pomirenja” značilo bi da se svi grijesi – uključujući i zločine protiv Palestinaca i muslimana – mogu simbolički oprati. Ovo bi otvorilo put ka daljoj militarizaciji izraelskog društva, dodatnom ohrabrivanju nasilja i produbljivanju okupacije.

Vlada Benjamina Netanyahua jasno koristi simboliku hrama u političke svrhe. U vremenu političkog pritiska i unutrašnjih optužbi za korupciju, Netanyahu se sve više oslanja na ultranacionalističke i vjerske narative. Njegovo pojavljivanje u tunelima ispod Al-Akse nije tek poruka Palestincima, već signal vlastitoj biračkoj bazi – onima koji vjeruju da će obnova Solomonovog hrama najaviti mesijansko doba.

Ako izraelske vlasti dođu do bilo kakvog ostatka hrama, on će biti prikazan kao “konačni dokaz” jevrejskog prava nad Jerusalimom. Istovremeno, to će poslužiti kao povod za brutalno uklanjanje svih islamskih simbola u tom prostoru, uključujući i Al-Aksu – prvu kiblu muslimana i treće najsvetije mjesto u islamu.

Iskopavanja ispod Al-Akse nisu arheološki projekat, već produžena ruka cionističke politike. Iako se vode pod izgovorom “naučnih istraživanja”, cilj im je jasan: osigurati simbolički i politički temelj za promjenu statusa Jerusalema i uništenje islamskog identiteta tog svetog grada.

Ukoliko međunarodna zajednica nastavi da šuti, podrumi ispod Al-Akse mogli bi uskoro postati grobnica ne samo jedne civilizacije, već i posljednjeg traga multikonfesionalnog i multikulturnog Jerusalema – grada koji je, kroz stoljeća, bio dom vjernika tri monoteističke religije.