Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezično, izdanje, dobio nagradu “Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo”.
Na današnji dan prije 81 godinu u Sarajevu je rođen akademik Abdulah Sidran, bosanskohercegovački pjesnik, prozaik i filmski scenarist i jedan od najvećih i najboljih bh. književnika.
Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohađao u Sarajevu. Uređivao omladinske listove i časopise, predavačke tribine, itd. Do aprila 1992., kada je počela agresija na BiH, bio zaposlen na TV Bosne i Hercegovine, kao “vodeći dramaturg”. U književnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdeset-osmaškom”.
Za svoje pjesničke knjige nagrađivan je najznačajnijim književnim i društvenim priznanjima (Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Godišnja nagrada Udruženja književnika BiH, Godišnja nagrada Izdavačkog preduzeća “Svjetlost”, Zmajeva nagrada, i druge). U ratu objavljena, knjiga njegove poezije “Sarajevski tabut”, nagrađena je izuzetnim priznanjem, “Nagradom slobode”, PEN-centra Francuske.
Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemački, francuski, italijanski, objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezično, izdanje, dobio nagradu “Premio letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo”.
Jedan je od najznačajnijih filmskih autora (scenarista) u ex-jugoslavenskoj kinematografiji (“Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Otac na službenom putu”, “Kuduz” itd.) Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a bio je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu.
Preminuo je 23. marta 2024. godine, a vijest o njegovoj smrti potresla je bh. građane, koji su se nadali da će se izboriti s teškom bolešću.
Fondacija ‘Sidran’ i Muzej Sarajeva organiziraju Festival ‘Sidranovi dani’, koji slavi i čuva od zaborava osebujno stvaralaštvo Abdulaha Sidrana.
Festival je počeo jučer izložbom fotografija Milomira Kovačevića Strašnog u Brusa bezistanu, a bit će zatvoren 4. oktobra u Ateljeu Figure uz večer “Sarajevska zbirka”.
ZAŠTO TONE VENECIJA
Za Pitera Vira (Peter Weir)
Gledam u nebo, iznad Venecije.
Ništa se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu mnoštvo naroda, bezbroj
jezika, i po jednu, jednu – Veneciju.
Narode stvorio različitim, na uho im šapnuo: “Sada
upoznajite jedni druge.” Sijaset jezika dao, da ih uče,
jedni od drugih, kroz jezike da se upoznaju, i svi,
od toga, bivaju bogatiji, i bolji. Veneciju dao, kao
ticu i ribu što je dao, da ljudi i narodi vjeruju
u Njega – čudeći se Njegovim djelima.
Gledam u nebo iznad Venecije. Gore, i posvuda,
jeste – Bog. Jedan. Što stvorio je Svemir, sedam
milijardi svjetova u Svemiru, u svakom svijetu puno
jezika i naroda, i po jednu Veneciju. – I jedan malehni
narod dao, u jednome svijetu, na kopnu što ga zovu
Evropom, u plemenu Južnih Slavena. Tu je Granica.
Bosna. Bosna. Bosna. Dodiruju se tu, i tuku, Istočni
križ i Zapadni križ, od jednog Križa nastali. A
bošnjački narod je pitom. Zato prihvati ruku Treće
Vjere: u Jednoga Boga, Koji nije rođen, niti je rodio,
a Gospodar je svjetova, i Vladar Sudnjega Dana.
Gledam u nebo iznad Venecije. Zemaljski su
gospodari namjerili da bošnjačkog naroda – nema.
Venecija tone. Evropa tone. Tone kolijevka, i dijete
u kolijevci tone. Tonu kontinenti. Tone ruža u vazi
od stakla murano. Tone Murano. Hotelska soba tone,
i Društvo mrtvih pjesnika tone. Zašto ne treba
na svijetu da ima naroda bošnjačkog? Među bojama
– jedna boja manje? Među mirisima – jedan miris manje?
Zašto ne treba na svijetu da ima – ova Venecija?
Među čudima – jedno čudo manje?
Gledam u nebo, iznad Zemaljskog svijeta.
Jedna se zvijezda, u dugome luku, ruši u bezdan
Svemira. Kao da pade – usred Kanala Grande.
Zemaljski svijet, među sedam milijardi vasionskih
svjetova, hoće da ostane siromašniji za cio jedan
narod. Takva je volja zemaljskih gospodara.
U Svemiru, tada, jedna zvijezda pada. Zato tone
Venecija. Svemir bude siromašniji – za cio
jedan svijet. Takva je volja Gospodara svjetova.
Takva je volja Vladara Sudnjega Dana.
Venecija/Sarajevo, avgust/septembar 1993.
