Ključno pitanje glasi: hoće li ovaj samit biti još jedan u nizu koji završava saopštenjima i osudama, ili će rezultirati konkretnim mjerama protiv Izraela?

Doha je danas domaćin vanrednog arapsko-islamskog samita sazvanog nakon izraelskog napada na Katar prošle sedmice. Lideri arapskih i islamskih država okupili su se kako bi demonstrirali jedinstvo i odlučnost u odbrani katarskog suvereniteta, ali i kako bi razmotrili konkretne mjere protiv Izraela. Samit, koji slijedi nakon jučerašnjeg pripremnog sastanka ministara vanjskih poslova, doživljava se kao trenutak prekretnice za regionalnu sigurnost i solidarnost.

Doha je tokom vikenda bila domaćin pripremnog zasjedanja Arapske lige i Organizacije islamske saradnje (OIC). Sastanak, koji je okupio ministre vanjskih poslova, otvoren je ne svečanošću, već osjećajem hitnosti i zajedničke prijetnje. Već danas, lideri su na vanrednom samitu počeli usaglašavati zajedničku rezoluciju.

Generalni sekretar OIC-a, Hissein Brahim Taha, upozorio je da je riječ o „državnom terorizmu“ i pozvao na pripremu rezolucije za Generalnu skupštinu UN-a kojom bi se osudila izraelska praksa genocida, prisilnog raseljavanja i kolonizacije. Slično je reagovao i generalni sekretar Arapske lige Ahmed Aboul Gheit, koji je naglasio da „Izrael mora odgovarati za ratne zločine – ubijanje civila, gladovanje stanovništva i pretvaranje čitavih zajednica u beskućnike“.

Ključno pitanje glasi: hoće li ovaj samit biti još jedan u nizu koji završava saopštenjima i osudama, ili će, kako vjeruje katarski analitičar Faisal Abdulhameed al-Mudaha, rezultirati „konkretnim mjerama protiv Izraela“?

Tokom proteklih pedeset godina, regionalna sigurnost na Bliskom istoku počivala je na nepisanom dogovoru: arapske monarhije kupovale su stabilnost i američke sigurnosne garancije petrodolarima, dok je Washington, naslijedivši britansku ulogu, koristio energetsko bogatstvo regije i održavao savez s Izraelom. U tom okviru, države poput Katara, UAE i Saudijske Arabije osjećale su se sigurnima.

Napad na Dohu razbio je tu iluziju. Ako je čak i Katar, država sa statusom „glavnog saveznika van NATO-a“, domaćin američke zračne baze Al Udeid i blizak partner Washingtona, mogao biti meta, šta onda mogu očekivati ostali?

Za mnoge posmatrače, to je signal da je stari sigurnosni pakt prestao funkcionisati. „Ako arapske i muslimanske države ovaj napad tretiraju kao prolazni incident, otvaraju put budućnosti u kojoj niko nije siguran“, upozoravaju regionalni analitičari.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nastavlja voditi dvogodišnji rat u Gazi s ciljem koji sve češće poprima obilježja genocida i masovnog protjerivanja Palestinaca. O ideji da se stanovništvo Gaze prebaci u Egipat ili čak Saudijsku Arabiju, nekada nezamisliva, danas se otvoreno diskutuje.

Napad na Katar pokazao je do koje mjere je Netanyahu spreman ići: napasti državu koja je posrednik u pregovorima, pod okriljem čije su zaštite vođeni razgovori o američkom mirovnom prijedlogu. To je presedan bez presedana, uništavanje strane koja posreduje u pregovorima.

Jedan od najosjetljivijih efekata izraelskog napada jeste udar na proces normalizacije odnosa s arapskim državama. Abrahamovi sporazumi, potpisani 2020. između Izraela i UAE, predstavljali su historijski zaokret. No, nakon udara na Dohu, UAE su pozvale izraelskog diplomatu na hitne konzultacije i upozorile da je „stabilnost Katara neraskidiv dio sigurnosti cijelog Zaliva“.

Ako zajednička rezolucija arapsko-islamskog samita bude usvojena, mogla bi uključivati prijetnje zamrzavanjem postojećih ili budućih sporazuma o normalizaciji. Nacrt, koji je već procurio u javnost, upozorava da izraelski napadi „ugrožavaju sve što je postignuto na putu normalizacije, uključujući aktuelne i buduće sporazume“.

Sjedinjene Države su u neugodnoj poziciji. Washington je istovremeno najveći saveznik Izraela i Katara. Baza Al Udeid u Kataru predstavlja kičmu američke vojne prisutnosti u regiji, a odnosi Dohe i Washingtona datiraju još iz 1970-ih. Predsjednik Donald Trump brzo je reagovao, poručivši da je Katar „veliki saveznik“ i da se „napad neće ponoviti“.

Ipak, kontradikcija ostaje: kako istovremeno podržavati Izrael, koji izvodi napade na savezničku državu, i Katar, koji je ključan za mirovne pregovore? Ova dilema jasno pokazuje da američka strategija u regiji gubi dosadašnju stabilnost.

Izraelski udar na Dohu nije samo lokalni incident, već raskrsnica koja vodi ka redefiniciji sigurnosnih i političkih savezništava u regiji. Zaljevske monarhije, koje su godinama vjerovale da će bogatstvo i američke garancije biti dovoljni da im obezbijede sigurnost, sada se suočavaju s novom realnošću u kojoj niko nije imun.

Pred arapskim i muslimanskim državama otvara se niz dilema: hoće li konsolidovati redove i pokazati jedinstvo u odbrani vlastitog suvereniteta, ili će se osloniti na obećanja Washingtona da se ovakvi napadi više neće ponoviti? Postoji i treći put, potraga za alternativnim osloncima, bilo u Turskoj, Kini ili Rusiji, koji bi mogao dovesti do formiranja nove sigurnosne arhitekture izvan američkog okvira.

U svakom slučaju, napad na Katar jasno je pokazao da stari poredak, zasnovan na „petrodolarima u zamjenu za zaštitu“, više ne funkcioniše i da će budućnost Bliskog istoka oblikovati nova pravila, nova savezništva i nove linije podjela. Katar je već signalizirao da neće odustati od posredničke uloge, unatoč napadu. No, vjerovatno će i on, kao i ostali, u budućnosti tražiti širu mrežu saveznika.

Izraelski udar na Dohu možda će historija pamtiti kao trenutak kada se urušila polustoljetna sigurnosna arhitektura Bliskog istoka. Ako su Arapi i muslimani ikada imali razlog za zajedničko djelovanje, onda je to upravo sada, kada je suverenitet jedne od njihovih država napadnut, a genocid u Gazi nastavljen.

Samit u Dohi, održan danas, mogao bi biti prekretnica. Ako rezultira samo još jednim krugom osuda, ostat će zabilježen kao propuštena šansa. Ako, pak, donese stvarne i koordinirane mjere, mogao bi označiti početak nove ere, ere u kojoj arapski i islamski svijet više ne pristaje na ulogu pasivnog posmatrača, već postaje aktivni akter u vlastitoj sigurnosti i budućnosti.